#1901 Re: SDA pokreće proceduru, želi promjenu imena entiteta Republika Srpska
Posted: 27/01/2019 20:55
Više niko ne spominje reviziju diploma.

RIJEČI ZLATNIH LJILJANA
27.01.2019.
Svaka zastava ima svoju historiju, a ovih šest ljiljana na njoj kao šest stotina stećaka bilo je nepobjedivo. Kao bedem satkan od samog prkosa i ponosa, čvrst i nepobjediv. Zastava od zlatnih ljiljana značila je samo jedno: slobodu. Slobodu za sve njene ljude,bez obzira kako se zvali, bez obzira odakle dolazili, bez obzira ko su bili. Slobodu u pravom smislu te riječi
Piše: Feđa GUDIĆ
Jarbol je bio nekih petnaestak metara visok, zahrđao, iskrivljen, zarastao u visoku travu i okružen korovom zajedno s kesama odbačenog smeća koje su davale ne toliko ružan koliko žalostan izgled toj cjelokupnoj slici. S ostacima zastave na visokom jarbolu poigravao se vjetar, bacajući je čas na jednu, čas na drugu stranu kao neki mali ribarski brod u mraku i na pučini, onako napušten i sam. Brod s kojim se visoki talasi i namrgođeni vjetar poigravaju sve dok najveći od tih talasa zauvijek u svoj smrtonosni zagrljaj ne uzme brod i povuče ga prema dnu.
U blizini jarbola bila je i jedna mala spomen-ploča onima kojih danas nema, a, opet, onima bez kojih ni mi danas ne bismo bili tu. Rukom sam dodirnuo spomen-ploču s imenima svojih poginulih saboraca, zatvorio oči i pomolio se za njihove duše. Pomolio sam se za duše mojih saboraca koji su život dali za ovu zastavu, za ovu zemlju i domovinu. Nedaleko od spomen‑ploče bila je i jedna drvena klupa bez naslonjača s četiri željezne noge zarobljene u betonu, kao nijemi svjedok jednog teškog prošlog vremena.
Sklonio sam prašinu s drvene klupe, sjeo i pogledao zastavu. Iako pocijepana i skoro mrtva, zastava se još uvijek nije predavala. Vjetar je bio uporan i napadao je sa svih strana, ali ona, iako ranjena, uspješno je odolijevala. U njoj je proradio onaj bosanski prkos i ponos kojim smo svi u ratu bili zaraženi. “No pasarán” je bila parola ove zastave, parola nas koji smo branili ovu zemlju. Svaka zastava ima svoju historiju, a ovih šest ljiljana na njoj kao šest stotina stećaka bilo je nepobjedivo. Kao bedem satkan od samog prkosa i ponosa, čvrst i nepobjediv. Zastava od zlatnih ljiljana značila je samo jedno: slobodu. Slobodu za sve njene ljude, bez obzira kako se zvali, bez obzira odakle dolazili, bez obzira ko su bili. Slobodu u pravom smislu te riječi.
Gledao sam u zastavu i počeo sam osluškivati. Znao sam da će mi vjetar kad-tad donijeti vijesti od nje. “Znaš li da su svi moji heroji mrtvi”, šapnu mi vjetar ono što mu je zastava rekla. “Znaš li da više nemam nikoga, da sam zaboravljena i ostavljena na milost i nemilost hladnim vjetrovima i olujama”, ponovi vjetar riječi zlatnih ljiljana.
“Znam”, rekoh tiho. “Znam i da nisi jedina, mnogi koji su se borili s tobom danas se osjećaju tako, napušteni, izdani, pogled u njihovim očima skoro je ugašen. Znam i da patiš, znam i da si razočarana, ponižena. Znam i za tvoj pogled kojim svaku noć gledaš zvijezde na nebu tražeći neki znak da nisi sama. Znam i da pričaš s mrtvima, sa svima onima koji su život dali za ovu domovinu jer jedino oni čuju ono što im govoriš. Mrtvi danas jedino znaju slušati. Znam i da čuješ korake koji odjekuju u noći, teške korake svojih saboraca jer njihove duše nisu od plastelina pa da ih tuđe ruke oblikuju onako kako to njima odgovara. Znam i da nema stida na licima onih koji su te izdali i prodali. Sve znam.” Ušutio sam.
