Forum Klix.ba

doktor78 wrote: ↑28/08/2026 09:12
Šta je on sviro, majke ti
Lik izgleda k'o seljačina sa dna kace.

_BataZiv_0809 wrote: ↑28/08/2026 09:07

Seawolf wrote: ↑27/08/2026 09:36

milojicabrzi wrote: ↑27/08/2026 09:25

...a vidim izgleda mi Charltonov bubanj, ona njegova Yamaha sa Sybinco snareom a vidim da nije on, jer je u zadnje vrijeme baš ostario.

Gutu nisam prepoznao, valjda je pustio bradu, šta li

Sada u ovim opštinskim i kantonalnim odobrima, sjedi dosta ljudi koji su fanovi muzike '80-ih, pa valjda pozivaju bendove po svom ukusu. Galija je npr. uvijek imala jaku bazu publike u Zenici, Fojnici itd. Eto, neko iz Konjica se njih sjetio.

Tako isto bend Osvajači, dolaze u Goražde, prvi put nekad 2010. pa onda opet nedavno, neko iz tamošnje organizacije, sigurno je fan Čipija i ekipe

U Skupštini Kantona Sarajevo ima neko ko je svirao muziku '80-ih.

Mahir Devic

milojicabrzi wrote: ↑26/08/2026 22:56

eki to wrote: ↑26/08/2026 20:42 Ako si bio na koncertu u domu mladih kako je pjesma Dum Dum izgledala sa strane, masa raje sa 3 prsta svrsavaju na rijeci bistra voda malo kravava.... a trebala bi biti anti ratna, dje je zajeb ...sto bi rekli jebeno sjecanje

EKV su na tim koncertima '90.-'91. na našim prostorima percipirali kao bend koji dolazi iz Beograda i odmah mislili da se širi taj narativ...Znam da je MIlan na to dizanje tri prsta, negativno reagovao i na koncertima pokazivao da se spuste ruke, nije mu to bilo cilj. Sad što se neka plavuša prepozna u stihu "ja sam mala plava cakana", ne može autor naređivati publici kakvu percepciju i značenje pjesme da imaju, jer je on tako zamislio.

Npr. Every breath you take, nije pjesma o bliskosti i ljubavi, već o bolesnom voajerizmu, al' hajde to narodu objasni...

milojicabrzi wrote: ↑28/08/2026 09:40

Mirza Hajrić, basista kod Miće Vukašinovića, bio je u diplomatiji, pa je bio aktivan oko ovih AMUS-a i autorskih prava.

Nego zna li se šta je sa Tenom iz SCH, vidio sam ga u nekom podcastu ili emisiji ima tome par godina, a nakon toga nisam primjetio da je nešto objavljivao ili svirao.

Teno je u penziji (doduše invalidskoj), nekad od '84. godine, znači penzioner je već preko 40 godina.

dr_Evil wrote: ↑27/08/2026 09:15

Ja vec 20 godina tvrdim da je Tumpson zapravo Springsteen sa veliko U na celo. I obojica su vrhunski s lovom.

Škobo Habu wrote: ↑28/08/2026 17:35

dr_Evil wrote: ↑27/08/2026 09:15

Ja vec 20 godina tvrdim da je Tumpson zapravo Springsteen sa veliko U na celo. I obojica su vrhunski s lovom.

Nisi sam. To i Raspudić tvrdi. Naravno, bez ovoga U.

trocadero wrote: ↑26/08/2026 10:59

atmel wrote: ↑25/08/2026 20:02 Pusti Trocadera...
ja mu govorio da je Mladen Lepi Pava (Plavi Orkestar) pjevao sa Neletom na koncertu Neletovog Pušenja ratne 1994 u Beogradu...
tip me ispljuva ovdje na forumu..štaš ti, šta ti znaš, Pava nikad nije nastupao tamo...
JA ČAK IMAM I KASETU, „Zabranjeno Pušenje – Best Of...Live Concert“ KUPIO OVDJE U SLOVENIJI

EVO ŠTA KAŽE ChatGPT,
Da — našao sam konkretan trag. Lepi Pava (Mladen Pavičić) svirao je s Neletom Karajlićem na koncertu Zabranjenog pušenja u Beogradu, u SKC-u (Studentski kulturni centar), 19. juna 1994. godine.

Koncert je snimljen i kasnije objavljen kao „Zabranjeno Pušenje – Best Of...Live Concert“. U postavi su navedeni:

Dr. Nele Karajlić – vokal
Lepi Pava – gitara
Teri – gitara
Šicko – bas
Šeki Gayton – bubnjevi.

Dakle, ako misliš na onaj ratni period i Neletovo beogradsko „Zabranjeno pušenje“ — to je SKC Beograd, 19. 6. 1994.

Upeklo i u Deželi, a?
De se malo rashladi i ponovo pročitaj šta sam pisao, bez umišljanja.

