bizet wrote:dan
poznat mi je osjecaj kad te okolina ne vidi onakvim kakav jesi (uh, ovo je malo preostro zazvucalo, a nije mi to namjera)...par godina sam zaredom odbijala cestitke za Bajrame govoreci ljudima da ih ne slavim i da nisam muslimanka, ali ljudi to jednostavmo nisu prihvatali...samo se nasmiju i kazu tipa hajd' ne budali, oni stariji se uvrijede i krenu propovjedati o vjeri...nakon par godina sam odustala od objasnjavanja i jednostavno pocela prihvatati hladno cestitke, najvise zbog starijih, iz nekakve doze postovanja, posebno prema par clanova porodice kohe sam znala svojim nevjernickim izjavama dovesti do suza....shvatila sam da nije vrijedno, tj. da su oni meni bitniji od moje sujete i zelje za nadmudrivanjem...a ono sto nosim u dusi svakako ostaje samo moje i to mi niko ne moze oduzeti
jest da mi smeta sto u svojim ocima ispadam dvolicna, ali strancu cu se uvijek predstaviti onim kakva jesam, dok ljudi koji me poznaju vise od pola mog zivota imaju sliku koju je jako tesko mijenjati, a ja ne zelim da ih zbog Bajrambarecula izgubim....u ovom slucaju jedna rijec ne znaci nista, dok u nekom drugom slucaju vjerovatno bi
ma znas sta, pravo je tesko biti nevjernik...htjeli su da mi saljevaju stravu, mislili da sam naograjsala,da nije kakav sejtan usao u mene...a cijelo vrijeme niko se nije pitao kako sam, kako se osjecam, niko nije ni pokusao da me razumije...ispala sam bolesnik kojeg hitno treba na pravi put izvesti
ah ispisah memoare, ne zamjeri, visak vremena...vidi, zar moze biti da insan kaze da ima viska vremena?
uzivaj u danu

Problem mnogih roditelja je što teško "odrastaju", cijeli život ostaju djeca njihovih roditelja koja žele da zadive vlastite roditelje "praveći" od svoje djece ono što su njihovi roditelji "napravili" od njih. Kad se desi nega greška u provjerenom "receptu" za pravljenje sebi sličnih potomaka, pa se neka "crna ovca" odluči istupiti iz "stada", onda se oglasi uzbuna kojom se "mobilišu" sve raspoložive snage za "urazumljivanje" "nerazumnog" pripadnika "pravovjernih".
Teško je "ići protiv struje", teško je prestati biti dijete, još teže je roditelju prihvatiti da dijete nekad prestaje biti dijete , sukobi generacija su nešto što se zbog nepostojanja takvog uvida ciklično dešava, a iz tih "sukoba", kad bi ljudi htjeli, svašta se može naučiti, jer nije svako dijete "buntovnik bez razloga", niti je svaki roditelj " okrutni tiranin" kojeg moraš slušati samo zato što nemaš mogućnost da se osamostališ.
Ja se već dugo vremena držim one narodne " Slušaj starije , al' radi onako kako ti misliš da treba"
Kad čovjek postane svjestan da "bajrambarećula" ne može promijeniti njegova uvjerenja, onda se prestane plašiti i popušta odbrambeni "gard", i počne na bajrambarećula odgovarati sa Alah razi olsun, alejkumu selam ve rahmetulah ve berekjatu, na taj način "zbuni" protivnika, u strahovitom naletu "uništi" arsenal pita i baklava, i lagano odšeta ostavljajući "protivnika" u iluziji o njegovom "trijumfu"
Šalim se malo, i ja sam dugo imao moralne dileme tog tipa, ali vremenom sam prestao da se "herojski" ponašam, skontao sam da "um caruje, a snaga klade valja"
Imam ja mlađeg brata koji je bio uporniji od tebe, koji se četiri godine borio za to da mu drugi prestanu čestitati bajrame, i uspjelo mu je, ali kao što to on kaže " Bilo je teško, često sam se osjećao kao Ilija Čvorović, u onom momentu kad zatočenom podstanaru "špijunu" kaže " Pomozi mi da te ne ubijem"

"
Inače, brat mi nije vjernik, nije ni otac, ali otac ima reformatorske želje, često kaže " Ja bih uveo zakon da hodža ne može biti hodža ako se ne može pometi uz konopac na vrh munare , i drugo, uveo bi uspravno sahranjivanje, radi uštede prostora
