Forum Klix.ba

loose end wrote:

mefistofilis wrote:izgleda da je kriminal ipak jedina opcija

ne moze ni to bez stele

ili omara

Evo da se neko sjeti kod nas da počne proizvoditi "waste disposal" slivnike u sudoperima ja bih prva kupila. Nešto ne mislim da je to velika mudrost i investicija...koliko bi mogao koštati takav "mlin"?




Sent from my iPad using Tapatalk

Ala bi se ovom sokoćalu obradovali vodoinstalateri pogotovo u ovim novijim zgradama gdje su odvodne cijevi ko slamke

Kakve 0v0 ima veze s temom?

Ovi što pricaju o pokretanju nekog biznisa, posebno kad se radi o mladjim osobama bez nekakvog značajnog startnog finansijskog zaleđa, ja koliko sad uspio upratiti, kako u svijetu tako i kod nas, obično uspiju, mozda ne iz prvog puta, udruzena najmanje dvojica, svi stresovi i padovi lakse se podnose kada nisi sam, obično je jedan bolji u necem od drugog i obrnuto čime se nadopunjuju, skoro je bila priča o trojici nezaposlenih mladica iz Tuzle koje su odlucili uzeti sudbinu u svoje ruke, sada proizvode mislim neke turbine za Austrijance, zakupili prostor u bivsem Haku, svaki je razlicita struka (jedan ekonomista, drugi mašinac, treci ne znam sta je)

Po meni jedino tako, ja licno radije bih imao pouzdanog, sposobnog i iskrenog partnera a za obojicu na raspolaganju 50.000 KM, nego 100.000 KM a da sve moram sam.

JanuaryJones wrote:Evo da se neko sjeti kod nas da počne proizvoditi "waste disposal" slivnike u sudoperima ja bih prva kupila. Nešto ne mislim da je to velika mudrost i investicija...koliko bi mogao koštati takav "mlin"?




Sent from my iPad using Tapatalk

Sto ces proizvoditi kada za manje pare mozes uvoziti .

Jel "proradio" ko od vas, ljudi?
Kako se vi inace postavite na ovim razgovorima, testovima i sl. nakon pozitivne reakcije poslodavca na vas?
Meni se cini da imam problem s tim, jer svaki put sama sebe uvjerim da je to vec rijesena stvar, sebi u glavi isplaniram cak i kojim putem cu dolaziti na posao i kuda se vracati, gdje cu izlaziti na pauze i sl. jednostavno, ne znam sama sebi reci da se ne smijem previse nadati. cini mi se da zbog toga nekako teze od drugih podnosim razocarenje.
Zanima me kako se vi nosite s odbijenicama?
Jel vas svaka naredna nekako ojaca(kako meni predvidjaju, sto, moram iskreno reci, i nije pretjerano realno), pa u vama proradi neki inat, ili cini da gubite samopouzdanje, padate u depresiju..?

lavorpunvode wrote:Jel "proradio" ko od vas, ljudi?
Kako se vi inace postavite na ovim razgovorima, testovima i sl. nakon pozitivne reakcije poslodavca na vas?
Meni se cini da imam problem s tim, jer svaki put sama sebe uvjerim da je to vec rijesena stvar, sebi u glavi isplaniram cak i kojim putem cu dolaziti na posao i kuda se vracati, gdje cu izlaziti na pauze i sl. jednostavno, ne znam sama sebi reci da se ne smijem previse nadati. cini mi se da zbog toga nekako teze od drugih podnosim razocarenje.
Zanima me kako se vi nosite s odbijenicama?
Jel vas svaka naredna nekako ojaca(kako meni predvidjaju, sto, moram iskreno reci, i nije pretjerano realno), pa u vama proradi neki inat, ili cini da gubite samopouzdanje, padate u depresiju..?

