Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
obraćanje člana Predsjedništva BiH Nebojše Radmanovića, uz podsjećanje oficijelnog spikera da se radi o čovjeku koji će reći nešto više o "o njegovim saznanjima, o pokušajima prekrajanja historijskih činjenica u BiH" te o čovjeku koji "zna kako se danas u Sarajevu "teško boriti za RS".
"Vidovdan je i simbol borbe za našu zajedničku državu koju još nismo uspjeli stvoriti. Na današnji dan prije 100 godina u Sarajevu je bilo sve spremno za obilježavanje velikog srpskog praznika. Militantni austro-ugarski prestolonasljednik Ferdinand je bio stigao u Sarajevo da na veliki srpski praznik održi manevre i smotru austro-ugarske vojske jasno uperenu protiv srpskog naroda i protiv, tada slobodarske, ali već izmučene ratovima, Srbije.
Namještajući rozu kravatu, koju je odabrao za ovu priliku, Dodik je rekao kako je srpskom narodu bila oduzeta imovina, historija i da je sasvim logično da sa "odlaskom Srba iz federalnog Sarajeva počne odlaziti i historija koju su činili Srbi na tom prostoru".
Narodi koji ovdje žive nikada nisu bili na jednoj strani i danas su podijeljeni. I danas vezano za Sarajevski atentat različito gledamo i mislimo, nikada nismo bili zajedno, ni u tuzi i veselju. Ne obilježavamo zajedničke praznike, jer ih nije ni bilo, šaljemo različite poruke, i to govori o današnjoj BiH. Državi koja se drži na silu i nasiljem međunarodnog faktora, a nema unutrašnje volje za to i saglasnosti", kazao je Dodik.
Nakon još nekoliko pjesama o Srbiji i Srbima, skup se polako počeo razilaziti
Istakao je da se priča prati glavne aktere, Gavrila Principa i Nedjeljka Čubrilovića, kao i generala Apisa, vođu tajne organizacije Crna ruka koji je u ime ideje velike Srbije iz pozadine vukao konce u pripremi atentata, sa sasvim drugačijim ciljevima od zanesenih revolucionara.
poveže ta dešavanja i sa ubistvom premijera Srbije Zorana Đinđića, odnosno sa djelovanjem Crne ruke".
Creasy wrote:ISTOČNO SARAJEVO - U novoizgrađenom Gradskom parku u Istočnom Sarajevu danas će biti otkriven spomenik Gavrilu Principu.
Spomenik će otkriti član Predsjedništva BiH iz Republike Srpske Nebojša Radmanović, a tom svečanom činu prisustvovaće i predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, kao i ministar prosvjete i kulture Goran Mutabdžija.
Otkrivanje spomenika u Gradskom parku u Spasovdanskoj ulici zakazano je za 11.00 časova u okviru Vidovdanskih svečanosti, manifestacije koju organizuje opština Istočno Novo Sarajevo.
Načelnik opštine Istočno Novo Sarajevo LJubiša Ćosić rekao je da postavljanjem spomenika Principu opština i njeni žitelji žele da poruče cjelokupnoj javnosti da su ponosni na lik i djelo velikana srpske istorije, među kojima značajano mjesto zauzima Princip.
Spomenik Gavrilu Principu je visine dva metra i izliven je u bronzi.
Autor je akademski vajar i profesor Akademije likovnih umjetnosti iz Beograda Zoran Kuzmanović.