Ponovo sam pogledao prema zastavi, ali nije bilo odgovora. Između mene i zastave stajao je samo tamni ponor pun neke zaglušujuće tišine. I dalje sam gledao ostatke zastave za koju smo svoju krv bez pogovora dali a da nikad nismo tražili ništa zauzvrat. A onda, odjedanput vjetar ponovo progovori ono što mu je zastava rekla.
“Sjećaš se kad si prvi put u ratu dobio maskirne hlače i prsluk koji ti je bio prevelik i pogleda svoje mati kad si na glavu stavio beretku na koju ti je ona ušila amblem sa zastavom Republike Bosne i Hercegovine, svoje jedine domovine? Sjećaš se kad si u akciji oslobađanja grada izgubio tu beretku, niko od tebe nije tužniji bio? A, opet, kad ti je tvoj najbolji prijatelj samo dan prije nego će i sam poginuti vratio tvoju beretku koju je u onoj gužvi i ratnom metežu pronašao i prepoznao tvoje inicijale na njenoj unutrašnjoj strani? Sjećaš li se svoje sreće u tom trenutku? Sjećaš li se tuge u pogledu svoje majke svaki put kad si odlazio i sreće svaki put kad bi otvorio ulazna vrata njene kuće? I pogleda svog oca, kad si trebao ići na položaj, oca koji nikad ništa nije govorio, samo bi mu zadrhtala donja usna, a ti bi osjetio njegovu tri dana staru bradu kako podrhtava na svom obrazu i čvrsti muški zagrljaj, jer je znao da je to možda zadnji put da te vidi živog? A ti si pokušavao ostati smiren zbog njih iako je u tebi sve vrištalo.
Sjećaš li se kad si prvi put vidio svoju izgorenu kuću, onako natopljenu kišom i ostacima vatre koja je u trenu izbrisala sve što si imao? Sjećaš li se mladih lica svojih saboraca, njihovih snova i nadanja, i djevojke iz tvoje ulice, ulice koja se naslanjala na rijeku, njenih krupnih crnih očiju boje mraka s tavana i toplih rukavica koje ti je dala da te griju umjesto nje u hladnim noćima? Sjećaš li se boje njene krvi pomiješane s prašinom kad je granata pala u njeno dvorište? Sjećaš li se vriska svojih zatvorenih usta i ugašenog sjaja u njenim tamnim očima? Sjećaš li se ovih zlatnih ljiljana koji su značili i život i smrt istovremeno? Život, jer samo živi mogu pamtiti, a smrt ionako nije kraj. Znam da se sjećaš jer ta sjećanja dio su tebe, ta sjećanja ti si sam. Znam da se sjećaš i ove zastave i ljiljana koje ste ti i tvoji saborci postavili u oslobođenom gradu. Znam da se sjećaš, jer pogled svojih saboraca ne možeš zaboraviti, to je isti onaj pogled pun ponosa i prkosa istovremeno, pogled koji i ti još uvijek imaš.
Sjećaš li se pogleda starih i prognanih koji napuštaju svoja ognjišta i zakletve koju si dao pod istom ovom zastavom? Znam da se sjećaš, jer znam sve o tebi, svaku tvoju misao, svaki plan koji si pravio, svaku strast kojom si okružen bio. Znam i za nemir koji ti se svaku noć podvlači pod kožu i ostaje tu još dugo vremena. Znam i da se danas osjećaš kao da plivaš s džepovima punim kamenja i da nikako ne možeš da se održiš na površini. Znam i da tvoje ruke nemaju više koga da miluju. Ali znam da si bio i ostao dobar čovjek. Znam i da voliš ovu zemlju na ovom brdovitom Balkanu, znam da voliš i sve njene ljude i da si ljude uvijek dijelio samo na dobre i loše, a ne po nacionalnosti ili nekoj drugoj pripadnosti, jer drugačije i ne znaš, tako si odgojen i tako ćeš i ti odgojiti svoju djecu. Znam da voliš sve dobre i loše strane svoje domovine, jer samo se tako ona može voljeti, bez ikakvih uvjeta i zahtjeva, bez ucjena i koristi.