Kako skontas da je rijesena stvar ?
Jel ti natuknu nekako da ces proci u drugi krug ili da im bas ti pases ili nesto trece ?

mirsek wrote:

lavorpunvode wrote:Jel "proradio" ko od vas, ljudi?
Kako se vi inace postavite na ovim razgovorima, testovima i sl. nakon pozitivne reakcije poslodavca na vas?
Meni se cini da imam problem s tim, jer svaki put sama sebe uvjerim da je to vec rijesena stvar, sebi u glavi isplaniram cak i kojim putem cu dolaziti na posao i kuda se vracati, gdje cu izlaziti na pauze i sl. jednostavno, ne znam sama sebi reci da se ne smijem previse nadati. cini mi se da zbog toga nekako teze od drugih podnosim razocarenje.
Zanima me kako se vi nosite s odbijenicama?
Jel vas svaka naredna nekako ojaca(kako meni predvidjaju, sto, moram iskreno reci, i nije pretjerano realno), pa u vama proradi neki inat, ili cini da gubite samopouzdanje, padate u depresiju..?

Kako skontas da je rijesena stvar ?
Jel ti natuknu nekako da ces proci u drugi krug ili da im bas ti pases ili nesto trece ?

Pa svega pomalo od toga. Evo sa posljednjeg razgovora: "Kada mozete poceti raditi? Jer ovo ce ici jako brzo. Sto se mene tice, mozete sutra doci, al ja moram napraviti plan rada" i sl izjave.
Kako sebi reci: "Stani, ne nadaj se!"? Inace, nevezano za ovaj konkretan razgovor koji sam navela kao primjer.

lavorpunvode wrote:

mirsek wrote:

lavorpunvode wrote:Jel "proradio" ko od vas, ljudi?
Kako se vi inace postavite na ovim razgovorima, testovima i sl. nakon pozitivne reakcije poslodavca na vas?
Meni se cini da imam problem s tim, jer svaki put sama sebe uvjerim da je to vec rijesena stvar, sebi u glavi isplaniram cak i kojim putem cu dolaziti na posao i kuda se vracati, gdje cu izlaziti na pauze i sl. jednostavno, ne znam sama sebi reci da se ne smijem previse nadati. cini mi se da zbog toga nekako teze od drugih podnosim razocarenje.
Zanima me kako se vi nosite s odbijenicama?
Jel vas svaka naredna nekako ojaca(kako meni predvidjaju, sto, moram iskreno reci, i nije pretjerano realno), pa u vama proradi neki inat, ili cini da gubite samopouzdanje, padate u depresiju..?

Kako skontas da je rijesena stvar ?
Jel ti natuknu nekako da ces proci u drugi krug ili da im bas ti pases ili nesto trece ?

Pa svega pomalo od toga. Evo sa posljednjeg razgovora: "Kada mozete poceti raditi? Jer ovo ce ici jako brzo. Sto se mene tice, mozete sutra doci, al ja moram napraviti plan rada" i sl izjave.
Kako sebi reci: "Stani, ne nadaj se!"? Inace, nevezano za ovaj konkretan razgovor koji sam navela kao primjer.

Ako ti ovo kaze osoba zaduzena za izbor kandidata a ne prime te onda je to najgore dno dna i igranje sa ljudskom sudbinom i snovima koje neki poslodavac moze da napravi.

Nemam razloga da bilo sta izmisljam. Kasnije ti samo jos teze padne sva sikiracija oko takvih razgovora i pozelis da si bio ravnodusan.
I onda te pozovu na neki drugi razgovor, ako bude srece, naravno, i sve ispocetka.

Udruzenje zena Biser u Sarajevu, Kasindolska 23, organizira kurseve sivanja, engleskog, njemackog i francuskog BESPLATNO!
Informacije na telefon 063 943 200

lavorpunvode wrote:Jel "proradio" ko od vas, ljudi?
Kako se vi inace postavite na ovim razgovorima, testovima i sl. nakon pozitivne reakcije poslodavca na vas?
Meni se cini da imam problem s tim, jer svaki put sama sebe uvjerim da je to vec rijesena stvar, sebi u glavi isplaniram cak i kojim putem cu dolaziti na posao i kuda se vracati, gdje cu izlaziti na pauze i sl. jednostavno, ne znam sama sebi reci da se ne smijem previse nadati. cini mi se da zbog toga nekako teze od drugih podnosim razocarenje.
Zanima me kako se vi nosite s odbijenicama?
Jel vas svaka naredna nekako ojaca(kako meni predvidjaju, sto, moram iskreno reci, i nije pretjerano realno), pa u vama proradi neki inat, ili cini da gubite samopouzdanje, padate u depresiju..?

Na intervjuima u SA , TZ a i sire ..... me uvijek pitaju: "Ciji si ti ?" (s rodbinske strane), ako si im nepoznat .... nema nista od toga.

