Pozdrav svima,
ovo je odlično što ipak možemo uz pomoć svjedočenja ljudi izgraditi sliku na tom prostoru, ja sam po pitanju borbi oko škole stvarno imao malo informacija, nešto sam bio siguran da je škola prvih dana izgubljena, ali znači ono večer sam se bez razloga se uplašio da nećemo uletiti u zasjedu kod škole. Znači škola je bila i prostor oko nje osiguran do 4 decembra.
Jeff - nije bila ta žena , ali hajde znaj, mrak, umor, panika,strah.
Što se mosta tiče, mi smo išli onim mostom preko rijeke Dobrinje u Barskoj ulici, cesta prema školi u Barama, bio je manji sa metalnoim ogradom, nakon rata je srušen i napravljen mnogo bolji i visočiji zbog poplava, na taj sam most mislio. Sanitetlija koji se tu noć vračao preko mosta sa automobilom mi je rekao da je pucano na njega , te je dvije prostrelne rane imao na nogama,
Onaj most blizu Energoinvesta koliko znam nije se mogao adekvatno koristiti zbog blizine linije i snajperista iz zgrada Energoinvesta.
I po opisu sa drugog foruma Zoran Borovina je poginuo na tom pravcu prešavši preko pruge na noć 4. Decembra , po opisu onog hirurga neko im je ubacio ručnu bombu u rov, on je pokušao vratiti i eksplodirala mu je u ruci. Inače Jukini su spomenuli Borovinu da im je spasio živote lkad su zarobljeni, jer su neki drugi htijeli sa njima brzo da okončaju.
Evo još nekih informacija da razmjenimo koju:)
Učesnik sa druge strane mi je rekao da garantuje da napad na Otes nije bilo više od 200 vojnika/milicije/paravojske, nama se vjerovatno zbog žestine artiljerije činilo da nastupa puno veći broj vojnika.
4. Decembar dobar dio civila i vojnika se povukao , ako ne i svi također učesnik sa druge strane mi je rekao da nisu imali tu informaciju , pucali su i dalje, tek kada su vidjeli da nema ni odgovora i pokreta, predvečer su ušli u ostatak naselja , počeli slaviti između zgrada, međutim jedan broj njih je tu pogođen/ ranjen od strane snajperiste koji je djelovao iz kuća blizu zgradama.
Zarobljenih civila je bilo među svim narodima, jednostavno neki su bili skriveni u podrumima i kućama bez ikakve informacije dočekali, baš na onom snimku što je reporter predstavio u duhu ratne propagande da su Srbi, ne bilo je tu svih naroda. Baš nekoliko dana nakon pada išla je poruka jednog zarobljenog komšije na srpskom radiju , ovako nekako: Braćo i komšije muslimani, vratite se u Otes, da živite u miru sa braćom Srbima, da vidite kako je lijepo ovdje:). Bilo je priče da je ubijen, međutim u toku 1994 je razmjenjen.
Naselje zbog ratnog plijena je bilo zatvoreno nekoliko dana da mogu učesnici u napadu uzeti šta žele ( ja sam im sve bio fino upakovao u najlon, tv , video rekorder, muzičku liniju koju sam mislio na taj način zaštiti od hladnoće i prokišnjavanja).
Sa drugog foruma su spominjali jednog Ilidžanaca Hrvata koji je nastradao na Pragi, ona ista koju sam spominjao, u duhu ratne propagande kažu krenuo da oslobodi majku od muslimanske vlasti. Apsurdi rata.
Ratni zločini- ja znam za tri slučaja u kome su vojnici bili živi zarobljeni i poslije razmjenjeni mrtvi, neki masakrirani.
Fadil Borovac - zarobljen kao vodič Jukinim, uletili u zasjedu u polju blizu Dogloda, u zatvoru redovno prebijan dok jednog dana nije izdahnuo, razmjenjen i ukopan 1993 god.
Haris Merzić - ne mogu prestati misliti o njemu, pomagao je svima, u nekoliko situacija kada sam pomagao da se ranjenici unesu , bio je smiren, brzo je procjenjivao komu je prioritet, također izbjegao sa Ilidže sa roditeljima, ostao u Otesu. Student V godine medicine, kakav bi on bio doktor danas. Kada je počela evakuacija cijeli sanitet je krenuo pješke livadom prema rijeci Dobrinji. U jednom trenutku pala je granata i Haris je bio teško ranjen. NJegove kolege su pokušavale pomoći ali desilo se obično kad hoće zlo da se desi da je kolabirao ili doživio kliničku smrt . Kolege iz saniteta su procijenili da je preminuo i ostavljen je u jednu garažu. Svi su mislili da je poginuo i tako su javili njegovoj porodici. Međutim on je se nakon izvjesnog vremena probudio i viđen je živ i na nosilima od strane zarobljenih civila koji su ga prepoznali, i koji su donijeli informaciju u grad da je bio živ. Razmjenjen je masakriran.
Momak kojeg su zvali Dino, po priči ,vratio se u zgradu po psa, tu je bio također živ zarobljen, poslije razmjenjen masakriran.
Volio bih i znati istinu za Seju Sinanovića, hrabar čovjek, nije htio napustiti položaj i kada su se ostali počeli evakuisati, rekao je da će ostati da se bori do zadnjeg metka, razmjenjen 1993 ali niko ga nije mogao prepoznati od rodbine, tek kada je počelo sa dnk analizom , eksumiran je sa nn i dostojno ukopan.