Znam sve o tebi, sve strahove i nadanja, sve snove i noćne more koje si imao i koje ćeš tek imati. Ali znam i da nisi sam i to nikad nemoj zaboraviti. Nikad. U mojoj sjeni, u sjeni ove zastave, u sjeni ovih ljiljana stajale su patriote kad je najteže bilo, u sjeni ove zastave opet će stajati ako ikad bude potrebno. Radije bih da umrem nego da izblijedim iz sjećanja svih onih koji su bili sa mnom kad je najteže bilo.”
Ja sam samo slušao i šutio. Rukama sam se držao za klupu, a oči su mi bile prikovane na ostatak zastave. Da sam imao suze, zaplakao bih, ali na ovim suhim obrazima više ni suza nemam.
A onda zastava ponovo šapnu vjetru i on nastavi: “Krivi smo jer volimo ovu zemlju, jer smo u ratu krv dali za ovu jedinu domovinu. Krivi smo jer smo u miru šutjeli i jer su nas laktovi licemjera skoro izgurali iz naše zemlje. Krivi smo jer smo pogled spuštali iako smo trebali uzdignute glave hodati, kao što smo uvijek hodali. Orwell je jednom rekao da onaj ko kontrolira prošlost kontrolira i budućnost. I upravo zato što je naša prošlost satkana od zlatnih ljiljana, tu prošlost ne smijemo zaboraviti, smijemo je samo ostaviti u amanet generacijama koje dolaze, generacijama koje će biti ponosne na nju, generacijama koje će graditi još bolju budućnost, zajedno sa svojim i komšijama i susjedima, sa svima onima koji vole ovu zemlju.
Ova zemlja ne smije postati zemlja podobnih, budući da to nikad u svojoj prošlosti nije ni bila. Jer niko od njih ne zna za bol na dnu naših duša, bol koja otkriva naše pravo lice. Borba za ovu domovinu nije se vodila samo u ratu i u rovovima, ona se vodi i danas, u miru. Ova borba u miru isto je tako teška, dugotrajna i zahtijeva odricanje. Danas se ta borba vodi za bolju budućnost ove zemlje, za bolje i kvalitetnije obrazovanje, bolja radna mjesta, za našu djecu i unuke koje ne želimo gledati preko Vibera i Skypea jer odlaze u neke tuđe zemlje. Zato je ova borba teška koliko i ona u ratu, jer i ovdje se radi o opstanku, opstanku onih koji dolaze za nama, opstanku naše domovine, jer mi drugu nemamo i ne želimo.
Kao i svaka borba koja se vodi za ispravne i pravedne ciljeve, tako i ova borba zahtijeva žrtve. Ali, bez obzira na veličinu žrtve, nikad ne smijemo odustati od naše jedine domovine. Najgore je učiti na vlastitim greškama, a mi izgleda znamo samo tako da učimo. Ova je zemlja uvijek bila kusur u rukama velikih, uvijek su se otimali za nju, ne zato što je vole nego zato da naude onima drugima. A mi smo je uvijek voljeli zbog nje same, zbog njenih predivnih brda i ravnica, zbog sjaja u očima koji svaki od tvojih sinova i kćerki ima kad neko samo spomene tvoje ime. Ne smijemo dozvoliti da nam ratna prošlost određuje sadašnjost ili budućnost, ali, isto tako, tu istu prošlost ne smijemo ni zaboraviti. Jer, zaborav je gori od smrti.
Nažalost, zbog situacije u kojoj se danas nalazimo, zbog sveopćeg sivila kojim smo okruženi, skoro da smo postali ravnodušni, letargični, bezosjećajni i, najgore od svega, zaboravni. Počeli smo zaboravljati, a to je možda i najveći grijeh. Skoro da smo zaboravili hiljadugodišnju prošlost ove zemlje, skoro da smo zaboravili ko smo bili i ono što tek trebamo biti. Postali smo sve ono što zapravo mrzimo i zbog toga je ustvari ovo borba protiv te ravnodušnosti, borba protiv zaborava, za našu zemlju, državu, našu jedinu domovinu, jer mi druge domovine nemamo, niti je želimo. Ova se zemlja ne ostavlja nikome u amanet osim našim sinovima i unucima. Jer, mi nismo zaboravili kako se stvarno zoveš.