A to za kvalifikacije ....ovo.. ono .. to kazu: "CV a sta je to ? Ne znamo mi nista o tome ... de ...der ti... oko tih nekakvih kompjutera ... "

To ti je komplet intervju za posao u BiH

Mogao bi knjigu napisati o iskustvima sa intervjua, o glupim pitanjima, mah .....
Ali evo, hvala Bogu radi se ....

Evo i ja sam se zaposlila prije skoro 3 mjeseca.. Hvala bogu nisam puno trazila, jedno 5-6 mjeseci nakon odbrane magistarskog
Ono sto sam ja radila je da sam slala cv i mailove mimo konkursa.. jer sam nekako odustala od konkursa zbog stela i svega ostalog..
Ali sam ih i pomalo smarala..U nekim trenucima sam se pitala: hoce li mi mail staviti na blok listu.. i jedan dan zove zena: kaze mozes li doci danas.. reko mogu..ja dosla dogovorili se sve za 20 min. dosla sutradan potpisala ugovor i prekosutra pocela raditi..

nadam se da ce ovo posluziti kao mali tracak nade za ostale da ne odustanu.. mora se posreciti svima kad tad..

i_ja_na_forumu wrote:Evo i ja sam se zaposlila prije skoro 3 mjeseca.. Hvala bogu nisam puno trazila, jedno 5-6 mjeseci nakon odbrane magistarskog
Ono sto sam ja radila je da sam slala cv i mailove mimo konkursa.. jer sam nekako odustala od konkursa zbog stela i svega ostalog..
Ali sam ih i pomalo smarala..U nekim trenucima sam se pitala: hoce li mi mail staviti na blok listu.. i jedan dan zove zena: kaze mozes li doci danas.. reko mogu..ja dosla dogovorili se sve za 20 min. dosla sutradan potpisala ugovor i prekosutra pocela raditi..

nadam se da ce ovo posluziti kao mali tracak nade za ostale da ne odustanu.. mora se posreciti svima kad tad..

Koja struka?


Sent from my iPad using Tapatalk

JanuaryJones wrote:

i_ja_na_forumu wrote:Evo i ja sam se zaposlila prije skoro 3 mjeseca.. Hvala bogu nisam puno trazila, jedno 5-6 mjeseci nakon odbrane magistarskog
Ono sto sam ja radila je da sam slala cv i mailove mimo konkursa.. jer sam nekako odustala od konkursa zbog stela i svega ostalog..
Ali sam ih i pomalo smarala..U nekim trenucima sam se pitala: hoce li mi mail staviti na blok listu.. i jedan dan zove zena: kaze mozes li doci danas.. reko mogu..ja dosla dogovorili se sve za 20 min. dosla sutradan potpisala ugovor i prekosutra pocela raditi..

nadam se da ce ovo posluziti kao mali tracak nade za ostale da ne odustanu.. mora se posreciti svima kad tad..

Koja struka?


Sent from my iPad using Tapatalk

Da ponovim isto pitanje.
Koja struka tj. koji fax si zavrsila, ako mozes reci na koji si referat primljena i da li si zadovoljna sa platom ?

joooj wrote:
Pretprosle sedmice bila na jednom razgovoru za posao i prema njegovom stavu ja sam stvarno mislila da je to to. I kao sto kazes pocela planirati koliko mi treba vremena do posla, posto je izvan Sarajeva, pa racunam do Ilidze tramvajem, pa bus, uzet' cu onaj studentski kupon itd. A kako sam mislila da je to to!? Covjek mi je 2-3 puta tokom razgovora rekao kako mu se svidja moj CV, moja prica i moj stav. Pitao me da li bi ova pozicija bila ispod mog nivoa, posto kao privodim master kraju. Cak mi je rekao i termine buseva i pokazao gdje je stanica. Rekao mi se javiti mail-om do proslog cetvrtka. Evo sad ce i sedmica proci kako se trebao javiti, pa nigdje odgovora. Moram priznati da sam plakala malo, ali zato sto sam se idiot ponadala. Ne radi se o tome da gubim samopouzdanje, gubim jedino vjeru u ljude. U pitanja kad cu zavrsiti fakultet (3 godine) i evo vec 2 godine sam na masteru a nigdje vise tih ljudi i njihovih obecanja.
Ne mogu reci da padam u depresiju, ali definitvno nisam osoba kakva sam bila, a bila sam i preoptimisticna, pa je onda to velika promjena i za ljude oko mene i za mene samu. Onda opet kazem sebi, nisi jedina, ima i gorih. ALi kao sto moj brat kaze dokad' vise da gledam kome je gore!? A ne znam.. Mislim da ne moze zauvijek ovako biti, pa valjda ce se bagra vise nakrasti, pozaposljavati, valjda ce morati nekad krenuti na bolje.. Mozda