OldMayor wrote:
naravno da rade. to je mala sredina izrazito nabijena nacionalizmom. dodatno je to sto je na "granici". sad koliki je broj takvih nemam pojma. da li je to po defaultu lose? nije. zavisi sta tacno pricaju. da li slave srebrenicu ili djokovica. i jedno i drugo je "srbovanje"
OldMayor wrote:
naravno da rade. to je mala sredina izrazito nabijena nacionalizmom. dodatno je to sto je na "granici". sad koliki je broj takvih nemam pojma. da li je to po defaultu lose? nije. zavisi sta tacno pricaju. da li slave srebrenicu ili djokovica. i jedno i drugo je "srbovanje"
Ne znam, mene su u skoli u moje vrijeme ucili da je Gavrilo bio heroj, ali sada kad ljudski i zdravorazumski promislim, veličati nekoga ko je samo tako UBIO drugoga čovjeka, i BAŠ NIŠTA nije time postigao, .... ne znam...., jadna ona mala djeca na otvorenju spomenika, baš ono, indoktrinacija nacionalistička
spomenik i lokacija su smijesni
a i ja sam ucen da je heroj, i to ucen u Bosni i Hercegovini, a to sto se preko noci predomislise i skontase da je obicni terorista mene ne zanima. jedan okupator valja, a drugi ne valja, sta ima ? veoma cudnovato
Jašta, ali nema materijala da se pojavljujem , ovakvi spomenici u najmodernijoj ulici u sjevernoj hemisferi mi mame uzdahe i ne mogu da ne komentarišem
mayab wrote:Ne znam, mene su u skoli u moje vrijeme ucili da je Gavrilo bio heroj, ali sada kad ljudski i zdravorazumski promislim, veličati nekoga ko je samo tako UBIO drugoga čovjeka, i BAŠ NIŠTA nije time postigao, .... ne znam...., jadna ona mala djeca na otvorenju spomenika, baš ono, indoktrinacija nacionalistička
Očito se šališ. Ako je tebi povod za Prvi svjetski rat ništa... Pa ubio je prestolonasljednika okupatorske države, nakon čega je ta ista država krenula u rat, po čijem okončanju je i nestala sa mape. I kažeš da nije ništa postigao.
Uostalom, imaš posebnu temu o Sarajevskom atentatu, pa tamo možeš polemisati o tome.
mayab wrote:Ne znam, mene su u skoli u moje vrijeme ucili da je Gavrilo bio heroj, ali sada kad ljudski i zdravorazumski promislim, veličati nekoga ko je samo tako UBIO drugoga čovjeka, i BAŠ NIŠTA nije time postigao, .... ne znam...., jadna ona mala djeca na otvorenju spomenika, baš ono, indoktrinacija nacionalistička
Očito se šališ. Ako je tebi povod za Prvi svjetski rat ništa... Pa ubio je prestolonasljednika okupatorske države, nakon čega je ta ista država krenula u rat, po čijem okončanju je i nestala sa mape. I kažeš da nije ništa postigao.
Uostalom, imaš posebnu temu o Sarajevskom atentatu, pa tamo možeš polemisati o tome.
Kad kazem postigao, ja to percipiram kao pozitivu, a pozitivnog je malo donio, više je zla nanio!
Necu vise polemisati, jer me politika ne interesira.Pozdrav
Gavrilo je uradio to što je uradio a dizanje spomenika da li ono ući nove generacije da treba i ubiti ako je u cilju višeg interesa? Jesu li tom logikom one talibanske falange teroristi ili borci za domovinu baš kao i Gavrilo? Jesu li čečenski borci isto zanesenjaci i borci za neke više ideale? Gdje je linija između terorizma i "opravdanog ubistva" ako takvo šta postoji? Sve su to nedoumice na koje nemam jasan odgovor.
Gavrilo je za mene lično zanesenjak, nit' terorista nit' heroj, nešto između to dvoje.
Innovation wrote:priča prati glavne aktere, Gavrila Principa i Nedjeljka Čubrilovića, kao i generala Apisa, vođu tajne organizacije Crna ruka koji je u ime ideje velike Srbije iz pozadine vukao konce u pripremi atentata, sa sasvim drugačijim ciljevima od zanesenih revolucionara.
Ovo se ne sjecam /mozda sam preskocila taj cas/, da smo ucili iz istorije/historije.
Uglavnom, sve se vrti oko ideje velike Srbije, pa cak i jucerasnji govor Radmanovica i Dodika na otvaranju parka.
