Novak20 wrote:Nakon 2000. i vladavine Alijanse sa NHI, izbornog inženjeringa koji omogućava biranje političkih ikebana tipa Ž.K. i "Hrvata" iz kantona gdje ih praktično nema, koaliranja SDP sa SDA u pokušaju uklanjanja HDZ sa političke scene i stvarnog političkog marginaliziranja Hrvata u F BiH, došlo se do tačke kada su dvije etničke opcije, Bošnjačka i Hrvatska, prisiljene otkriti karte o tome kako i kamo dalje.
Srpski entitet je za sada miran pod dejtonskim Ustavom ali F BiH ima veliki problem u političkom sukobu Hrvata i Bošnjaka povodom presude Ustavnog suda i traženih izmjena Izbornog zakona. Ovaj sukob uzrokuje skoro pa potpunu paralizu u F BiH i negativna medijska prepucavanja. Privreda, razvoj, potrebe običnih ljudi, egzodus omladine, sve je u drugom planu dok se ovaj gordijev čvor u F BiH ne raspetlja.
Ustav BiH,nažalost, nije građanski nego etnički a BiH nije postala pravna i uređena država 22 godine iza rata da može garantovati prava građanima. Pogotovo ne onima koji negdje žive kao manjina.
Političke stranke u Hrvata su se okupile oko HNS koji uživa skoro pa plebicitarnu podršku u formiranju i provođenju hrvatske politike. Cilj je da se ne dozvole promjene Ustava uz pomoć ikebana bez učešća hrvatskih stranaka koje dobijaju većinu glasova Hrvata u BiH.
Bošnjačke stranke nemaju zajedničko tijelo kojim koordiniraju političko djelovanje prema hrvatskoj politici ali očito imaju davno izdefiniran stav koji se u javnosti očituje pod devizom "građanska država - jedan čovjek, jedan glas" a u praksi se ogleda kao "rahat patnja". Možda ima bošnjačkih stranaka sa drugačijim stavom ali to sigurno nisu one najjače.
Pošto se hrvatska politika bistri na drugim temama, jedno pitanje:
Šta će poduzeti i dokle je spremna ići bošnjačka politika u ovom političkom sukobu sa Hrvatima oko izmjena Izbornog zakona ?
Evo nas, godinu dana kasnije - ista meta, isto odstojanje. Bošnjačka politika prema bh. Hrvatima ne postoji kao koherentan pristup i poprilično je amorfna, ali se može razumjeti kao lagana pomoć susjedu u ostvarivanju njegovih težnji tamo gdje se to ne kosi sa vlastitim interesima.
Dakle, u dvije tačke:
1. Politika asistirane (auto)minorizacije. Bošnjačko politički pristup primarno ne majorizira hrvatsko političko biće; naprotiv hrvatska politika u BiH jasno ističe interese Hrvata kao manjine - hrvatsko političko biće de facto ne zanima konstitutivnost na području čitave BiH, već isključivo autonomija i vlast na ograničenim teritorijama uz nesmiljeno forsiranje svekolikog hrvatskog znakovlja. Dakle, bošnjački pristup, kolikogod bio nedefiniran i nemušt, lagano pomaže Hrvatima da se minoriziraju i pretvore u de facto manjinu u vlastitoj domovini, čemu zvanična hrvatska politika već decenijama teži.
2. Politika asistirane (auto)dekantacije. Ovdje ime sve govori. Hrvati se lagano sami odljevaju iz Bosne, a i iz Hercegovine. Na ovaj proces Bošnjaci ne utječu direktno. Njihovo je da pridržavaju vrata, uz srdačne zagrljaje, i suzne vapaje na rastanku: "Ostajte ovdje!", "Ma, i ja bih išao samo da imam papire.", "U pravu si, ovdje nema selameta." i neizostavno "Nemojte šta zamjeriti."
Eto, paša, nemoj šta zamjeriti
