BUŠI! HA, HA, HA…
Naftna platforma za čovjeka
GOSPODARI NAFTE STIŽU U BIH
“Slobodna Bosna” analizirala je slavodobitne najave o blagostanju&rahatluku koje je svojim građanima vlada FBiH sa resornim ministrom donijela potpisujući memorandum sa svjetskim naftnim gigantom Shellom. Sam Shell u svemu nije toliko sporan, koliko pokušaji prisvajanja zasluga Vlade i zablude koje su nam oko svega servirane, uz prešućivanje činjenice da im je već poklonjeno više miliona maraka vrijedno istraživanje te da niko nije ni spomenuo elemenat zaštite okoliša. Ako Shell zaključi da ima dovoljno nafte za njih, oni će biti ti koji će sve i izvući jer im se jednostavno niko drugi neće smjeti suprotstaviti
Nakon potpisivanja Memoranduma o razumijevanju s međunarodnim naftnim i gasnim preduzećem Shell Exploration Company B.V. iz Vlade FBiH uvjeravaju nas u nekoliko stvari: da građane BiH istraživanja koja će biti provedena u skladu s potpisanim neće koštati ni feninga, da eventualan pronalazak nafte ne garantuje Shellu da će biti kompanija koja će je i eksploatisati, da su Vlada i Ministarstvo energetike zaslužni za dovođenje investitora, te da je memorandum transparentan i javno objavljen. Sve navedeno bi bilo lijepo da je ujedno i istinito i da, kako smo saznali istražujući sve aspekte saradnje sa Shellom, jedan od njenih glavnih ciljeva nije medijska promocija Vlade FBiH koja u moru neurađenih stvari i neriješenih problema, te u momentu kada ruske kompanije obavljaju istraživanja u Republici Srpskoj, želi pokazati kako nešto radi.
Krenimo od najveće obmane vezane uz obaveze Vlade FBiH prema naftnom gigantu Royal Dutch Shellu:
“Naša je obaveza da samo dokumentaciju iz Energoinvesta, Zavoda za geologiju, i kako se sada pokazuje nekih rudnika, prikupimo i dostavimo Shellu da se uradi njena digitalizacija koju smo trebali uraditi već davno”, kazao je u slavodobitnom intervjuu za Federalnu televiziju Erdal Trhulj, federalni ministar energije, rudarstva i industrije.
Kako “Slobodna Bosna” saznaje, Trhuljevo “samo da dostavimo dokumentaciju” teško je najmanje 20 do 30 miliona dolara, koliko je u periodu od prije 30 godina već uloženo u izradu dokumentacije koja će ovim memorandumom biti poklonjena “Shellu”.
“Energoinvest je na tome godinama radio s kompanijom Amoco, i da nije bilo rata, Energoinvest bi tu naftu već eskploatisao.
Ne znam koji su im tačno motivi i koliko će to dobrog donijeti, ali vidim da je toliko miliona vrijedna dokumentacija tek tako predata naftašima koji vrlo dobro znaju zbog čega nešto rade i koji su daleko od humanitarne organizacije”, kazao nam je jedan od prijeratnih inžinjera “Energoinvesta” koji nije direktno bio uključen u poslove s naftom, ali je u njih prilično upućen.
Nije dakle posve tačna izjava prema kojoj FBiH nema nikakve troškove vezane za istraživanje naftnih nalazišta, jer je jasno da je Shellu već poklonjena 30-ak miliona vrijedna dokumentacija. Ministar dalje, ubjeđujući narod kako Shell istraživanja obavlja iz čisto filantropskih razloga, govori kako ne zna koliko će njih istraživanja koja će u naredne dvije godine obaviti koštati.