Nikako da "svare" da je ovo BiH i da u njoj zive i zivjet ce.
mayab wrote:Ne znam, mene su u skoli u moje vrijeme ucili da je Gavrilo bio heroj, ali sada kad ljudski i zdravorazumski promislim, veličati nekoga ko je samo tako UBIO drugoga čovjeka, i BAŠ NIŠTA nije time postigao, .... ne znam...., jadna ona mala djeca na otvorenju spomenika, baš ono, indoktrinacija nacionalistička
Očito se šališ. Ako je tebi povod za Prvi svjetski rat ništa... Pa ubio je prestolonasljednika okupatorske države, nakon čega je ta ista država krenula u rat, po čijem okončanju je i nestala sa mape. I kažeš da nije ništa postigao.
Uostalom, imaš posebnu temu o Sarajevskom atentatu, pa tamo možeš polemisati o tome.
Kad kazem postigao, ja to percipiram kao pozitivu, a pozitivnog je malo donio, više je zla nanio!
Necu vise polemisati, jer me politika ne interesira.Pozdrav
Da, nanio je zla jer se suprostavio okupatoru... Misliš da je narodima BiH fino bilo pod Austrougarima? Pa slično ko i pod Švabama 1941-1945. Znači da je neko tad izvršio atentat na Hitlera, bio bi terorista.
A ove što povezuju Principa sa idejom Velike Srbije... takve gluposti neću ni komentarisati.
@creasy:
ja sam citao da smo najvise napredovali u periodu 1878-1914?
ovom logikom se onda moze smatrati i da je jugoslavija (srboslavija) bila okupatorska drzava?
limeni wrote:@creasy:
ja sam citao da smo najvise napredovali u periodu 1878-1914?
ovom logikom se onda moze smatrati i da je jugoslavija (srboslavija) bila okupatorska drzava?
Aj pročitaj onda i ovo:
Muftija Mehmed Nuruddin Vehbi ef. Šemsikadić rođen je 1827. godine u Pljevljima (Taslidže) u Sandžaku, u uglednoj ulemanskoj porodici. Osnovnu školu je završio u rodnim Pljevljima, medresu u Sarajevu, a studije nastavio u Istanbulu u Turskoj. Nakon završenih studija vratio se u rodni kraj gdje je počeo predavati u pljevaljskoj školi – Ruždiji.
1866. godine Šemsikadić je postao pljevaljski muftija. Od Berlinskog kongresa se politički aktivirao i uspostavio vezu sa bošnjačkom elitom u Sarajevu koja se pripremala za oružani otpor Austrijancima. U svoje redove je tim povodom priključio i albanske dobrovoljce.
Muftija Mehmed ef. Šemsikadić je u cilju dogovora sa svojim saradnicima došao u Sarajevo 12. jula 1878.godine zajedno sa novim vojnim zapovjednikom Bosne Hafiz-pašom, koga je kao ispomoć Bosni poslala Turska. Ovaj odlazak u Sarajevo je podrazumijevao sastanak sa tamošnjom bošnjačkom elitom i zajednički dogovor oko odbrane domovine Bosne. Ubrzo po povratku kući, nakon dvije sedmice od tog sastanka, austrijske trupe su prodrle u Bosnu 29. jula 1878. godine.
Pripravni pljevaljski muftija Šemsikadić je brzo na noge podigao svoje dobrovoljačke odrede Bošnjaka i krenuo prema Bosni da je brani. Kada je s vojskom izašao iz Pljevalja i prošao mjesto Dolovi, prema svjedočenjima, sišao je sa konja, digao ruke i glasno uputio dovu: “Gospodaru naš, nemoj nas vratiti poražene i crna obraza. Pomozi nam da Bosnu sačuvamo od neprijatelja!”
Njegovim odredima su se pridružili i hrabri Bosnjaci iz Istočne Bosne, pa je sa tako ojačanom vojskom došao u Sarajevo 4. augusta 1878. godine gdje je dočekan srdačnom dobrodošlicom.