Ženo draga, zovi ti njega! Nemaš ništa od plakanja! Idi mu u firmu, nazovi, šalji e-mail, trudi se, bori se... Budi fina i kulturna, nazovi i reci "obzirom da sam bila na razgovoru kod Vas i zaista imam veliku želju da krenem raditi na toj poziciji, možete li mi reći je li proces selekcije kandidata završen i jeste li donijeli konačnu odluku". Ako kaže "jesmo, niste primljeni" ti se lijepo zahvali i reci da se nadaš da će uzeti tvoj CV u obzir kada bude potrebe za radnikom tvog profila i da ti je drago što ste se lično upoznali.

E ako si baš uvjerena da si 100% odlično sve odradila i da se zakačio za tebe, onda se postavi umjereno bezobrazno. Nazovi i reci: "obzirom da ste mi rekli javiti do prošlog četvrtka jesam li primljena, a ja još čekam Vaš poziv, htjela sam samo provjeriti jeste li donijeli odluku jer su mi ponudili radno mjesto u drugoj firmi. Pretpostavljam da ste bili zauzeti ili ste bili na putu, ali zaista mi treba povratna informacija".
Ako se zakačio za tebe, vjeruj da će ti ovo upaliti.

Čak i ako te ne prime, najnormalnije je da pitaš razlog. Ja sam uvijek pitala razlog i onda znam do čega je. To otprilike ide ovakav razgovor (ljubaznim i mekim tonom): hvala Vam puno na povratnoj informaciji. Budući da aktivno tražim posao, bilo bi mi korisno da mi kažete iz kojeg razloga nisam primljena, da li je to zato što postoji neki bolji kandidat, zato što nemam dovoljno iskustva ili zato što nemam vozačku dozvolu. I pažljivo slušaj šta ti odgovori, u principu, nikada ono što ti prvo kaže nije ispravno, tek treći ili četvrti razlog koji ti navede ti je to zašto nisi primljena. Vjeruj da će ti ljudi izlaziti u susret i govoriti ti.
Tako sam ja skontala da je većinom razlog to što nisam još jebeni vozački položila.

Mahom bi mi ljudi kao treći razlog nabrajali vozački i onda sam uzela malo čitala knjige o psihologiji i shvatila da je moje zapažanje zapravo odlično, da zaista prvi razlog nikada nije pravi. To možeš primijeniti i na frajere Testiraj ovo u svakodnevnom životu, pa ćeš vidjeti da sam u pravu.

Bila sam i sa jedne i sa druge strane, nagledala sam se svakavih CV-ijeva... Onaj ko je meni ostao u sjećanju je osoba koja se interesovala, zvala, propitivala. Jer ako ona u tome pokaže inicijativu, znači da će sutra i meni na poslu pokazati inicijativu. To ti povećava šanse, diferencira te od ostalih...Ako ti zvučiš očajno, nisi zanimljiva poslodavcu. Nemoj se inferiorno postavljati. Budi samouvjerena, dođi sa stavom "koliko ja trebam vas, toliko vi trebate mene" (naravno ako imaš neke vještine i iskustvo)

Ako si pripravnik, onda pokaži pismenost, elokventnost, dođi oprane kose, decentno našminkana, crna suknja, bijela košulja, mala petica, bez jakog parfema, nasmijana,pozitivnog stava, ali ne napadna. Nemaš iskustvo, ok...Ali vrijedna si, voliš raditi. Ideš stavom: Još uvijek nisam imala priliku raditi u svojoj struci, ali sam volontirala, bila aktivna u studentskim organizacijama, čuvala komšinici djecu, izvodila tuđe cuke. Voliš imati ispunjen dan i uvijek se trudiš da se oko nečega zanimaš...Jbg, slaži malo, ako i nije tako. Rolaš, čitaš, voziš bajk, voliš životinje, praviš nakit...Istakni se od mora onih koji će reći "završio sam faks i sad tražim posao jer želim graditi karijeru u svojoj struci". Pogotovo ako nešto uspiješ smisliti da ti je hobi vezan za struku. Tipa: završila sam marketing, ali primijetila sam da se danas jako puno koristi digitalni marketing. Obzirom da nisam na faksu učila o tome, sada malo sama izučavam to područje jer je interesantno i u ekspanziji.

