Desničari osvajaju Evropu!

[Truba]

tri pod jednim krovom
osnovna medicinska i srednja
zgradu nekoć otele komunjare otjerali časne da bi napravile svoju školu
al sve rođeno u laži propada
kao i lažne izbjeglice

[seln]

tri pod jednim krovom
osnovna medicinska i srednja
zgradu nekoć otele komunjare otjerali časne da bi napravile svoju školu
al sve rođeno u laži propada
kao i lažne izbjeglice

Sta nejebica uradi od covjeka, kruh te rodio....

[Ommadawn]

u školu gdje sam ja išao su mi psovali krst ispred škole... te tukli curice i djevojke...

međutim oprostio sam jer je bio rat svi smo bili naelektrisani, škola i dalje postoji.... a napadači nisu bili desničari nego redovito maloljetnici kao i u slučaju jahanja po grobovima mrtvih... maloletna deca stopalo u snegu 45 broj...

kome se ne sviđa sarajevo, bosna, njemačka... nek se vrati odakle je došao ili nek ide gdje mu je bolje

simple as that

pljuvanje po njemačkoj mi je ono...nakon 17 milijuna stranaca... zero tolerancija
ovo borisovo nisam čitao dalje od boris

I meni su ispred moje skole i u skoli psovali dzamiju, mjesec i zvijezdu svakodnevno (imas sve fino napisano na temi Banja Luka 1991-1996, ako te bas interesuje) ali naravno bio je rat, jebo im rat majku u picku da bil jebo! Tad su bili napadaci i maloljetnici i odrasli. No bio je rat. Ali ja niti sam zaboravio niti sam oprostio, ali hej to je licna stvar.

Naravno da ne opravdavam rat za to sto su tebi licno (ili bilo kome drugom) psovali krst pred skolom. To je jedna od stvari koje ja licno prezirem.
Bas kao sto prezirem one majmune koji dodju pred skolu sa simbolima zla (jer kukasti krst i slicna simbolika su za mene simboli zla a dokazi za to postoje) i huskaju djecu jednu protiv drugih samo zato jer su "razliciti". Jer za to opravdanja nema.
Kao sto nema opravdanja da neko psuje neku drzavu, grad, selo u kojem zivi.

Dezulovica ne citas? Sve si mi rekao.

[Truba]

boli me đon za tvoju školu prekrižio sam te kad njemačkoj nalaziš mane
a ima veze to s borisologijom
i demonkcuntologijom

[seln]

boli me đon za tvoju školu prekrižio sam te kad njemačkoj nalaziš mane
a ima veze to s borisologijom
i demonkcuntologijom

[Ommadawn]

boli me đon za tvoju školu prekrižio sam te kad njemačkoj nalaziš mane
a ima veze to s borisologijom
i demonkcuntologijom

Ti mene prekrizio????

Ti? Mene? Prekrizio????

Wow, pa uljepsao si mi dan!
Biti prekrizen od jednog ultradesnicara je privilegija.

[Truba]

crveni karton

[Ommadawn]

Ma neka bude velicine kao kuca. I da se dobro crveni. Bas kao zastava nekadasnjeg SSSR-a.

[animals]

Gdje god se pojavljuju useljenici tu ima I desnicara..
normal o da se domicilno stanovnistvo pocne osjecati ugrozeno.. tako je svuda u svijetu, a ne samo u Evropi..

[sinuhe]

https://philosophynow.org/issues/123/Xe ... ospitality

...

Derrida’s Hospitality

Raising these issues today, over ten years after Derrida’s death, we will all be aware of their relevance to events and circumstances filling our newspapers. In 1996, in his essay On Cosmopolitanism, Derrida wrote about the rights of asylum-seekers, refugees, and immigrants, paying attention to practical proposals as well as general principles. In particular, he discussed a proposal, current at that time, to establish cities of refuge that would be open to all, of any nationality or none. Here too he evoked a Biblical precedent (from Numbers 35:9-32) advocating cities to which anyone could flee from persecution.

Nothing came of this idea, and today the sheer magnitude of the flow of refugees from the chaos of the Middle East would make such an approach impractical. Politics, diplomacy, charity, and hard work will all be necessary, and philosophy has only a small contribution to make to this crisis. But that contribution can still provide guidance to the other efforts, and it is in this that Derrida’s discussions of hospitality are of particular value. What’s more, they exemplify a general feature of Derrida’s political thought whose significance has not always been recognized.

There’s a dilemma which Derrida asserts to be an inescapable feature of the concept of hospitality, which we see vividly revived in each successive refugee crisis, and in every discussion about immigration. On the one hand, there is a moral imperative to show hospitality, especially to people in distress or fleeing from danger; and on the other hand, the total abandonment of borders would obliterate the home into which they are being invited. All borders have some degree of permeability; but if it becomes absolutely open, then the border itself is abolished, and there is no longer any place of safety – any home – to enter.