Nakon kratkog predaha u Sarajevu, muftija Šemsikadić je, predvodeći nekoliko hiljada bošnjačkih vojnika 8. avgusta 1878.godine došao do Tuzle. Nakon dva dana žestokih borbi, uspio je odbraniti Tuzlu od njenog dušmanina, ali po predaji, Tuzlaci mu radi toga nisu adekvatnom mjerom iskazali zasluženu zahvalnost. Muftija Šemsikadić se junački borio protiv neprijatelja i zaposjeo obje strane rijeke Spreče, ugrozio neprijateljsku bazu u Doboju i u jednoj od tamošnjih bitaka ranio austrijskog podmaršala Šmigoca.
Nakon toga je poručio cijelom bošnjačkom narodu: “Čujete li age Sarajlije tuzlanske i ostale age, ja sam vam Švabu dočekao i vratio ga od Tuzle i Brčkog, a jedna mi je također vojska kod Maglaja gdje će Švabu dočekati. Kunem vam se vjerom i Kur'anom, ako li mi nakon ovoga nevjeru učinite, žive ću vas odrati!”
Padom Sarajeva 19. avgusta 1878. godine muftija Šemsikadić je bio prinuđen povući se prema Sandžaku kako bi izbjegao opkoljavanje svoje vojske od sada višestruko jačeg neprijatelja. U Sandžaku je nastavio sa svojim aktivnostima u borbi protiv Austrougara, iako je bio izložen velikim pritiscima.
Međutim, austrijski dvor je od turskih vlasti uspio da izdejstvuje Šemsikadićevo uklanjanje iz Sandžaka. Istovremeno austrougarskom okupacijom Bošnjaci su se masovno počeli iseljavati iz Bosne i Sandžaka u Tursku. Muftija Šemsikadić je umro u 60-oj godini života, 29. januara 1887. godine. Kao izuzetno cijenjena ličnost od strane Turskog carstva, ukopan je u Istanbulu u haremu džamije sultana Mehmeda Fatiha.
Dok je u usmenim i pisanim predajama na području Sandžaka prezime muftije Mehmeda poznato kao Šemsikadić, ono je u usmenim i pisanim predajama u Bosni i Hercegovini poznatije kao Šemsekadić. Danas ulice dobijaju naziv po ovom znamenitom Bošnjaku i hrabrom muftiji.
lunatik koji je srbima najvise stete nanio, milion i trista hiljada srba je poginulo u prvom svjetskom ratu i ni do danas se nisu oporavili od te nacionalne katastrofe, a vi i dalje guslajte....
nebi su i jedni i drugi okupatori. kraljevina srbija je okupator i meni je bolje bilo pod A-U nego pod jugoslavijom a sta nam je donjela da juga nista dobro
limeni wrote:@creasy:
ja sam citao da smo najvise napredovali u periodu 1878-1914?
ovom logikom se onda moze smatrati i da je jugoslavija (srboslavija) bila okupatorska drzava?
Aj pročitaj onda i ovo:
Muftija Mehmed Nuruddin Vehbi ef. Šemsikadić rođen je 1827. godine u Pljevljima (Taslidže) u Sandžaku, u uglednoj ulemanskoj porodici. Osnovnu školu je završio u rodnim Pljevljima, medresu u Sarajevu, a studije nastavio u Istanbulu u Turskoj. Nakon završenih studija vratio se u rodni kraj gdje je počeo predavati u pljevaljskoj školi – Ruždiji.
1866. godine Šemsikadić je postao pljevaljski muftija. Od Berlinskog kongresa se politički aktivirao i uspostavio vezu sa bošnjačkom elitom u Sarajevu koja se pripremala za oružani otpor Austrijancima. U svoje redove je tim povodom priključio i albanske dobrovoljce.
Muftija Mehmed ef. Šemsikadić je u cilju dogovora sa svojim saradnicima došao u Sarajevo 12. jula 1878.godine zajedno sa novim vojnim zapovjednikom Bosne Hafiz-pašom, koga je kao ispomoć Bosni poslala Turska. Ovaj odlazak u Sarajevo je podrazumijevao sastanak sa tamošnjom bošnjačkom elitom i zajednički dogovor oko odbrane domovine Bosne. Ubrzo po povratku kući, nakon dvije sedmice od tog sastanka, austrijske trupe su prodrle u Bosnu 29. jula 1878. godine.