Nedavno sam i sama tražila posao. Upala sam bez štele, a prošla sam more intervjua, ne znam im broj...

Nakon svakog intervjua sam kratko poslala mail zahvale što su izdvojili svoje vrijeme da me lično upoznaju, tamo gdje mi nisu ništa javili zvala sam ih i ljubazno pitala o mom statusu ili slala im mail. Jbg, ja sam odvojila svoje vrijeme za njih i minimum profesionalnosti koji očekujem je povratna informacija.

Ja sam imala puno sreće i uspjela sam relativno brzo naći posao, ali sigurno sam prošla 30tak intervjua. Šta mi se sada dešava - ljudi me zovu, kažu, eee, moj kolega iz te i te firme je vas intervjuirao i ostavili ste dobar dojam iako niste primljeni, pa vas je preporučio nama, imamo tu i tu poziciju otvorenu, hoćete li doći na intervju...I firme su mahala, znam ja po svojoj, svakog kandidata kada ode protaborimo, pregledamo mu fejs profil, prokomentarišemo...Jbg, nama je to budući kolega, valja nam sjediti sa njim cijeli dan, ako ti dođeš i osjetiš se na znoj, ja ću prva dati crveni karton jer valja meni sutra sjediti kraj tebe i umirati od smrada...

Sretno rajo svima, nije vam lako, a na žalost, kod nas te rijetko ko ima posavjetovati, ljudima je ili mrsko ili su bezobrazni, ja sam napisala svoje zaključke iskreno i prema mojim zapažanjima

Čuvam svima fige, a jooooj! ako ti ovo pomogne, vodiš me na nekakav alkohol

P.S. Znam da je predug post, ali fakat mi žao sve raje koja ne može naći posao, nadam se da će barem nekome ovo pomoći, ako jednoj osobi upali, ja sam presretna!

Svaka cast na ovom postu. Jedan od 5 postova koji su dosli od zaposlenih a da su konstruktivni.

mp3problem wrote:

joooj wrote:
Pretprosle sedmice bila na jednom razgovoru za posao i prema njegovom stavu ja sam stvarno mislila da je to to. I kao sto kazes pocela planirati koliko mi treba vremena do posla, posto je izvan Sarajeva, pa racunam do Ilidze tramvajem, pa bus, uzet' cu onaj studentski kupon itd. A kako sam mislila da je to to!? Covjek mi je 2-3 puta tokom razgovora rekao kako mu se svidja moj CV, moja prica i moj stav. Pitao me da li bi ova pozicija bila ispod mog nivoa, posto kao privodim master kraju. Cak mi je rekao i termine buseva i pokazao gdje je stanica. Rekao mi se javiti mail-om do proslog cetvrtka. Evo sad ce i sedmica proci kako se trebao javiti, pa nigdje odgovora. Moram priznati da sam plakala malo, ali zato sto sam se idiot ponadala. Ne radi se o tome da gubim samopouzdanje, gubim jedino vjeru u ljude. U pitanja kad cu zavrsiti fakultet (3 godine) i evo vec 2 godine sam na masteru a nigdje vise tih ljudi i njihovih obecanja.
Ne mogu reci da padam u depresiju, ali definitvno nisam osoba kakva sam bila, a bila sam i preoptimisticna, pa je onda to velika promjena i za ljude oko mene i za mene samu. Onda opet kazem sebi, nisi jedina, ima i gorih. ALi kao sto moj brat kaze dokad' vise da gledam kome je gore!? A ne znam.. Mislim da ne moze zauvijek ovako biti, pa valjda ce se bagra vise nakrasti, pozaposljavati, valjda ce morati nekad krenuti na bolje.. Mozda

Ženo draga, zovi ti njega! Nemaš ništa od plakanja! Idi mu u firmu, nazovi, šalji e-mail, trudi se, bori se... Budi fina i kulturna, nazovi i reci "obzirom da sam bila na razgovoru kod Vas i zaista imam veliku želju da krenem raditi na toj poziciji, možete li mi reći je li proces selekcije kandidata završen i jeste li donijeli konačnu odluku". Ako kaže "jesmo, niste primljeni" ti se lijepo zahvali i reci da se nadaš da će uzeti tvoj CV u obzir kada bude potrebe za radnikom tvog profila i da ti je drago što ste se lično upoznali.

