dale cooper wrote:
70-te su bile Steviev vrhunac. Barry u ovom klipu govori o njegovim muzičkim zločinima iz 80-tih
uključujući
I Just Called To Say I Love You. 
I ako ćemo pošteno ta pjesma i jeste totalna
cheesy patetika. Podsjeća na Olivera Dragojevića ili Jasnu Zlokić iz 80-tih.

sasvim mi je jasno o cemu govore u filmu. ja velim kako mi uopce ne smeta stivijev kasniji, liftovskiji, money making, repertoar, ne pase mi pa ga i ne slusam. slusam ono sto mi se svidjalo i sto mi se svidja. docim, kod nekih drugih bendova to ne cinim, ne slusam ih uopce. u2 sam slusala, i to aktivno, u vrijeme kada su se pojavili no iz mnostva razloga sam se potpuno distancirala od njih. stavise, sada me iritiraju.

bona bih svom silinom nabijala gradjevinskom cipelom, ali to najmanje ima veze sa muzikom.
zapravo, ja, opcenito, ne operiram u tim matricama "zlocina" i "lose muzike". nema lose muzike, ako mi pase uhu, raspolozenju, atmosferi, stomaku, kicmi, bubrezima, bilo cemu, onda je okej. funkcija i bit uspjesni. da li je nesto muzicki inventivno, eksperimentalno, sviracki zanimljivo ili originalno, produkcijski interesantno, liricki izvanredno, opcenito revolucionarno i utjecajno, bla bla bla, to su druge kategorije koje mi nuzno ne odredjuju da li cu nesto slusati ili vrednovati. ima dosta bendova ili izvodjaca ciji utjecaj/vaznost razumijem na intelektualnoj razini, ali ih nikada ne slusam jer me ne doticu.
oliver iz osamdesetih mi donosi sjecanja i miris jadranskih hotelskih terasa djetinjstva, moze proci, okej.

blitva na leso, hobotnica sa zara ili lignje, sladoled u onim metalnim zdjelicama sa postoljem sto ti smrzne prste nemres taknut, brkati oberkelner sa leptir masnom, ides, napravim vinjetu sa saundtrekom.
