Ovako: onaj ko zove prvih puta trebalo bi da je muškarac. Pa kad zove, logično je i da plati... Ako zove žena, onda bi opet bilo fino da muškarac pokaže da je gentleman : )
AKo ste na tih par poziva odlučite za vezu, onda ste valjda odrasli da na nekom od narednih puta porazgovarate ko, gdje i šta radi, da se ustanovi kako ko finansijski stoji, tipa:
1. oboje studenti, ne rade, snalaze se za svaku marku...logično je da plati koliko ko može i da bude bitno da se vide, a ne da on konta koliko ima i kad je smije pozvat, a da se ne osramoti za račun... Jednostavno, trebalo bi da postoji iskrenost i realnost od početka pa ako vas neko gleda kroz prizmu đepa, bolje vam je da se sto prije riješite sponzora/sponzoriše... Ko voli, on je spreman i da dijeli, da učestvuje... jer suština je da se valjda vidite i budete zajedno...
2. ako je jedno student, a drugo već radi...onda je logično da plati onaj ko ima veća primanja... Opet muškarac treba da bude gentleman što više može, ali i žena treba da cijeni i bude dama u skladu sa onim što zna da je realno da od njega očekuje...
3. ako oboje rade, opet je logično da oboje doprinesu toj vezi... Mislim da je ok da muškarac plaća kafiće, i slično... ali i dama treba da njega izvede, počasti i slično, pa čak ako hoće nek mu dadne novac da on plati... jer nekim je ofirno da se vidi da one plaćaju...
E sad, reći djevojci da smatraš da nije ok da uvijek ti plaćaš i nije baš gentlemanski, ako si ti taj koji zove i ako još uvijek to nije neka stabilna veza. Nije pogotovo ako ti stojiš bolje finansijski od nje. Ali ako si u stisci s parama, pa te izlaze osjećaš samo kao finansijski teret onda se to na drugačiji način kaže... Objasni se kako stvari stoje, kako bi želio da se i u budućnosti viđate, ali da možeš priuštit to i to... Ako joj je stalo, naći će način da doprinese i da se uklopite u situaciju... Ako je tražila sponzora i bolje da razguli...
Ja sam sa svojim dragim i u studentskim danima, i poslije kao zaposleni, sve dijelila...s tim da je on uvijek želio da bude taj koji će meni više pružiti i ne uzeti dok god on ima, osim u situacijama kad sam bila izričita da ja osjećam potrebu da njega iznenadim i odvedem gdje sam ja zamislila... Ili ako ga pozovem kući na večeru, logično je da mu neću reći: "ponesi kilu krompira i teleći but, kad kreneš!"
Podrazumijeva se valjda da ko je domaćin, on sve i spremi... Osim kada zajedno nešto organizujete...
Bilo je dana kada smo samo mogli imati ruku u ruci, i šetati po zimi... ali iskrenost i trud su mi značili više od svih putovanja ovog svijeta koje je mogao neko drugi da mi priušti u nadi da će me time kupiti... Kada se fino zaimalo, nije se otišlo u provod svako na svoju stranu, zajedno smo uložili u nas, u uspomene...
neka je sa srecom