E ako si baš uvjerena da si 100% odlično sve odradila i da se zakačio za tebe, onda se postavi umjereno bezobrazno. Nazovi i reci: "obzirom da ste mi rekli javiti do prošlog četvrtka jesam li primljena, a ja još čekam Vaš poziv, htjela sam samo provjeriti jeste li donijeli odluku jer su mi ponudili radno mjesto u drugoj firmi. Pretpostavljam da ste bili zauzeti ili ste bili na putu, ali zaista mi treba povratna informacija".
Ako se zakačio za tebe, vjeruj da će ti ovo upaliti.

Čak i ako te ne prime, najnormalnije je da pitaš razlog. Ja sam uvijek pitala razlog i onda znam do čega je. To otprilike ide ovakav razgovor (ljubaznim i mekim tonom): hvala Vam puno na povratnoj informaciji. Budući da aktivno tražim posao, bilo bi mi korisno da mi kažete iz kojeg razloga nisam primljena, da li je to zato što postoji neki bolji kandidat, zato što nemam dovoljno iskustva ili zato što nemam vozačku dozvolu. I pažljivo slušaj šta ti odgovori, u principu, nikada ono što ti prvo kaže nije ispravno, tek treći ili četvrti razlog koji ti navede ti je to zašto nisi primljena. Vjeruj da će ti ljudi izlaziti u susret i govoriti ti.
Tako sam ja skontala da je većinom razlog to što nisam još jebeni vozački položila.

Mahom bi mi ljudi kao treći razlog nabrajali vozački i onda sam uzela malo čitala knjige o psihologiji i shvatila da je moje zapažanje zapravo odlično, da zaista prvi razlog nikada nije pravi. To možeš primijeniti i na frajere Testiraj ovo u svakodnevnom životu, pa ćeš vidjeti da sam u pravu.

Bila sam i sa jedne i sa druge strane, nagledala sam se svakavih CV-ijeva... Onaj ko je meni ostao u sjećanju je osoba koja se interesovala, zvala, propitivala. Jer ako ona u tome pokaže inicijativu, znači da će sutra i meni na poslu pokazati inicijativu. To ti povećava šanse, diferencira te od ostalih...Ako ti zvučiš očajno, nisi zanimljiva poslodavcu. Nemoj se inferiorno postavljati. Budi samouvjerena, dođi sa stavom "koliko ja trebam vas, toliko vi trebate mene" (naravno ako imaš neke vještine i iskustvo)

Ako si pripravnik, onda pokaži pismenost, elokventnost, dođi oprane kose, decentno našminkana, crna suknja, bijela košulja, mala petica, bez jakog parfema, nasmijana,pozitivnog stava, ali ne napadna. Nemaš iskustvo, ok...Ali vrijedna si, voliš raditi. Ideš stavom: Još uvijek nisam imala priliku raditi u svojoj struci, ali sam volontirala, bila aktivna u studentskim organizacijama, čuvala komšinici djecu, izvodila tuđe cuke. Voliš imati ispunjen dan i uvijek se trudiš da se oko nečega zanimaš...Jbg, slaži malo, ako i nije tako. Rolaš, čitaš, voziš bajk, voliš životinje, praviš nakit...Istakni se od mora onih koji će reći "završio sam faks i sad tražim posao jer želim graditi karijeru u svojoj struci". Pogotovo ako nešto uspiješ smisliti da ti je hobi vezan za struku. Tipa: završila sam marketing, ali primijetila sam da se danas jako puno koristi digitalni marketing. Obzirom da nisam na faksu učila o tome, sada malo sama izučavam to područje jer je interesantno i u ekspanziji.

Nedavno sam i sama tražila posao. Upala sam bez štele, a prošla sam more intervjua, ne znam im broj...