Derrida sets this dilemma out clearly in Of Hospitality: “How can we distinguish between a guest and a parasite? In principle, the difference is straightforward, but for that you need a law; hospitality, reception, the welcome offered, have to be submitted to a basic and limiting jurisdiction” (p.59). ‘Hospitality’ assumes the ability to provide a safe haven, a shelter from storms, and like a biological membrane, the border must inevitably be selective when allowing itself to be crossed. If refugees fleeing from persecutors find their way through an opening, it cannot be equally open to those pursuing them. Every opening to others implies associated closings. As Derrida explains: “Between an unconditional law or an absolute desire for hospitality on the one hand and, on the other, a law, a politics, a conditional ethics, there is a distinction, radical heterogeneity, but also indissociability. One calls forth, involves, or prescribes the other” (p.147). The particular balance between these two indissociable aspects of the notion of hospitality, openness and closedness, will depend of course on particularities of circumstance. There is no simple calculus we can apply to resolve each dilemma, no one definitive way to respond appropriately in each particular case. However, both sides of the dilemma must always be kept in mind. The idealistic claims of an unrestrained hospitality, though impossible to follow as a law, must never be completely silenced by claims of impracticality.

Derrida on Political Dilemmas
In his later writings Derrida repeatedly uncovers similar dilemmas inherent in the central terms of our contemporary political thinking, such as Justice, Democracy, and Human Rights. He does this not to dismiss these concepts, but to show the doubled attention that each requires of us. Failures in these fields occur when one side of the dilemma temporarily obliterates our awareness of the other. Another common contemporary example is in the dilemma between freedom and public safety. Unfortunately, Derrida’s mode of analysing these concepts, through the process of ‘deconstruction’, does not provide immediate answers to urgent questions. Nevertheless, it yields a more clear-sighted awareness of how responsive action must begin, and shows that we cannot evade our responsibility by the use of general formulaic solutions.

Take the case of Democracy, for example: the value of this notion begins to deteriorate as soon as people imagine that they have achieved a fully-functioning democracy in the institutions they have established. For it is under the cloak of this complacency that factions begin to utilize those same democratic institutions as the means for attaining and maintaining their own power. There is no fixed solution which will permanently eradicate this problem. Rather, our laws and institutions need to be continually modified towards greater and greater democratic inclusiveness and transparency, without imagining that this process can ever reach perfection. We can only commit ourselves to a ‘democracy to come’, to use Derrida’s phrase, rather than to any current inadequate approximation of democracy.

And so it is with hospitality too. We should never plump ourselves up with the bland conviction that we are a hospitable people. Rather, we must be constantly alert as to how we can become more hospitable, whilst avoiding a catastrophic collapse of the region of safety we envisage in the word ‘home’. So Derrida’s is not a philosophy that offers definitive answers to these dilemmas, since such an answer would necessarily be wrong, if we are dealing with a true dilemma. Rather, it alerts us to the fact that we are always in the situation of never having done enough. The hospitable person or country should be seeking at all times to be more hospitable, alert to any opportunities to move in this direction, never saying, “we’ve done enough, we can’t do more,” rather, always seeking practical ways to do more than we have.

© Peter Benson 2017

[animals]

Vecina forumasa razumijes engleski.
svaki ti dala

[sinuhe]

Ukratko ako ne postoje granice, ne postoje ni sigurna utocista za one kojima su potrebna.
Iz clanka vidimo da su se time bavili i pametniji ljudi ,kao filozof Derrida, od zakonodavaca i laika.

[jeza u ledja]

Japan se ne moze porediti sa Evropom ni po cemu.

ne može jer ne želite

Kako mislis ne zelimo?

Sto ne bi zeljeli? Ne kontam.

[jeza u ledja]

Ovi desničari se znaju samo ošišati naćelavo i istetovirati. I preko noći postaneš opasan, a u duši si piqka.

a jedino što ljevićari znaju je smatrati da su bolji ( nešto kao englezi u susretu s hrvatskom) uvoziti ilegalne imigrante ( glasače) te promovirati seksualne slobode ( a kad im ukažeš da time vrijeđaju većinu sa svojim parent 1 parent 2 onda zapjene)

i većina sanja da postane kao staljin da uvedu red

Tebi jarane neke cudne vizije u glavi.

[jeza u ledja]

Gdje god se pojavljuju useljenici tu ima I desnicara..
normal o da se domicilno stanovnistvo pocne osjecati ugrozeno.. tako je svuda u svijetu, a ne samo u Evropi..