“U ovoj fazi nema nikakvih bušenja već se radi sa dokumentacijom koju posjedujemo iz perioda 1960.-1990. Znam, da mi to radimo kao FBiH, to bi predstavljalo ogroman trošak, ali onom kome je to djelatnost i ko je u tome sigurno prvi ili drugi u svijetu vjerovatno će predstavljati mnogo manji trošak.”, kaže najprije Trhulj, a u nastavku ipak spominje i cifre:
“Da mi radimo ovakav posao, nas bi to koštalo nekih 20 do 30 miliona maraka, možda i više. Kada govorimo o kompaniji kao što je Shell koja je u trećem kvartalu ove godine iskazala dobit od 7,6 milijardi eura, vidjećete da su to samo mrvice, a način na koji smo im predstavili značaj ispitivanja u BiH ih je privukao da investiraju”, zaključio je Trhulj. Uzmemo li u obzir podatak da su istraživanja čije je Shell rezultate dobio besplatno koštala otprilike isto koliko Trhulj navodi da bi ih mogla koštati istraživanja, onda je rizik za njih upola umanjen.
Druga obmana jesu tvrdnje da to što će Royall Dutch Shell istraživati tačne količine nafte koje se kriju ispod tla BiH, njima ne garantuje da će biti i kompanija koja će naftu u slučaju njenog pronalaska eksploatisati ukoliko im se to pokaže isplativim.
“Zakon o istraživanju nafte koji ide pred Parlament će kazati koji će biti načini daljnjeg istraživanja i eksploatacije. Ako Parlament odobri da se može direktno pregovarati - može, ako Parlament kaže da ne može onda će se ići sa tenderom i Shell će moći ravnopravno učestvovati kao svi ostali”, kaže u spomenutom intervjuu Trhulj, ipak navodeći mogućnost da se zakonom koji još nije donesen definira i mogućnost direktnog odabira što bi u ovom slučaju prirodno bio Shell. Ako kojim slučajem, što je mogućnost jednaka plasiranju “Željezničara” u Ligu prvaka o čemu je Trhulj također govorio u pomenutom intervjuu, dođe do tendera, tu sam Shell preuzima stvari u svoje ruke.
“Vidim da mnogi govore o tome kako je Royall Dutch Shell u samom vrhu naftne industrije, ali čini mi se da nisu svjesni o kakvoj se moći radi i s kakvim gigantima imaju posla. Oni su u biznis svijetu prozvani Oil Masters - Gospodari Nafte, s prihodima, budžetima i profitima većim od 75 posto samostalnih zemalja - članica UN-a. Ako Shell otkrije da ispod BiH ima nafte čije je izvlačenje njima isplativo, čak i ako bude tendera, nema te kompanije koja bi se osim njih na taj tender usudila prijaviti”, tvrdi naš izvor upućen u svjetsko tržište nafte. Na upit šta je sa kompanijama kao što su Exxon ili British Petroleum, naš sagovornik kaže kako se u slučaju da Shell “zapika” BiH, oni jednostavno neće prijaviti.
“Nije stvar da ih se boje, već najveće, supermajor kompanije među kojima su Shell, British Petroleum, Exxon, Chevron i Total S.A. koje drže skoro svo svjetsko tržište naftom, imaju neku vrstu trusta i jedni drugima se ne miješaju u poslove. Prije velikih udruživanja zvali su ih Seven Sisters. Ostali, manji proizvođači koji i sami zavise od Gospodara nafte, sumnjam da bi se smjeli suprotstaviti Shellu u tom slučaju”, tvrdi naš sagovornik koji je veći dio radnog vijeka proveo na svjetskom tržištu nafte. Sama ceremonija potpisivanja Memoranduma pokazala je pak kako će se Vlada FBiH odnositi prema Shellu.
Treća obmana sastoji se u tome da nas premijer Nermin Nikšić i ministar Trhulj pokušavaju ubijediti da su upravo oni, Vlada FBiH i Ministarstvo energetike, zaslužni za dolazak giganta kakav je Shell. Kako saznaje Slobodna Bosna, za angažman Shella najzaslužniji je sada već bivši direktor “Energoinvesta” Džemail Vlahovljak.
“Kolege iz RS-a su bili zatečeni ovakvim potezom Federacije, jer sigurno je da nije lako dovesti ovako veliku kompaniju. Složili smo se da je to kao da Željezničar uđe u Ligu prvaka, pa i ako tamo izgubi sve utakmice to je opet uspjeh”, pojasnio je Trhulj.