Osmi Socrates wrote: ↑28/08/2026 18:24 I nije u pitanju Josip Dujmović, za kojeg moj tata kaže da je jedna od zeničkih i bosanskohercegovačkih institucija po pitanju muzike sam po sebi.

Ovaj drugi je postao aktivan nakon rata.

Entropio wrote: ↑29/08/2026 13:25 Goran Bregovic, najveci kompozitor svih vremena na ovim prostorima.

Da ili ne?

milojicabrzi wrote: ↑29/08/2026 11:03

Osmi Socrates wrote: ↑28/08/2026 18:24 I nije u pitanju Josip Dujmović, za kojeg moj tata kaže da je jedna od zeničkih i bosanskohercegovačkih institucija po pitanju muzike sam po sebi.

Ovaj drugi je postao aktivan nakon rata.

Ma ima tih analitičara i ljudi koji se bave rock historijografijom u BiH barem 10-ak. Većinom rade na radiju ili na tv stanicama.Imaju na javnom servisu Jakša Jurjević (čovjek sa neobičnom bojom glasa), Zoran Šimunović i Zoran (ne mogu se sjetiti prezimena), koji često radi u tandemu sa njim.

Jako su dobri u rubrici "na današnji dan", vode detaljnu evidenciju, znaju na koji datum je objavljen koji album, uglavnom, lijepo ih je slušati.

Dujmovič je ok, prati, izdaje knjige i publikacije, ali je za moj ukus malo "šalabajzer", mogao bi malo ozbiljniji pristup imati.

Amir Misirlić, ima dobru arhivu tekstova i informacija, vodi podcast, povremeno objavljuje na instagramu neke intervjue koje je radio '80-'90-ih godina, zanimljivo je čitati...

Better Man wrote: ↑29/08/2026 22:45

milojicabrzi wrote: ↑29/08/2026 11:03

Osmi Socrates wrote: ↑28/08/2026 18:24 I nije u pitanju Josip Dujmović, za kojeg moj tata kaže da je jedna od zeničkih i bosanskohercegovačkih institucija po pitanju muzike sam po sebi.

Ovaj drugi je postao aktivan nakon rata.

Ma ima tih analitičara i ljudi koji se bave rock historijografijom u BiH barem 10-ak. Većinom rade na radiju ili na tv stanicama.Imaju na javnom servisu Jakša Jurjević (čovjek sa neobičnom bojom glasa), Zoran Šimunović i Zoran (ne mogu se sjetiti prezimena), koji često radi u tandemu sa njim.

Jako su dobri u rubrici "na današnji dan", vode detaljnu evidenciju, znaju na koji datum je objavljen koji album, uglavnom, lijepo ih je slušati.

Dujmovič je ok, prati, izdaje knjige i publikacije, ali je za moj ukus malo "šalabajzer", mogao bi malo ozbiljniji pristup imati.

Amir Misirlić, ima dobru arhivu tekstova i informacija, vodi podcast, povremeno objavljuje na instagramu neke intervjue koje je radio '80-'90-ih godina, zanimljivo je čitati...

Amir Misirlić često zna fulati neke stvari. Radio je intervju sa mojim prijateljem, koji je najljepše godine života proveo radeći s Bijelim Dugmetom. A intervju je bio vezan za razne anegdote i dogovštine sa turneja. Prijatelj mi kaže da je vrlo brzo skužio da Amir mnoge stvari ne zna i on je samo neke stvari iznio u intervjuu nije sve. Sad je Amir izvalio veliku glupost u vezi koncerata Dine Merlina na Koševu. Naime on je ta tri koncerta nazvao rock 'n' roll spektaklom, a Dino Merilin i rock 'n' roll su dva suprotna pojma.

Better Man wrote: ↑29/08/2026 22:45 Sad je Amir izvalio veliku glupost u vezi koncerata Dine Merlina na Koševu. Naime on je ta tri koncerta nazvao rock 'n' roll spektaklom, a Dino Merilin i rock 'n' roll su dva suprotna pojma.

milojicabrzi wrote: ↑30/08/2026 09:53

Better Man wrote: ↑29/08/2026 22:45 Sad je Amir izvalio veliku glupost u vezi koncerata Dine Merlina na Koševu. Naime on je ta tri koncerta nazvao rock 'n' roll spektaklom, a Dino Merilin i rock 'n' roll su dva suprotna pojma.

Da, snishodljiv je prema Dini Merlinu, to se vidjelo i kad mu je gostovao u podcastu, zvao ga da mu da priliku da se pravda kako nije plagijator i kako je sve obrade prijavio kao obrade, pola emisije otišlo u tom pravcu.

