Connaisseur Karlin wrote:What I’ve only just begun to realize is that these two extremes represent different sides of the same coin. While popular culture tends to disempower women by telling them they must dress to get men to look at them, the modesty culture tends to disempower women by telling them they must dress to keep men from looking at them. In both cases, the impetus is placed on the woman to accommodate her clothing or her body to the (varied and culturally relative) expectations of men. In both cases, it becomes the woman’s job to manage the sexual desires of men, and thus it is seen as her fault if a man ignores her on the one hand or objectifies her on the other. Often, these two cultures combine to send out a pulse of confusing messages: “Look cute … but not too cute! Be modest … but not frumpy! Make yourself attractive … but not too attractive!” Women are left feeling ashamed of their bodies as they try desperately to contort around a bunch of vague, ever-changing ideals. It’s exhausting, really, dressing for other people.
Interestingly, the same study cited by Rey has been cited by a popular Muslim site as support for encouraging women to wear the hijab, which reveals something of how different cultures and faiths view modesty. I spent some time in India, where women in traditional saris exposed their midriffs and navels without a second thought, but would carefully avoid showing their knees. Rachel Marie Stone recently wrote an excellent piece for Christianity Today about how, in Malawi, women typically nurse in public without shame of exposing their breasts. In many cultures, a one-piece bathing suit would be considered scandalous; in others, bikinis—or even topless bathing— are the norm. What is considered modest or appropriate changes depending on culture and context. It also changes from woman to woman, depending on body type, personality, personal convictions and season in life. While we may long for a universal dress code that would make all of this simpler, we aren’t given one. Perhaps this is why Paul encouraged women to “adorn themselves with good deeds,” and why the valorous woman of Proverbs 31 is praised because “she clothes herself in strength and dignity.” At the end of the day, the most important things we project to the world are strength, dignity and good deeds; the sort of things that transcend culture, circumstance, and clothing.
The truth is, a man can choose to objectify a woman whether she’s wearing a bikini or a burqa. We don’t stop lust by covering up the female form; we stop lust by teaching men to treat women as human beings worthy of respectI.
clana je odlican ,jeste dug,ali deifitivno se uklapa sa temom

ja se ispricavam,jer je na engleskom jeziku
@ Hakiz :
It doesn’t take long for a woman to realize that no matter what she wears, the curves of her body remain visible and will occasionally attract the notice of men. I
http://qideas.org/articles/modesty-i-do ... -it-means/

Jedna od mojih zamjerki islamu je upravo to što je na žene stavio teret čuvanja morala. Žena je ta koja ne smije izazivati, nije muškarac taj koji se mora oduprijeti tom izazovu.
Religije nikada neće promijeniti jednu stvar, neće promijeniti biologiju. Svaka vrsta ima veće šanse za opstanak ako su joj potomci zdraviji i snažniji. Tako da je u prirodi svakog živog bića da traži što boljeg partnera za dobijanje "boljih" potomaka. Biloški je nepoželjno ponašanje odbiti priliku za boljim partnerom sa kojim će se dobiti bolje potomstvo.
Sa druge strane mi, ljudi, smo uspjeli tehnologijom, medicinom, prevazići situacje zbog kojih je potrebno imati savršenog potomka, nedostaci ljudi, svakog pojedinca, se nadoknađuju tehnologijom. na primjer ne mora svaki muškarac biti sposodan da podigne ulovljenog medvjeda. Koji može podići može, koji ne može uzeće dizalicu i tako riješiti stvar.
I sada imamo problem da se tehnologija koja nam je nadomjestila nedostatke brže razvila od evolucije. Tako da su u nas, u naše gene, našu podsvijest još upisani nagoni koji nas tjeraju da tražimo partnera sa kojim ćemo imati bolje potomke.
I taj nesklad između organizacije društva koju smo napravili i naše biologije stvara frustraciju. Kako reče Frojd, frustracija je nezadovoljena želja.
Tako da koliko god se žena trudila da ne bude privlačna muškarcima, muškarci će tražiti način da provjere njenu privlačnost. Ne zato što su zli, nego zato što nam je tako upisano u genetski kod. I žene će raditi isto kod muškaraca. Samo što žene imaju problem da su kroz vijekove morale te misli kriti. Inače bi ih muškarci brutalno kažnjavali.
Da ne širim dalje, skrivanje fizičkih atributa koliko god bilo društveno određeno je neprirodno. Moglo bi se možda čak reći i nenormalno ali ja ne volim tu kvalifikaciju jer je i ona društveno uslovljena. Jedino ako idemo sa tezom da sve što je prirodno to je i normalno. Ali to je druga tema.
A pogotovo lice. Ljudi koji izučavaju mozak će vam reći da je mozak napravljen tako da najbolje prepoznaje lica, da mu je to ako ne glavna, onda jedna od glavnih karakteristika. Prepoznavanje lica. To je kroz ljudsku evoluciju bilo izuzetno važno. I zato je lice glavna karakteristika nečijeg identiteta. Nisu na pasošima i ostalim dokumentima slučajno fotografije lica ljudi umjesto fotografija nogu, ruku i drugih dijelova tijela.
Koliko god se neko ljutio na mene, osoba bez lica nije čovjek, nije ljudsko biće. Razmislite malo, šta vam je teže vidjeti, osobu koja je u nesreći izgubila noge, ruke i ostale dijelove tijela ili osobu koja je izgubila karakteristike lica. Ako ne znate odgovor, potražite na internetu snimke ljudi sa amputacijama ruku i nogu i snimke ljudi bez lica. Pa provjerite šta vam je teže za gledati. Vjerujem da je lakše i osobi kojoj se nesreća dogodila prihvatiti da nema ruke ili noge nego prihvatiti da nema lice.
Tako da je skrivanje lica neprirodno, neljudski.
P. S.
http://qideas.org/articles/modesty-i-do ... -it-means/
Dobro napisano.