Dolazak BiH u naftnu ligu prvaka po svemu sudeći nije u tolikoj vezi sa umijećem nove vlasti, koliko sa kontaktima bivšeg direktora “Energoinvesta”, naprasno smijenjenog Vlahovljaka. Vlahovljak je preko privatnih kontakata došao do stručnjaka bh. porijekla zaposlenog u Shellu, te je uz Vlahovljakovo posredovanje dogovoren sastanak predstavnika naftnog giganta sa predstavnicima Vlade i Ministarstva. Nakon što je postignut načelni dogovor o angažmanu Shella, Vlahovljak je naprasno smijenjen sa pozicije direktora “Energoinvesta”, a na njegovo mjesto je postavljen Enes Čengić koji u toj kompaniji nije proveo ni dana.
Ostaje četvrta, možda manje važna, ali ne i posve nebitna zabluda:
“Vlada FBiH prema Shellu nema nikakvih finansijskih obaveza a Memorandum koji je potpisan sa ovom holandskom kompanijom, transparentno je objavljen”, kazao je premijer Nermin Nikšić. Memorandum ni momenta završetka ovog teksta nije objavljen (izjava iz oktobra) iako je dokument koji bi u skladu sa Zakonom o slobodnom pristupu informacijama trebao biti dostupan svima, ali memorandum kao da je izgubljen.
“Ne možete memorandum tražiti od nas, pošto je premijer potpisnik, trebate vidjeti u njegovom kabinetu. Najbolje vam je da kontaktirate direktora premijerovog ureda Ramiza Mehakovića”, rečeno nam je u Press uredu Vlade FBiH kada smo im se obratili sa zahtjevom za dostavljanje memoranduma. Kontaktirali smo i Mehakovića koji nas je dočekao “na nož”:
“Ko vam je rekao da to od mene tražite?! Dajte mi imena! To nije u uredu premijera, mi nismo radili na pripremi! Tražite to kod ministra Trhulja, to je u njegovom ministarstvu koje je za to nadležno!”, odbrusio nam je Mehaković.
Odmah smo se pismeno obratili i uredu ministra Trhulja, koji smo nakon pet dana uljudnog čekanja i kontaktirali telefonom gdje nam je kratko rečeno:
“Ministar vam je poručio da se obratite uredu premijera, kod nas taj dokument nije”, ljubazno nam je saopćeno.
Cvijeće, priroda, nafta
TIM CLANCY: “NE MOGU ZAMISLITI NAFTNU PLATFORMU USRED NACIONALNOPG PARKA”
Dok se govorilo o svim blagodatima koje nas čekaju, uz najavu da se u slučaju pozitivnih nalaza, prve istraživačke bušotine u FBiH mogu očekivati u 2013. godini, a eksploatacija početkom 2015. godine, niko nije ni spomenuo momenat zaštite okoliša. Posebno ako se uzme u vidu da se prema ranijim nalazima, o kojima je “Slobodna Bosna” pisala još 2008. godine, veliki dio nafte vjerovatno nalazi ispod Hercegovine, i to na užem lokalitetu Drežnice, koji spada u zaštićeni park prirode i budući nacionalni park Prenj, Čvrsnica i Čabulja. Među rijetkima koji je na to u svom tekstu “Tri razloga protiv Shella” reagirao bio je Tim Clancy, ekološki aktivist, konsultant za održivi razvoj i putopisac.
“Niko ne govori šta bi se moglo desiti sa zaštićenim lokalitetom Drežnice. BiH je najveće kraško polje na svijetu, i ispod nje se nalazi pitka i čista voda. Znamo da jedan litar motornog ulja na tlu može zagaditi milion litara vode ispod tla, tako da nije teško zaključiti kako bi čak i najmanji propust u slučaju ekploatacije značio i ekološku katastrofu. Na kraju, pitanje za vlasti je da li bi se eksploatacijom u Drežnici odustalo od ideje nacionalnog parka, jer jednostavno ne mogu zamisliti naftnu platformu usred nacionalnog parka”, kaže za “Slobodnu Bosnu” Clancy. Ako pak do istraživanja i eksploatacije dođe, Clancy tvrdi da bi to moralo biti rađeno maksimalno transparentno i u skladu sa svim propisima.