Ponavljas 100 puta istu stvar koja je sustinski netacna.
Upravo gorespomenuti Japan je primjer, koji je kao nacija udesno. Uvijek su bili nacionalisti, a i rasisti, a imigracija minimalna za ekonomski naprednu zemlju.

[sinuhe]

Da, Japanci su veliki rasisti ali zanimljivo da prolaze ispod radara sto opet ima svoje razloge.
Ovdje ima rijec, dvije o tome: https://philosophynow.org/issues/123/Pe ... Speech_Law

[animals]

Gdje god se pojavljuju useljenici tu ima I desnicara..
normal o da se domicilno stanovnistvo pocne osjecati ugrozeno.. tako je svuda u svijetu, a ne samo u Evropi..

Ponavljas 100 puta istu stvar koja je sustinski netacna.
Upravo gorespomenuti Japan je primjer, koji je kao nacija udesno. Uvijek su bili nacionalisti, a i rasisti, a imigracija minimalna za ekonomski naprednu zemlju.

Sta hoces time reci.
MI desnicari a vi lijevicari

[ultrasarajevo87]

Mislim da je BiH br 1. zemlja po broju desničarskih partija.

U BiH apsolutno sve i jedna partija (pa i partije tzv ljevice) se vode desničarskom ideologijom koliko god bježali od toga.

Denis Bećirović, član SDP-a i bošnjački kandidat za člana predsjedništva BiH je čisti desničar po svom ponašanju, ideologiji itd. Mladen Ivanić također, desničar, a vodi se lafo ljevičarskom ideologijom.

Ne znam na kraju krajeva zašto ne počnemo od svog dvorišta. U BiH je najveći nacionalizam u Evropi, kad pogledaš suživot stanovnika. Tu nema suživota, to je jednostavno život "jedni kraj drugih", a ne "jedni s drugima".

Ovo je divlji Zapad kad uporedim sve zemlje u kojima sam bio, a velik' je broj.

[animals]

Bas tako..
stoljec ima vjerski podjeljena sela..
ne daj Boze ozeniti drug u vjeru..
smrtni grijeh..
I ovdje na forumu pocnu tupit o desnicari ma u Evropi.
samo zašto sto I'm je religiju ugrozena..

[_BataZiv_0809]

Provukao sam kroz google -kazu izbjeglice. Ili ono sto se u Jugoslaviji nazivalo politickom emigracijim ili cak neprijateljskom emigracijom u Svedskoj bi nazvali izbjeglicama.

Znaci ustase i cetnici, pricaj bre nas da cijeli svet razumije

[_BataZiv_0809]

Ma neka bude velicine kao kuca. I da se dobro crveni. Bas kao zastava nekadasnjeg SSSR-a.

[insomnia78]

Provukao sam kroz google -kazu izbjeglice. Ili ono sto se u Jugoslaviji nazivalo politickom emigracijim ili cak neprijateljskom emigracijom u Svedskoj bi nazvali izbjeglicama.

Znaci ustase i cetnici, pricaj bre nas da cijeli svet razumije

Nisu svi imali stomak za preci u partizane

[_BataZiv_0809]

Nisu svi imali stomak za preci u partizane

Pa su zbog ideala spicili u Paragvaj...idi bizi odoh spavat valja sutra poranit

[jeza u ledja]

Gdje god se pojavljuju useljenici tu ima I desnicara..
normal o da se domicilno stanovnistvo pocne osjecati ugrozeno.. tako je svuda u svijetu, a ne samo u Evropi..

Ponavljas 100 puta istu stvar koja je sustinski netacna.
Upravo gorespomenuti Japan je primjer, koji je kao nacija udesno. Uvijek su bili nacionalisti, a i rasisti, a imigracija minimalna za ekonomski naprednu zemlju.

Sta hoces time reci.
MI desnicari a vi lijevicari

hocu reci da tvoja tvdnja da se desnicari pojavljuju samo onda kad se pojave imigranti nije tacna. japan je primjer, a kao sto si i sam ustvrdio i bih je primjer.
ili ti ne znas ko su desnicari?

[ultrasarajevo87]

U BiH je narod desničarski orijentisan. U roku od 10 godina ćemo zasigurno imati jednu grupu stranaca iz zemalja Afrike i Azije, to je naša realnost i budućnost, jer BiH će biti druga zemlja 2028-e godine.

Odlazak stanovništva je ogroman, neko će morati popuniti tu prazninu.

Kada budemo imali hiljade i hiljade Arapa i Afrikanaca nacionalizam i rasizam u BiH će otići na viši nivo nego u zemljama koje sada kudimo.

U BiH ljudi ne mogu jedni s drugima (trećima). Dajem vam primjer iz Krajine. Baš sam bio u Bihaću nedavno. Pa tamo je mržnja prema imigrantima ogromna. A kako bi tek bilo da nisu muslimani...