Nismo zaboravili ni tvoje bitke, ni tvoje ožiljke, tvoju patnju. Nismo zaboravili ni ko te je izdao. Nismo zaboravili ni tvoju hrabrost svih ovih godina. Nismo zaboravili ni tvoju ljepotu, ni tvoj miris koji vjetar u daljinu nosi. Nismo zaboravili ni naše pretke koji su hodali ovim stazama, stazama koje tek čekaju tvoje potomke da se pojave na njima. Nismo zaboravili ni ova brda ni planine koje te stoljećima čuvaju u svom čvrstom zagrljaju. Ni ove nestašne i neukrotive rijeke od prvog dana zaljubljene u tvoje obale. Ovo je naša zemlja, naša domovina sa svim svojim manama i vrlinama i samo mi koji smo tvoji možemo da te kudimo, i samo ti koja si naša možeš da nas opominješ. Ali niko drugi ne smije ni da te ružno pogleda, niko i nikad, jer ti si naša i mi smo tvoji, isprepleteni i povezani nevidljivom bosanskom niti, od prkosa i ponosa satkanu, zauvijek. Ovo je danas ustvari borba ne samo za našu domovinu nego i za spas naših duša”, reče vjetar ono što mu je zastava šapnula i ponovo ušuti.
Tišina je na prepad zauzela položaj koji je stajao između nas. Lagano sam ustao s drvene klupe i otišao duboko u noć, u glavi mi je bio haos, trebala mi je duga šetnja da mi se misli razbistre. Znao sam da se to moja podsvijest poigrava sa mnom i mojim mislima, sa zastavom i njenim glasnikom vjetrom, ali nisam se mogao otrgnuti osjećaju da je istina sve što mi je rečeno. Istina nikad nije bila dvolična, ona samo ostavlja gorak ukus u ustima. I kao ruka starca koja miluje svog unuka, dok mu priča o precima, onako izborana i gruba, a opet nježna i mekana istovremeno. Istina nije ništa drugo nego podsjetnik i svjetionik da nam i u najmračnijoj noći pokaže pravi put. Napokon sam znao šta trebam uraditi.
Danas jarbol ponosno stoji sa zastavom koja više nikad neće biti pocijepana. Trava je pokošena, sve je čisto i uredno. Spomen-ploča poginulim borcima bila je podsjetnik prošlosti, ali i garant budućnosti. Čak je i klupa dobila naslonjač. Zastava se vihori na vjetru, ponosna, baš onakva kakva bi i trebala biti. Nikad više nećeš biti ostavljena i sama, nikad više nećeš biti ponižena. I to je obećanje, obećanje nas koji smo bili u tvojoj sjeni, ali i onih koji dolaze za nama. Jer, kada počnemo zaboravljati značenje ovih imena na spomen-ploči, značenje ove zastave i svih onih koji su svoje živote dali za ovu zemlju i sami ćemo biti zaboravljeni. A biti zaboravljen gore je od smrti jer smrt nije kraj, ali zaborav jeste.
Vjetar mi opet šapuće ono što zastava ponovo govori: “No pasarán. No pasarán za sve mrzitelje ove zemlje na brdovitom Balkanu, no pasarán za sve one izdajnike koji nikad nisu mogli podnijeti sjaj kojim si obasjala tamu, no pasarán za mržnju jer ova zemlja nikad nije bila niti će biti zemlja mržnje.” No pasarán.

Maraschino wrote:
dogovoreno
to ti je za onih 40 britanskih hajduka
Banksy wrote:Teško mi je povjerovati, ali sve je više glasova koji tvrde da je u pitanju zaista treća mogućnost.
Ne bi bilo loše da pročitate cijeli tekst, pa možda promislite o otvaranju neke nove teme, inspirirane tom teorijom.
