boletus67 wrote:....sto se tice dokaza u Islamu , ne mogu da odolim.
Mi imamo do sada dovoljno dokaza. Ko se islamom pozabavio, osjeti ce da to nije mogao izmisliti covjek. Pa i ako citate bibliju osjeticete da takva univerzalna poruka nije mogla da nastane od jednog covjeka. Jer je savrsena...
Naravno da nista nije pisano od jednog covjeka. Biblija je pisana, prepisivana i dopisivana onako kako ju je neko htio shvatiti ili je shvatio. I svako joj je na taj nacin dao pecat. Stotine ili hiljade su ucestvovale u tome a ne kako neko skontao njih 46? Valjda im i to treba vjerovati kao i prici o nepostojecem covjeku?!?
Kuran takodjer. Nemojte mi samo reci da su dijelovi govora i misli sto ih je Muhamed u u odredjenom momentu i na razlicitim mjestima izgovorio zabiljezeni bas doslovice? Pa nije li tacno da bi se njegovi pratioci—kada bi negdje propovjedao—rastrcali da nadju materijal na kojem ce to da zapisu? A nakon toga, nije valjda da su sve to tacno zabiljezili i zatim sve doslovno slozili u jednu knjigu?
U oba slucaja ima vise nagadjanja nego sto vjernici misle istine.
Evo nesto materijala kojeg sam skupio oko Biblije:
...Organizovano hriscanstvo se javlja tek kasnije i to daleko nakon navodne Isusove smrti. Taj period je negdje tek nakon rusenja Herodovog templa u Jerusalemu 70. godine nase ere, kada su druga plemena a ne Jevreji poceli da sire pricu o Isusu koja se valjda radjala i prepricavala u vezi prethodnih bogova sunca kao sto je bio perzijski Mitra ili egipatski Horus/Oziris.
O ovome pisu i rani katolicki teolozi i velikodostojnici, dakle oni koji su ostavili pismene tragove a pripadali su srcem i dusom hriscanskoj crkvi. Cuveni teolog hriscanstva Euzebije od Cezareje (283-371 NE) koji je bio i jedan od ucesnika na saboru u Nikeji gdje je zacrtana Biblija, pise:
“Religija Isusa Hrista niti je nova, niti neobicna.”
Sveti Augustin od Hipoa (354-430) takodjer zapisuje nesto interesantno:
“Ovo danas je hriscanska religija; ne da je bila nepoznata ranije nego zato sto je tek u skorije vrijeme dobila svoje ime.”
Znaci, nikakav organizovani pokret apostola i nastavka njihovih ‘sjecanja’ nije kreiralo hriscanstvo nego sasvim druge potrebe i okolnosti i to sve na bazi starih predanja, legendi i zapisa, uglavnom egipatskih....
Evo jos interesantnije:
Jevandjelja su trebala biti sjecanja Isusovih apostola tj., slijedbenika pa time i ocevidaca koji su proveli vrijeme zajedno sa nepostojecom osobom. Ali predpostavlja se da su sva jevandjelja pisana daleko nakon Isusove smrti (33 godine Nase Ere).
Sa ovim se slaze i katolicka crkva koja prihvata da su cetiri zvanicna jevandjelja pisana izmedju 65 i 100 godine nase ere sto je isto tako diskutabilno jer postoje indicije da su pisani kasnije. Elem, crkva k’o crkva, smatra da ovim daje svoje kompromisno rjesenje pa se po njoj zakljucuje da se pisanja jevandjelja vrte oko ovih datuma:
Marko, 65-70 NE
Matija, 70-100 NE
Luka, 80-100 NE
Jovan, 90-110 NE
Jedino sto znamo pouzdano je da su jevandjelja definitivno nastala tek nakon 70 godine NE tj., nakon unistenja Herodovog templa u Jerusalemu, obzirom da se u njima spominje to unistenje.
Zvanicni crkveni izvori idu tako daleko i predpostavljaju da su isti pisani u dijelovima i u duzem periodu, jer je jasno da to nisu mogli da napisu sami apostoli. U stvari, mnogi teolozi sa pravom ne vjeruju da su jevandjelja pisana od ove cetvorke jer je tesko predpostaviti da su neke pisali stogodisnjaci! Ali naravno, u svijetu fantazija sve je moguce.
Toliko o dubokoumnim 'pisanjima' nepismenih ribara sa Galileje.
Ma, znas sta, javi ako uhvatis gremlina 
)