“To je minimum, ali ne i rješenje problema. Ako do toga na koncu dođe, treba raditi po norveškom sistemu – nafta je vlasništvo naroda i većina prihoda ostaje državi. Zbog toga je Norveška jedna od najbogatijih zemalja svijeta”, kaže Clancy. Dodaje kako bi mu ipak bilo draže da se npr. istražuje solarni potencijal Hercegovine:
“Garatujem da samo između Stoca i Ljubinja ima dovoljno prostora za postavljanje solarnih farmi koje mogu strujom snabdijevati cijelu Hercegovinu, s izuzetkom velikih postrojenja kakav je ‘Aluminij’”, kaže Clancy.
Umjesto kantona - emirati
NAFTE NAJVIŠE ISPOD TUZLE, POSAVINE I DINARIDA
Na temelju svih prethodnih istraživanja, uključujući i ona provedena davno, u razdoblju austrougarske uprave, te suvremenih istraživanja INE, ECL-a i AMOCA, na prostoru Federacije BiH nalazi se pet potencijalnih nalazišta nafte o kojima je “Slobodna Bosna” pisala u maju 2008. godine. Kako je tada za SB kazao doktor Hazim Hrvatović, direktor Geološkog instituta BiH i profesor na Tuzlanskom univerzitetu, najperspektivnija nalazišta smještena su na području Posavskog i Tuzlanskog kantona, koja su najtemeljitije do sada istražena. Zanimljiv je i prostor Ze-do kontona s “epicentrom” u Kaknju, gdje postoji “pozitivna” bušotina stara preko 30 godina. Također, među perspektivna područja ubraja se i područje Dinarida, na potezu od Drežnice do Neuma. “Ako igdje pronađemo naftu u dovoljnim količinama za komercijalnu eksploataciju, pronaći ćemo je upravo na području Orašja i Tuzle. Što se tiče prostora Dinarida, ne bi nas iznenadilo da umjesto nafte pronađemo plin.”
Na rubu znanosti
MIŠAK: “NEMA BESPLATNOG RUČKA NI USLUGA, SAMO INTERES KORPORACIJA”
Novinar HRT-a i urednik emisije “Na rubu znanosti” Krešimir Mišak 2005. godine intervjuirao je prof. Siegfrieda Tischlera koji je tada govorio kako u BiH postoje velike količine nafte, te spominjao istraživanja kompanije Amoco koja je skupa s “Energoinvestom” došla do podataka o ogromnim količinama nafte. Svi podaci bili su mu previše nevjerovatni, pa intervju tada nije ni objavio, ali je bio frapiran vijestima iz 2008. u kojima se spominjalo upravo to istraživanje.
“Tieschler je rekao i objasnio da je Amco 1992. godine u Bosni i Hercegovini pronašao znatne količine nafte, no to u medijima nije objavljeno. Rekao je da ima podatke da je Amoco izbušio rupe u blizini Drežnice i kod Tuzle u BiH i da je nađeno dvije i pol milijarde barela nafte, što je nekoliko postotaka od ukupne količine nafte koju je čovječanstvo ikada proizvelo te da bi s tom naftom Jugoslavija dobila autonomiju za sljedećih stotinu godina”, kaže Mišak za “Slobodnu Bosnu”.
“To mi je stvarno zvučalo prefantastično dok se nije pojavila ona vijest iz 2008. u kojoj se baš spominjao Amco, a i British Petroleum. Zaključio sam da je prof. Tischler ili vidovit, pa je znao što će se dogoditi, ili je doista u njegovim riječima bilo istine. Sve to se nekako uklapa u dolazak Shella. Premalo sam upućen u planove Shella, ali iz obrazaca prošlih sličnih događaja, u kojima korporacije, potpomognute legislativom nadnacionalnih tijela pljačkaju narode, mislim da iz tih potpisavanja za BiH neće ostati puno”, tvrdi Mišak dodajući kako je „nedavna povijest bez iznimke svaki put pokazala da kompanije poput Shella ne daju ništa, a uzimaju sve“:
„Tu nema besplatnog ručka niti "usluga", samo njihov interes. Netko bi mogao zaklučiti da su jako zainteresirani za tu dokumentaciju“.