I da, u ovom slučaju, sve je pogurano spolja.
petak, 25 Januar 2019 11:02
IZ ĆORSOKAKA Zlatko Dizdarević: Bakirova kuhinja
-Ili je riječ o varijanti mnogo mračnijoj koju bi, ipak, bilo neozbiljno isključiti: Zapravo, puno toga može slutiti i na dogovorenu kombinaciju sa "najvećim neprijateljima Bosne i Bošnjaka", ponajprije sa Dodikom i uz njega samopridodatim Čovićem. Bez obzira na to što bi u ovakvom talu Dodik bio spreman za "izlazak" RS-a dati i mnogo više vreća zlata od onoga što je brižna mati Bakirova tražila za sina pri ukrcavanju pomoći "za Bosnu" u Turskoj, teško je vjerovati da bi takva transakcija mogla biti sakrivena. Ma koliko Bakiru bilo teško samo uz prihode sa biroa za nezaposlene. Sanjani dobitak "mudre kuhinje" podjele Bosne ovdje je ipak drugačiji: Ako i kada bi ovako suportirani partneri dobili svoje teritorije, šta to ostaje "jadnim i dobrim Bošnjacima čiji je mudrac sa vrha sinije, eto žalos', prevaren i to od onih kojima je vjerovao...pa ništa drugo nego da i mi formiramo državu sa našim zelenim barjakom i onim što nam je ostalo, uz još malo trgovine sa uvećanom Srbijom - RS za Sandžak!"
Ne mogu ovo nikako potisnuti u sebi nakon apsolutno istog prijedloga što mi ga je 2012. u Ammanu, kao ambasadoru BiH, ponudio kolega ambasador Turske, da prenesem "mojima". Prenio sam. A ne treba zaboraviti, njegovog je predsjednika "sami Bog poslao Bošnjacima".
Ok, da postavimo neke stvari na svoje mjesto prije nego što bi krenuli u ovakve "teorije zavjere".Banksy wrote: Da ne postavljam tekst opet, ja sam sklona vjerovati da je u pitanju kombinacija prvog i drugog, unutarstranačko i glupost, ali ne bi vjerovao koliko pametnih i dobro obavještenih ljudi tvrdi da je zaista konačno u pitanju ovo treće... Da ne širim, vidjećemo.
Sta Bosnjaci time dobijaju? To su mogli i u ratu dobiti.4. Kao teorija zavjere se postavlja teza da postoji grupa turkofilnih Bošnjaka koji budućnost vide u podjeli BiH i impliciranom begovatu gdje bi nesmetano vladali i šta u odnodu na sada? Bakiru milijarde? Kao da sam Bakir može podijeliti Bosnu. A drugo, neke stvari nije moguće kupiti novcem.
kad sumska bankrotira, eto nam njihovih dugova. hajde barem ce biti opet jedinstvena drzava...zrakomlat wrote:Čitam nedje, plin u pi-siju pokupio za 29%. Naleti im na volej ova priča o ukidanju imena
Ma gluposti.Maraschino wrote:Sta Bosnjaci time dobijaju? To su mogli i u ratu dobiti.4. Kao teorija zavjere se postavlja teza da postoji grupa turkofilnih Bošnjaka koji budućnost vide u podjeli BiH i impliciranom begovatu gdje bi nesmetano vladali i šta u odnodu na sada? Bakiru milijarde? Kao da sam Bakir može podijeliti Bosnu. A drugo, neke stvari nije moguće kupiti novcem.
Imam osjecaj da upravo neprijatelji BiH proturaju tu pricu ''eto i Bosnjaci jedva cekaju svoj dio''.
SDA nije BiH niti Bosnjaci/Bosanci.
U nedostaku supstance za zdravu progresivnu politiku koja je prijeko potrebna od sudstva preko zdravstva do skolstva jer ne mogu da pridobe onih 45% sa pravom glasa a koji ne glasaju oni se bore za sta onu drugu polovinu koja glasa; znaci ne valjaju im stranke ali valjaju ljudi koji u datom momentu glasaju na ovaj ili onaj nacin, sad kad imamo tako nesto onda jedino sto ostaje je to da se ti ljudi bombarduju ovakvim prvoklasnim sranjima.Maraschino wrote:Sta Bosnjaci time dobijaju? To su mogli i u ratu dobiti.4. Kao teorija zavjere se postavlja teza da postoji grupa turkofilnih Bošnjaka koji budućnost vide u podjeli BiH i impliciranom begovatu gdje bi nesmetano vladali i šta u odnodu na sada? Bakiru milijarde? Kao da sam Bakir može podijeliti Bosnu. A drugo, neke stvari nije moguće kupiti novcem.