Nakon svakog intervjua sam kratko poslala mail zahvale što su izdvojili svoje vrijeme da me lično upoznaju, tamo gdje mi nisu ništa javili zvala sam ih i ljubazno pitala o mom statusu ili slala im mail. Jbg, ja sam odvojila svoje vrijeme za njih i minimum profesionalnosti koji očekujem je povratna informacija.

Ja sam imala puno sreće i uspjela sam relativno brzo naći posao, ali sigurno sam prošla 30tak intervjua. Šta mi se sada dešava - ljudi me zovu, kažu, eee, moj kolega iz te i te firme je vas intervjuirao i ostavili ste dobar dojam iako niste primljeni, pa vas je preporučio nama, imamo tu i tu poziciju otvorenu, hoćete li doći na intervju...I firme su mahala, znam ja po svojoj, svakog kandidata kada ode protaborimo, pregledamo mu fejs profil, prokomentarišemo...Jbg, nama je to budući kolega, valja nam sjediti sa njim cijeli dan, ako ti dođeš i osjetiš se na znoj, ja ću prva dati crveni karton jer valja meni sutra sjediti kraj tebe i umirati od smrada...

Sretno rajo svima, nije vam lako, a na žalost, kod nas te rijetko ko ima posavjetovati, ljudima je ili mrsko ili su bezobrazni, ja sam napisala svoje zaključke iskreno i prema mojim zapažanjima

Čuvam svima fige, a jooooj! ako ti ovo pomogne, vodiš me na nekakav alkohol

P.S. Znam da je predug post, ali fakat mi žao sve raje koja ne može naći posao, nadam se da će barem nekome ovo pomoći, ako jednoj osobi upali, ja sam presretna!

Osim ovaj dio s alkoholom to nula bodova

Imam slično iskustvo, sem što sam umjesto slanja mora prijava bez konkursa slala na sve moguće konkurse koji imaju bilo kakvu dodirnu tačku sa mojom strukom. Posao.ba mi je bio prvo što otvorim kad se probudim, prelistam, pošaljem i onda sve ostalo.

Primjetila sam i da sam dosta više razgovora imala kada sam svoje motivaciono pismo učinila prirodnijim, sa jednostavnih par rečenica koje su opuštene i sigurno nisu kopi-pejst 99% prijava koje se šalju.

Ono što mi je bilo najvažnije jeste da sam dobila posao sama, bez štele.

Sem toga, u zadnjih par mjeseci dosta mojih prijatelja je našlo posao, od ekonomista do psihologa, svi otprilike istom metodom, šalji i ne odustaj.

Naravno da sam padala u očaj nakon nekih razgovora gdje sam bila sigurna da sam brilijantna, i onda ništa od tog.

I još jedna bolna istina, to što niste dobili posao zaista znači da je bio neko adekvatniji. Ja sam se u to uvjerila kada je moja poznanica dobila posao za koji sam mislila da je 100% moj, a također znam da je djevojka idealna za tu poziciju. I zar treba da krivim sad poslodavca što je uposlio nekog ko mu najviše odgovara, a ne mene?

Da sumiram, prepravite motivaciono, ubacite nešto svoje i šaljite svaki Božiji dan Isplatiće se. Preporučujem i da pošaljete svoj CV u bazu portala Posao.ba, jer oni znaju iz te baze tražiti kandidata za one kompanije koje žele ostati anonimne kada traže uposlenika. Adresa je [email protected].

Sretno!

sarock wrote:Imam slično iskustvo, sem što sam umjesto slanja mora prijava bez konkursa slala na sve moguće konkurse koji imaju bilo kakvu dodirnu tačku sa mojom strukom. Posao.ba mi je bio prvo što otvorim kad se probudim, prelistam, pošaljem i onda sve ostalo.

Primjetila sam i da sam dosta više razgovora imala kada sam svoje motivaciono pismo učinila prirodnijim, sa jednostavnih par rečenica koje su opuštene i sigurno nisu kopi-pejst 99% prijava koje se šalju.

Ono što mi je bilo najvažnije jeste da sam dobila posao sama, bez štele.

Sem toga, u zadnjih par mjeseci dosta mojih prijatelja je našlo posao, od ekonomista do psihologa, svi otprilike istom metodom, šalji i ne odustaj.