Ne znam zašto, vjerovatno ima da njim neki poslovno-prijateljski odnos, čak se pojavljuje u zadnjem spotu

milojicabrzi wrote: ↑30/08/2026 10:36 Nešto razmišljam jučer, od sudbini kantautora na ovim prostorima, nije ih bilo puno i kontam kako ima neke sličnosti između npr. Miladina Šobića i Džonija Štulića, a takođe ima i razlika, u određenim pristupima

Zajedničko im je to, što su se obojica u jednom trenutku povukli u dobrovoljnu samo-izolaciju. Doduše, Šobić dosta ranije nego Štulić. Obojica su rođena sredinom '50-ih, ključni period popularnosti i stvaranja im je bio od '80.-'83.. Poetika je bila različita. Dok se Džoni bavio dubljim političkim i historijskim analizama, ljubavnom lirikom u nekoj kompleksnijoj formi, Šobić se bavio "studentskim rockom", kako su neki analitičari nazvali taj njegov pravac, studentskim ljubavima, drugarstvima, putovanjima, ali bez neke oštre političke kritike i analize, više je to bila "kuknjava" zbog studentskog kokuzluka, što je i normalno, studenti i vojnici nikada ni u jednom sistemu na ovim prostorima, nisu dobro finansijski stajali.

Štulić je bio "bendovski čovjek", od svoji najranijih radova, uvijek je imao neki bend. Međutim, htio je biti frontman, pa nije pristajao u nekom bendu biti samo gitarista. Prije Azre, promijenio je bar 4-5 bendova u periodima od po nekoliko mjeseci, dok se nije '79. ustalila postava, koja će ispisati važan dio diskografije rog benda.

Šobić je stalno bio sam, na cijeloj pozornici, samo gitara, mikrofon i stolica. Nije volio ni kada snima u studiju, da mu se ubacuju neki kompleksni aranžmani bubnjeva, basa i sl. samo minimalistički prisutno, eto radi "zvučne slike".

Obojica nisu voljeli producente, to je taj "dert" i svojeglavost kantautora. Gabor Lengel je "šizio" sa Šobićem, koji je insistirao na svojim "kobasica" tekstovima, predugim formama, koje se nisu mogle spakovati u 4-5 minuta pjesme kako bi ona imala prolaz kao radijski slušana. Govorio je kako je to njegov produkt, skoro pa kao njegov "plod" koji se ne smije "sakatiti i skraćivati". Bo je navikao na zvuk svoje gitare i glasa i svako dodatni instrument mu je "smetao". Dobro, pjeseme je izvodio sam, pa vjerovatno nije htio da neku "nakićenu" pjesmu ili aranžman, publika ne može prepoznati u njegovom solističkom izvođenju, pa je "studijska verzija" morala biti urađena tako, da je lako prepoznatljiva, kad on izađe sa gitarom na pozornicu i odsvira je u toj nekoj osnovnoj formi.

O Štulićevim svađama sa producentima i toncima, mogle bi se knjige napisati...Kad je Azra snmala prvi album kod Želimira Babogredca, producent i snimatelj je imao puno ideja i sugestija za zvuk, ali Štulić to nije htio poslušati, Kada je album izašao, Štulić je po novinama davao intervjue, da to zvuči još i bolje, ali da je producent "ukenjao" stvar. Išlo je do toga, kad ga je jednom u Zvečki sreo, Babogredac mu je prišao skinuo naočale i reka-"Štuliću, ošamari me", ovaj ga blijedo gleda, kaže mu Babogredac-sve što sam ti sugerisao ništa nisi htio poslušati, pa sad hodaš po novinama i blatiš me, hajde onda me najbolje ošamari.

Šobić je nakon 2 albuma i trećeg u pripremi, nekad srednom '80-ih napustio scenu i povukao se. Štulić je to učinio nakon 10-12 godina postojanja Azre i barem 10-ak albuma. Šobić nije ništa više snimao niti se oglašavao, Štulić jeste, povremeno nešto "snimi" objavi.

Šobič je otišao zbog porodične tragedije i smrti sestre, Štulić zbog neke "neshvaćenosti" i pokušaja proboja na strano tržište koji nije uspio.

Štulić je sa Azrom bio prisutan u skoro pa cijeloj ex Yu, Šobič baš i nije, njegov "bazen" nekako su bile BiH, Srbija, Crna Gora. Šobić je strpljvo obilazio domove kulture i mjesta za svirku po cijeloj BiH, dobacio bi i do Zavidivića i nekih manjih mjesta, Štulić je više svirao ove malo veče centre. Npr. interesantan je podatak da je Azra u svojoj karijeri, imala samo jedan koncert u Zenici, koja nije mali grad i spada vjerovatno u 15-ak najvećih gradova ex Yu.

Poezija Šobića bila je pitkija, svakodnevnija i puno primamljivija običnim ljudima, dok su Štulića više pratili ovi društveno aktivni pojedinci i "zdravomisleća" omladina i politički aktivni pojedinci.

Uglavnom, dva autora, sa svojim sličnostima i razlikama, možda su različite kategorije za poređenje a možda ipak i nisu, obojica su nekako bili na tragu "Jugoslovenskih Bob Dylana".