orinoco wrote:
Ako bi GRAS prodao zemljište na A. Mostu, tim novcem otplatio dugove, kupio zemljiše između Hrasnice i Vojkovića za remizu, kupio potrebne dijelove i drugi repromaterijal, te promjenom načina upravljanja i kadrovske strukture, mogla bi postati profitabilna i respektabilna firma
Eh, ako se ne varam NIJE remiza GRAS-ova nego je to imovina Kantona.
I, vjerovali ili ne, prije skoro 60 godina su ZNALI KAKO PROJEKTOVATI TRAMVAJSKI SISTEM.
Remiza je na idealnoj lokaciji sa pogleda saobraćaja, dakle operativno mijenjanje vozila, prebacivanje vozila u kvaru, to sve znači minimalne prazne kilometre. Realno moramo imati na umu da svaki pređeni kilometar košta kod tramvaja par maraka. U slučaju da bude remiza izbaćena negdje do Hrasnice ili koji vrag zna, SVAKI tramvaj će morati da ide mnogo kilometara u remizu ili iz remize. Budući da u gradu NE POSTOJE kolosijeci za parkiranje vozila osim okretaljki na ČVili i Nedžarićama.
U nekim gradovima to rade tako da npr. neki dio tramvaja čeka početak jutarnje smjene na terminalima, ali opet rizik vandalizma.
U Brnu imaju na kraju jedne ekspresne linije podzemnu stanicu gdje tokom noći stoje 4 trodijelna tramvaja čekajući prve jutarnje putnike i vozače, ali to je zatvoreno i pod nadzorom.
I opet i da Kanton proda zemljište i da se te pare ne pokradu kako je to tradicija i običaj kod bh. političara, šta dalje.
Tramvajska pruga - obnova nekih 40-50 miliona uz najmanju ruku.
Jedan novi savremeni tramvaj oko 2-3 miliona i potrebno bi ih bilo 20 da se nešto bitno promijeni u kvalitetu prevoza. Ne govorim o tehnologiji održavanja koja bi se morala nabaviti, jer to više nije priča o čekiću i komadu lima nego o računarskoj dijagnostici.
I bezbroj puta sam spominjao da i za tekuće troškove moraju vlasti plaćati subvencije. Oni NAJEFIKASNIJI sistemi gradskog prevoza dostižu maks 70 posto zarade za tekuće troškove.
Dok npr. u Beču ne zarade niti pola troškova, ostalo plaća gradska uprava.
Opet, Bogami, javni prevoz NIJE profitabilan. NIJE. Isto kao nisu profitabilne osnovne i srednje škole, ili porodilišta.
Javni prevoz može biti uz stručne kadrove i pametne političare doveden do što veće efikasnosti i da se obrazloži svaka potrošena marka i da se vidi njen rezultat. Ali stvarno javni prevoz u gradovima NIJE BIZNIS. Ili može li meni neko konačno navesti neki grad gdje vozi na liniji 1tramvaje firma Mujo i na dvici firma Hase, tramvaji se preticaju na šinama (kako?) ili sebi međusobno stavljaju skretnice u pogrešan pravac? Ili jeste li vidjeli u Beču Minhenu Budimpešti privatne vozove metroa svaki nekog drugog vlasnika?
Nažalost, u pogledu ogromnog broja ljudi isto kao foteljaša je gradski prevoz reduciran na onaj trenutak kada putnik daje pare za kartu. To je uzrok onih mentalnih orgazama brojnih lopova u foteljama. Nikome ne pada na pamet da je gradski prevoz nešto više nego kad tetka ide na čaršiju na pijacu nego da se napravi nešto tako solidno da čovjek bez problema putuje sa Dobrinje na Vogošću sa jednom kartom i da zna tačno na minutu kada će biti u odredištu. Da čovjeku ustvari NE TREBA automobil. Ovako, u rezultatu sve ide na nivo Lagosa, Dhake, Kinshase. Sa ovakvim razmišljanjem i "strukom" i konjski tramvaj će postati "nedostižan luksuz".