Naravno da sam padala u očaj nakon nekih razgovora gdje sam bila sigurna da sam brilijantna, i onda ništa od tog.

I još jedna bolna istina, to što niste dobili posao zaista znači da je bio neko adekvatniji. Ja sam se u to uvjerila kada je moja poznanica dobila posao za koji sam mislila da je 100% moj, a također znam da je djevojka idealna za tu poziciju. I zar treba da krivim sad poslodavca što je uposlio nekog ko mu najviše odgovara, a ne mene?

Da sumiram, prepravite motivaciono, ubacite nešto svoje i šaljite svaki Božiji dan Isplatiće se. Preporučujem i da pošaljete svoj CV u bazu portala Posao.ba, jer oni znaju iz te baze tražiti kandidata za one kompanije koje žele ostati anonimne kada traže uposlenika. Adresa je [email protected].

Sretno!

Hehheehhehehe, koja demagogija.

Da li su vam ikada poslodavci uplatiti 200 KM po oglasu koji objavite na posao.ba ?

modem33 wrote:

sarock wrote:Imam slično iskustvo, sem što sam umjesto slanja mora prijava bez konkursa slala na sve moguće konkurse koji imaju bilo kakvu dodirnu tačku sa mojom strukom. Posao.ba mi je bio prvo što otvorim kad se probudim, prelistam, pošaljem i onda sve ostalo.

Primjetila sam i da sam dosta više razgovora imala kada sam svoje motivaciono pismo učinila prirodnijim, sa jednostavnih par rečenica koje su opuštene i sigurno nisu kopi-pejst 99% prijava koje se šalju.

Ono što mi je bilo najvažnije jeste da sam dobila posao sama, bez štele.

Sem toga, u zadnjih par mjeseci dosta mojih prijatelja je našlo posao, od ekonomista do psihologa, svi otprilike istom metodom, šalji i ne odustaj.

Naravno da sam padala u očaj nakon nekih razgovora gdje sam bila sigurna da sam brilijantna, i onda ništa od tog.

I još jedna bolna istina, to što niste dobili posao zaista znači da je bio neko adekvatniji. Ja sam se u to uvjerila kada je moja poznanica dobila posao za koji sam mislila da je 100% moj, a također znam da je djevojka idealna za tu poziciju. I zar treba da krivim sad poslodavca što je uposlio nekog ko mu najviše odgovara, a ne mene?

Da sumiram, prepravite motivaciono, ubacite nešto svoje i šaljite svaki Božiji dan Isplatiće se. Preporučujem i da pošaljete svoj CV u bazu portala Posao.ba, jer oni znaju iz te baze tražiti kandidata za one kompanije koje žele ostati anonimne kada traže uposlenika. Adresa je [email protected].

Sretno!

Hehheehhehehe, koja demagogija.

Da li su vam ikada poslodavci uplatiti 200 KM po oglasu koji objavite na posao.ba ?

Žao mi je kad je neko tako frustriran da zna samo pljuvat.

Da ponovim isto pitanje.
Koja struka tj. koji fax si zavrsila, ako mozes reci na koji si referat primljena i da li si zadovoljna sa platom ?

Zavrsila sam na FPN medjutim radim sad u administraciji u organizaciji cija je primarna djelatnost vezana za nasilje.. sa platom sam zadovljna(prva mi je, pa i nisam ocekivala vecu) mislila sam da ce biti manja s obzirom da ide refundacija od zavoda, ali mi i oni dodaju na platu, pa je pristojna

i_ja_na_forumu wrote:

Da ponovim isto pitanje.
Koja struka tj. koji fax si zavrsila, ako mozes reci na koji si referat primljena i da li si zadovoljna sa platom ?

Zavrsila sam na FPN medjutim radim sad u administraciji u organizaciji cija je primarna djelatnost vezana za nasilje.. sa platom sam zadovljna(prva mi je, pa i nisam ocekivala vecu) mislila sam da ce biti manja s obzirom da ide refundacija od zavoda, ali mi i oni dodaju na platu, pa je pristojna

Ovo si preko neke akcije federalnog ili kantonalnog zavoda za zaposljavanje dobila posao?
Dobro,to ti je ipak malo olaksalo pronalazak.
Znaci ako ti firma daje nesto mimo zavoda to onda moze izaci 600-800 KM na ruke.
Fina platica za pocetak.