Prva interesantna rasprava koju sam na ovom podforumu pročitao u posljednjih...ikad.
Obično kolo vode poluidioti (prepoznat će se 
). Ustvari, lažem. Bio je, prije nekoliko godina, forumaš pod nickom @VerticalHairFactor koji je pisao ekstra zanimljive postove. Šteta što više ne piše, gdje je nestao? Štaviše, pojedini Aharonovi stavovi su me podsjetili na VHFa. S tom razlikom što je potonji imao značajno objektivniji (čitaj: nenavijački) pristup i postovi mu nisu bili "pismene vježbe" kao kod Aharona. Sve se to može reći mnogo konciznije, kralju.
Na temu, nekoliko stvari bih istaknuo:
Prvo, predaja (Ibn Abbasovo mišljenje) na kojoj Aharon bazira argumentaciju jeste tačno to - predaja. Drugim riječima, metodološki je neispravno osporavati autentičnost Kur'ana hadisom. Trećim riječima, ako Kur'an tvrdi da je nepromijenjen (što tvrdi), dok hadis veli da ima greška u tekstu, čisto metodološki, hadis će se odbaciti - jer Kur'an ima veći stepen vjerodostojnosti. Četvrtim riječima, historijska autentičnost te predaje je mnogo labavija od autentičnosti Kur'ana. Razlog zašto ovo pominjem jeste taj što se Aharon svojski potrudio da kaže kako unutar islamske misli Ibn Abbasovo mišljenje stoji kao neosporno i nedvosmisleno osporava kur'ansku autentičnost - osim za mu'tezile, što je notorna budaleština. Sve da predaja potiče od Poslanika lično, ne bi joj se dao primat nad Kur'anom. To što različiti autori (navodno Kurtubi i Taberi, u ovom slučaju) prenose Ibn Abbasovo mišljenje, ne znači da ga prihvataju. Pobogu, postoje zbirke apokrifnih hadisa. Da li to znači da su oni, koji ih sabraše, prihvatali iste? Nevjerovatan sofistički pokušaj manipulacije da se stav pripiše Kurtubiju i Taberiju, na koji niko ovdje da odgovori.
Drugo, ako bih pitao Aharona da li su (sahih) hadisi nepogrešivo preneseni do nas, kladim se da bi rekao - ne. Stoga, intrigiran sam, zašto predaji (Ibn Abbasa) ne pristupa sa dozom sumnje u istu, što bi bilo u skladu sa njegovim stavom o hadisu, već je uzima kao nepokolebljivu istinu. Zašto argumentirati misao predajom u čiju historijsku vjerodostojnost ne vjeruješ ni sam? Nije mi logično, pa ako može pojašnjenje.
Treće, ako prihvatimo da je, slovo za slovo, predaja zaista autentična, da je Ibn Abbas umro s ubjeđenjem kako su ajeti zaista pogrešno zapisani - zašto to, obavezno, mora značiti da je bio u pravu? Kako je to dokaz da se greška zaista i dogodila? Zar ne može biti da je Ibn Abbas pogriješio? Zašto je polazna premisa da je bio na istini, po tom pitanju? Složit ćemo se da Ibn Abbas nije imao niti direktnu liniju s Bogom niti monopol na istinu.
Četvrto, puni tekst Ibn Abbas tefsira imam pri ruci, to mišljenje ne nađoh u istom, što mi je, zaista, čudno. S obzirom da Kurtubijev i Taberijev tefsir nemam, ako ti ne bude teško samo uslikaj stranicu i postavi ovdje.
