Pratim Mirzu Teletovica jos od dana kada je kao golobradi kosarkas tada juniora KK Sloboda Dite dosao u Skenderiju i razvalio doslovno sam Bosnine juniore. Pratim njegovo razvaljivanje sa 19 godina u seniorskoj konkurenciji, 40tak poena u prosjeku i windmill na takmicenju u zakucavanju u Skenderiji na revijalnoj utakmici (tada je Terell Castle pobjedio). Pratio sam i kada je otisao u Belgiju i vrtio glavom misleci da je to los potez, jer je vec tada bio legitiman igrac za Grcku, spansku, rusku ligu. Pogrijesio sam, on je svoju karijeru gradio strpljivo, mudro i isao je korak po korak. Nakon rasturanja u Belgiji otisao je u Spaniju. Veoma brzo je potvrdio svoj kvalitet prvo u Spaniji, pa onda u Euroligi. Od igraca koji se oslanjao najvise na nadljudsku snagu i odraz, postao je igrac koji je mimo toga (ucestvovao je na takmicenju u zakucavanjima u Spaniji) postao vrsan suter, ali ono sto me je fasciniralo kod njega je selekcija tih suteva. To nisu bili obicni sutevi samo iz izradjenih pozicija, vec je postao prepoznatljiv po najtezim selekcijama suteva koje sam vidio ukosarci, a on ih je pogadjao sa nevjerovatnom lakocom i preciznoscu. Mi koji smo trenirali kosarku znamo da pored meke ruke iza toga stoji nevjerovatan, rekao bih opet nadljudski napor na indvidualnim treninzima preko ljeta kada svi odmaraju, opijaju se ili uzivaju na zasluzenim odmorima na Ibizi. Ali ne Mirza, on je svako ljeto do iznemoglosti sutirao iz okreta, sa 8,9,10,11,12 ... metara.
Nakon Nene Markovica, najkompletnijeg bh. kosarkasa nakon Mirze Delibasica, u reprezentaciji smo dobili jos jednog Mirzu. Sutera bez savjesti, bez emocija i zala za promasenim sutevima. Sutera koji svaki sut sutira isto, bez obzira je li promasio 10 vezanih suteva prije toga, ili ih je pogodio. Onda je otisao u NBA ligu, neki kazu malo kasno - ja se slazem, ali to je njegov bio put, mudro - korak po korak... Veoma brzo Amerikanci su shvatili da su Bosanski inat i Hercegovacka upornost nesto sto ne moze slomiti ni los trener, ni veliki broj utakmica, a i strasni Lebron James je ostao u cudu kada je vidio Mirzinu hladnocu u "vrucoj situaciji". Od prvog dana kada je otisao u NBA ligu i dalje sam pratio Mirzu, samo ovaj put sa vise uzivanja, vise strepnje i vise podocnjaka.

Mislim da se na broj prstiju jedne ruke mogu nabrojati utakmice koje sam propustio, ali sam to nadoknadjivao uvijek njegovim poenima iduceg dana. Ostaje zapisan broj od 34 poena Dallasu i rekord koji se dugo nece srusiti (najveci broj poena jednog Europskog igraca u NBA ligi za jednu cetvrtinu - mislim da je postigao u drugoj cetvrtini protiv dallasa 22 ili 23). Sto se tice reprezentacije, najbolje Lavrinovic zna bombasko ludilo Mirze Teletovica, a i Gruzijska navijacka armija i njihov kosarkaski tim.
Vijest da ima plucnu emboliju me je zaista pogodila, jer sam svo ovo vrijeme osjecao Mirzu kao clana svoje porodice, svog vrsnjaka sa kojim sam proveo mnogo lijepih trenutaka i pustio nesto malo suza, svog prijatelja zbog kojeg nikada nisam upoznao, ali koji mi je donio mnogo lijepih stvari u zivot.
Izdrzace Mirza ovo, izdrzace jer moze, izdrzace jer bosanski inat i hercegovacka upornost su jaci od ovoga i vratit ce se on na svoju liniju od 8 metara. Izdrzace jer ima armiju "zombija" uz sebe i uskoro cemo opet gledati naseg Kralja od Bosne na terenima. Gledat cemo njihova zbunjena lica dok im se mrezica cijepa sa 9 metara.
Do tada, sampione, odmori se i brz oporavak ti zelim od srca, pa nam brzo zaigraj, a ja cu gledati kao i do sada sto sam te gledao. Samo polako kao i sve do sada, mudro - korak po korak... sa parkinga...
