#1951 Re: Za predane Životu
Posted: 01/04/2013 10:50
dan 
poznat mi je osjecaj kad te okolina ne vidi onakvim kakav jesi (uh, ovo je malo preostro zazvucalo, a nije mi to namjera)...par godina sam zaredom odbijala cestitke za Bajrame govoreci ljudima da ih ne slavim i da nisam muslimanka, ali ljudi to jednostavmo nisu prihvatali...samo se nasmiju i kazu tipa hajd' ne budali, oni stariji se uvrijede i krenu propovjedati o vjeri...nakon par godina sam odustala od objasnjavanja i jednostavno pocela prihvatati hladno cestitke, najvise zbog starijih, iz nekakve doze postovanja, posebno prema par clanova porodice kohe sam znala svojim nevjernickim izjavama dovesti do suza....shvatila sam da nije vrijedno, tj. da su oni meni bitniji od moje sujete i zelje za nadmudrivanjem...a ono sto nosim u dusi svakako ostaje samo moje i to mi niko ne moze oduzeti
jest da mi smeta sto u svojim ocima ispadam dvolicna, ali strancu cu se uvijek predstaviti onim kakva jesam, dok ljudi koji me poznaju vise od pola mog zivota imaju sliku koju je jako tesko mijenjati, a ja ne zelim da ih zbog Bajrambarecula izgubim....u ovom slucaju jedna rijec ne znaci nista, dok u nekom drugom slucaju vjerovatno bi
ma znas sta, pravo je tesko biti nevjernik...htjeli su da mi saljevaju stravu, mislili da sam naograjsala,da nije kakav sejtan usao u mene...a cijelo vrijeme niko se nije pitao kako sam, kako se osjecam, niko nije ni pokusao da me razumije...ispala sam bolesnik kojeg hitno treba na pravi put izvesti
ah ispisah memoare, ne zamjeri, visak vremena...vidi, zar moze biti da insan kaze da ima viska vremena?
uzivaj u danu
poznat mi je osjecaj kad te okolina ne vidi onakvim kakav jesi (uh, ovo je malo preostro zazvucalo, a nije mi to namjera)...par godina sam zaredom odbijala cestitke za Bajrame govoreci ljudima da ih ne slavim i da nisam muslimanka, ali ljudi to jednostavmo nisu prihvatali...samo se nasmiju i kazu tipa hajd' ne budali, oni stariji se uvrijede i krenu propovjedati o vjeri...nakon par godina sam odustala od objasnjavanja i jednostavno pocela prihvatati hladno cestitke, najvise zbog starijih, iz nekakve doze postovanja, posebno prema par clanova porodice kohe sam znala svojim nevjernickim izjavama dovesti do suza....shvatila sam da nije vrijedno, tj. da su oni meni bitniji od moje sujete i zelje za nadmudrivanjem...a ono sto nosim u dusi svakako ostaje samo moje i to mi niko ne moze oduzeti
jest da mi smeta sto u svojim ocima ispadam dvolicna, ali strancu cu se uvijek predstaviti onim kakva jesam, dok ljudi koji me poznaju vise od pola mog zivota imaju sliku koju je jako tesko mijenjati, a ja ne zelim da ih zbog Bajrambarecula izgubim....u ovom slucaju jedna rijec ne znaci nista, dok u nekom drugom slucaju vjerovatno bi
ma znas sta, pravo je tesko biti nevjernik...htjeli su da mi saljevaju stravu, mislili da sam naograjsala,da nije kakav sejtan usao u mene...a cijelo vrijeme niko se nije pitao kako sam, kako se osjecam, niko nije ni pokusao da me razumije...ispala sam bolesnik kojeg hitno treba na pravi put izvesti
ah ispisah memoare, ne zamjeri, visak vremena...vidi, zar moze biti da insan kaze da ima viska vremena?
uzivaj u danu