Imam osjecaj da upravo neprijatelji BiH proturaju tu pricu ''eto i Bosnjaci jedva cekaju svoj dio''.
SDA nije BiH niti Bosnjaci/Bosanci.
Jes, a taman su bili na granici narodnog ustanka protiv dodikovog rezima i poceli simpatisati ideju unitarizma.zrakomlat wrote:Čitam nedje, plin u pi-siju pokupio za 29%. Naleti im na volej ova priča o ukidanju imena
Poskupio je plin i u regionu, recimo u Hrvatskoj isto kao posljedica podizanja cijene transporta u Rusiji mislim.hAZNADAR wrote:Jes, a taman su bili na granici narodnog ustanka protiv dodikovog rezima i poceli simpatisati ideju unitarizma.zrakomlat wrote:Čitam nedje, plin u pi-siju pokupio za 29%. Naleti im na volej ova priča o ukidanju imena![]()
Pa okrecu glavu i od ubijanja svoje djece ako istina i pravda mogu ugroziti RS.
U "najboljem" slucaju zbog ekonomije moze pasti Dodik na izborima - i na njegovo mjesto neki drugi Dodik iste ideologije.
Sit sam vise sarajevskih voleja Dodiku,... i opcenitog misljenja da Sarajevo tamo nekoga spasava, i da je politika RS reakcija na Sarajevo. Od Harisa i njegovog "stvaranja Dodika" do danas.
Mislim da sam bio poprilicno jasan. Nije SDA normalno krivac za ove ubijene, boze sacuvaj zna se dobro ko nas je klao, ali jesu odgovorni jer nas nisu bolje spremili, pa eto da nas barem pogine kao njih tamo, a ne 3 ili 4 puta vise.archi_a wrote:100.000 nas je pobijeno, kad su se oni borili za nas!!!! Zbog sda su nas pobili, a ne zato što su bagra, krvoločna četnička kroz sve ratove koje su ratovali?!? Sram te bilo druže. Sve i kad nekog mrziš, ne voliš, prezireš, ne trebaš ovakve gluposti pisati!Thorgerson wrote:Molim Bakira i SDA da se ne bore vise za nas i za drzavu. Zadnji put kad su se oni borili, 100.000+ nas je pobijeno. Tako da, hvala ali nemojte se vise borit za nas.
Reagujem na tvoje pisanje, jer to nisam očekivao od tebe, smatrao sam te ozbiljnijim forumašem, koliko god se razlikovali u nekim mišljenjima.
Sigurno SDA snosi najveću odgovornost zašto nismo bili bolje spremni. Kada pogledaš ko je bio "organizator" otpora u ono vrijeme (tipovi ala Šaja ili Delimustafić) onda slika bude jasna. SDA nije imala kapaciteta niti znanja za takav zadatak.Thorgerson wrote:Mislim da sam bio poprilicno jasan. Nije SDA normalno krivac za ove ubijene, boze sacuvaj zna se dobro ko nas je klao, ali jesu odgovorni jer nas nisu bolje spremili, pa eto da nas barem pogine kao njih tamo, a ne 3 ili 4 puta vise.archi_a wrote:100.000 nas je pobijeno, kad su se oni borili za nas!!!! Zbog sda su nas pobili, a ne zato što su bagra, krvoločna četnička kroz sve ratove koje su ratovali?!? Sram te bilo druže. Sve i kad nekog mrziš, ne voliš, prezireš, ne trebaš ovakve gluposti pisati!Thorgerson wrote:Molim Bakira i SDA da se ne bore vise za nas i za drzavu. Zadnji put kad su se oni borili, 100.000+ nas je pobijeno. Tako da, hvala ali nemojte se vise borit za nas.
Reagujem na tvoje pisanje, jer to nisam očekivao od tebe, smatrao sam te ozbiljnijim forumašem, koliko god se razlikovali u nekim mišljenjima.