Pripravni pljevaljski muftija Šemsikadić je brzo na noge podigao svoje dobrovoljačke odrede Bošnjaka i krenuo prema Bosni da je brani. Kada je s vojskom izašao iz Pljevalja i prošao mjesto Dolovi, prema svjedočenjima, sišao je sa konja, digao ruke i glasno uputio dovu: “Gospodaru naš, nemoj nas vratiti poražene i crna obraza. Pomozi nam da Bosnu sačuvamo od neprijatelja!”
Njegovim odredima su se pridružili i hrabri Bosnjaci iz Istočne Bosne, pa je sa tako ojačanom vojskom došao u Sarajevo 4. augusta 1878. godine gdje je dočekan srdačnom dobrodošlicom.
Nakon kratkog predaha u Sarajevu, muftija Šemsikadić je, predvodeći nekoliko hiljada bošnjačkih vojnika 8. avgusta 1878.godine došao do Tuzle. Nakon dva dana žestokih borbi, uspio je odbraniti Tuzlu od njenog dušmanina, ali po predaji, Tuzlaci mu radi toga nisu adekvatnom mjerom iskazali zasluženu zahvalnost. Muftija Šemsikadić se junački borio protiv neprijatelja i zaposjeo obje strane rijeke Spreče, ugrozio neprijateljsku bazu u Doboju i u jednoj od tamošnjih bitaka ranio austrijskog podmaršala Šmigoca.
Nakon toga je poručio cijelom bošnjačkom narodu: “Čujete li age Sarajlije tuzlanske i ostale age, ja sam vam Švabu dočekao i vratio ga od Tuzle i Brčkog, a jedna mi je također vojska kod Maglaja gdje će Švabu dočekati. Kunem vam se vjerom i Kur'anom, ako li mi nakon ovoga nevjeru učinite, žive ću vas odrati!”
Padom Sarajeva 19. avgusta 1878. godine muftija Šemsikadić je bio prinuđen povući se prema Sandžaku kako bi izbjegao opkoljavanje svoje vojske od sada višestruko jačeg neprijatelja. U Sandžaku je nastavio sa svojim aktivnostima u borbi protiv Austrougara, iako je bio izložen velikim pritiscima.
Međutim, austrijski dvor je od turskih vlasti uspio da izdejstvuje Šemsikadićevo uklanjanje iz Sandžaka. Istovremeno austrougarskom okupacijom Bošnjaci su se masovno počeli iseljavati iz Bosne i Sandžaka u Tursku. Muftija Šemsikadić je umro u 60-oj godini života, 29. januara 1887. godine. Kao izuzetno cijenjena ličnost od strane Turskog carstva, ukopan je u Istanbulu u haremu džamije sultana Mehmeda Fatiha.
Dok je u usmenim i pisanim predajama na području Sandžaka prezime muftije Mehmeda poznato kao Šemsikadić, ono je u usmenim i pisanim predajama u Bosni i Hercegovini poznatije kao Šemsekadić. Danas ulice dobijaju naziv po ovom znamenitom Bošnjaku i hrabrom muftiji.
muslimani su podikli ustanak zato sto su htjeli da budu ili pod turskom ili sami za sebe ali ne pod nemuslimanskom drzavom
, da su imali oruzje borili bi se i protiv srbske hegemonije
Creasy wrote:
A ove što povezuju Principa sa idejom Velike Srbije... takve gluposti neću ni komentarisati.
Innovation wrote:priča prati glavne aktere, Gavrila Principa i Nedjeljka Čubrilovića, kao i generala Apisa, vođu tajne organizacije Crna ruka koji je u ime ideje velike Srbije iz pozadine vukao konce u pripremi atentata, sa sasvim drugačijim ciljevima od zanesenih revolucionara.
veoma cudnovato 
