Moj posljednji post na temu
S A M O I Z G R A D N J A
Na moju tvrdnju da je problem u vezi objašnjenja pojma "samoizgradnja", vrlo jednostavan, dobio sam odgovor: "Jednostavan je tebi koji sve zasnivas na pomoci vanzemaljaca.."
Moj odgovor na ovu primjedbu glasi:
"Nebitno što postoje različiti stavovi u vezi pojma "samoizgradnja" i što ljudi na različite načine žele sebe da "samoizgrade", ipak, postoji i takav oblik "samoizgradnje" koji je svim ljudima, i ne samo ljudima, zajednički, opšti i univerzalni. Vrlo je jednostavan za razumevanje i nebitno da li smo svesni takvog oblika "samooizgradnje", mi ne možemo da ga izbjegnemo i uvek nam je on merilo po kojem se svi "samoizgrađujemo". On proizilazi iz samog Zakona po kojem život postoji u vidu nagona samoodržanja, kao večite težnje od nezadovoljstva i zla, ka zadovoljstvu i dobru. A imajući na umu da postoje samo dva moguća načina da se izbegne nezadovoljstvo i zlo, a ostvari zadovoljstvo i dobro, a to su duhovno i materijalno blagostanje, to ne postoji drugi način naše "samoizgradnje" do taj da sebe naoružamo znanjem o tome kako se najlakše ostvaruje duhovno i materijalno blagostanje i da po tom znanju, kao nekakvom šablonu, živimo, tj. sve svoje misli i sva svoja delovanja usklađujemo. To znanje ima značenje zakona DOBRA i nebitno da li ga mi poznajemo ili ne, mi ipak, čak i nesvesno, po njemu težimo da živimo. Ne samo mi ljudi, već i sva druga bića. Pa čak i sve ono što u našem neznanju smatramo neživim, kao što su elementarne čestice u atomima, atomi u nebeskim telima, nebeska tela u galaksijama itd. Dakle sve što postoji, nema drugu ni svrhu, ni cilj, do materijalno i duhovno blagostanje. Niti postoji bilo kakva druga "samoizgradnja" do ta koja će u skladu sa našim znanjem po kojem se "samoizgrađujemo" da nam obezbedi to duhovno i materijalno blagostanje.
Pa se onda postavlja pitanje, u čemu je problem u vezi naših različitih shvatanja pojma "samoizgradnja", kad su svi mogući naši načini samoizgrađivanja usmerni na duhovno i materijalno blagostanje?
Problem je u tome što postoji samo jedno i to univerzalno, svemu zajedničko znanje, sa značenjem ZAKONA DOBRA, po kojem je jedino moguće ostvariti duhovno i materijalno blagostanje, pomoću kojega treba da se "samoizgrađujemo", dok su sva druga znanja pogrešna, po kojima se redovno, umesto duhovnog i materijalnog blagostanja, postiže stradanje, patnja, siromaštvo i zlo.
O kakvom se to univerzalnom Znanju Dobra radi?
S obzirom da ništa u Svemiru ne može opstati u životu samo za sebe, izdvojeno od svega drugog, već samo u zajednici i organizovano sa drugim, sebi sličnim oblicima života (kao na primer, kada je reč o elementarnim česticama u atomima, atomima u nebeskim telima, nebeskim telima u galaksijama ili atomima u ćelijama, ćelijama u organima biljka, životinja i ljudi, ljudi u ljudskom društvu, pčela u košnici, mrava u mravinjaku itd), razumljivo je da njihova "samoizgradnja" mora da bude zajednička, grupna, tj. kolektivna.
Kad je reč o kolektivnom ostvarenju materijalnog blagostanja, onda "samoizgradnja" mora da bude individualna, već prema funkciji svake individue unutar organizma kao celine, već pema podeli rada, pomoću kojega je jedino i moguće ostvariti materijalno blagostanje za celo društvo. Uz napomenu, ma koliko da su funkcije pojedinaca u organizmu različite, sve one moraju da budu celom društvu korisne i potrebne. Dakle, društveno neopravdanog i štetnog rada za društvo, ne sme da bude.
A kad je reč o duhovnom blagostanju celog društva, koje podrazumeva život bez ikakvog stradanja i patnje svih individua u društvu, da bi se to ostvarilo, tu postoji samo jedno i to univerzalno znanje, koje važi apsolutno za sve u Svemiru, po kojem sve individue unutar bilo kojeg organizovanog društva, treba da se "samoizgrađuju". To nije znanje u vezi međusobnih odnosa individua u društvu prilikom organizacije i podele rada, već odnosa u vezi organizacije i podele rezultata rada. Koja mora da bude maksimalno i isključivo ravnopravna i ista za sve ćlanove društva, u smislu one Hristove zapovesti: "Ljubi bližnjega kao samoga sebe" i nikako drugačije, jer samo takvi, pravedni međusobni odnosi, bez ikakve pohlepe ili privilegija pojedinaca, prilikom raspodele rezultata rada, mogu celom društvu da obezbede maksimalno duhovno blagostanje. U suprotnom, neravnopravna podela rada i rezultata rada uvek će na kraju uzrokovati konkurenciju, mržnju i borbu svakoga sa svakim unutar društva, stradanje,siromaštvo, patnju i smrt.
Dakle, duhovno blagostanje, a to je život bez stradanja, siromaštva i patnje, je razlog zašto je i Hrist, na primer, zagovarao ljubav prema bližnjemu kao prema same sebi, zbog čega su ga pohlepni , privilegovani članovi tadašnjeg društva, eksploatatori i robovlasnici ubili, jer u pravednom društvenom i ekonomskom poretku koji je Hrist zagovarao, više ne bi mogli da pljačkaju društvo i na društvu se na razne načine iživljavaju.
Na žalost, Čovečanstvo i danas, dve hiljade godina posle Hrista, još uvek živi kao i u vreme Hrista. Pohlepni i zli još uvek vladju svetom i vrše još veći teror nad svetskim stanovništvom, nego i u vreme Hrista. I dok god tako bude, ne samo daduhovnog blagostanja u svetu neće da bude, već neće da bude ni materijalnog. Jer svinje, kad se iz korita najedu, okrenu se i u korito se posheru.
I kada ja, na primer, prilikom objašnjavanja Zakona postojanja, u sjladu sa tim Zakonom, zagovaram pravedan svetski društveni i ekonomski poredak, tj.poredak bez političkih, verskih i klasnih podela i pripadnosti, koje su do danas uzrokovale sva svetska zla, ja, zapravo, zagovaram i materijalno i duhovno blagostanje za ceo svet. Na žalost, taj moj predlog još gotovo niko ne prihvata i izgleda da takvih koji duhovno i materijalno blagostanje za ceo svet žele, nema, već samo za sebe. I to, bez svog ličnom rada na proizvodnji materijanih dobra, na račun onih koji ta materijalna dobra proizvode. Hebo vas i demokratija i kapitalizam. U dhupe vam se uvukao i zbog ljubavi prema njemu, apokalipsa nam ne gine i na kraju, na vrhuncu ovog našeg materijalnog i tehnološkog razvoja, ovako duhovno nezreli i nerazvijeni, ćemo, kao atlantiđani, svi da odemo u propast. Ne znam samo šta uopšte imate na pameti kad govoriteo "samoizgradnji"? Imajući na umu da vaspitanje sveukupnog svetskog društva, kroz pordicu, obrazovanje, kroz svetsku politiku i filozofiju, kroz nauku, kroz medije i kulturu, na kraju se uvek svodi samo na to kako čevek na najlakši mogući način može celo društvo da stavi pod noge i na raćundrušzva se obogati.