Zbog SDA naivnosti i "organizacije" otpora kad su nas doveli 5 do 12 da se moramo sami organizovati i braniti, najvise smo najebali. Ja sam na to mislio i fino sam to i napisao. I u tom kontekstu govorim, neka me SDA vise ne brani, jer oni to ne znaju.
Kako je moguce da ti mjesecima pripremaju obruč, da se organizuju, dijele oruzje itd. Kako je moguce da Alija nije poslusao hrpu savjeta generala, pa cak je neke akcije i otkazao zbog te naivnosti i razmisljanja, ma neka, nece nas, nemojmo talasat. Da ne govorim o drugim daljnjim greskama koje je pravio dalje tokom rata, i o šlagu na kraju dejtonu. Naravno nije samo on tu krivac, ali on je okupio bio te ljude oko sebe...
Pa htjeli su to uraditi i bez toga, Bogić Bogićević sreća glasao protiv tog prijedloga, sve ostalo je istorija.archi_a wrote:Da je Alija I. prije samog referenduma i proglašenja nezavisnosti javno rekao biće rat, ovo će biti naš rat, spremajte se..... Legalno bi nas uništili. Legalno su mogli ući i pohapsiti čelnike zemlje, a da smo se usprotivili, teško bi bilo dokazivo ko je u pravu. Do rezultata referenduma, do proglašenja nezavisnosti i do priznavanja Bosne i Hercegovine od strane najvećih država, jna su bili legalna vojska i na području SRBiH.
Nije. Tad je Bogicevic glasao protiv hapsenja Mesica, Tudzmana, Kucana itd., i vojnog udara ako se nevaram. A ne Alije itd. Alija jos nije bio eksponiran tad.Milenkov buraz wrote: Pa htjeli su to uraditi i bez toga, Bogić Bogićević sreća glasao protiv tog prijedloga, sve ostalo je istorija.
Bogić Bogićević je glasao protiv uvođenja vanrednog stanja u SFRJVizionar 1985 wrote:Nije. Tad je Bogicevic glasao protiv hapsenja Mesica, Tudzmana, Kucana itd., i vojnog udara ako se nevaram. A ne Alije itd. Alija jos nije bio eksponiran tad.Milenkov buraz wrote: Pa htjeli su to uraditi i bez toga, Bogić Bogićević sreća glasao protiv tog prijedloga, sve ostalo je istorija.
Tako je, a vandredno stanje bi bio uvod u hapšenja. Da je tada uvedeno vandredno stanje vojska bi imala odriješene ruke, hapsila bi se čitava rukovodstva republika i uvedena vojna uprava.PM72 wrote:Bogić Bogićević je glasao protiv uvođenja vanrednog stanja u SFRJVizionar 1985 wrote:Nije. Tad je Bogicevic glasao protiv hapsenja Mesica, Tudzmana, Kucana itd., i vojnog udara ako se nevaram. A ne Alije itd. Alija jos nije bio eksponiran tad.Milenkov buraz wrote: Pa htjeli su to uraditi i bez toga, Bogić Bogićević sreća glasao protiv tog prijedloga, sve ostalo je istorija.
Pa gdje pise da je to morao reci? Nije ni SDS nista javno previse pricala dok je dijelila mitraljeze, radio stanice i ostalu opremu po opstinama, gradovima i selima. Zar ne? Pa zamisli da su nasi ljudi po istocnoj bosni imali iole komad necega kod sebe, osim pokoje lovacke puske. Zamisli da smo mi u Sarajevu i okolnim opstinama imali nesto vise od pistolja i kakvog karabina. Da ne govorim o cemu jacem.archi_a wrote:Da je Alija I. prije samog referenduma i proglašenja nezavisnosti javno rekao biće rat, ovo će biti naš rat, spremajte se..... Legalno bi nas uništili. Legalno su mogli ući i pohapsiti čelnike zemlje, a da smo se usprotivili, teško bi bilo dokazivo ko je u pravu. Do rezultata referenduma, do proglašenja nezavisnosti i do priznavanja Bosne i Hercegovine od strane najvećih država, jna su bili legalna vojska i na području SRBiH.