Aharon wrote:Ne mijenja ništa, osim činjenice da kur'anski tekst, dakle tekst, nije savršen i bez greške. Prilikom pisanja i sakupljanja Kur'ana desile su se pisarske greške.
Ova činjenica nekim skepticima, poput mene, znači mnogo u pogledu verificiranja nečega kao "božanskog", a samim tim određuje moj stav spram određene ideje.
Mu'tezile su to odmah uočile i teološki rješile ovo pitanje (za one koji i dalje žele da vjeruju da je Kur'an od Boga na određeni način) - otišavši korak dalje i stavljajući razum na prvo mjesto u pitanjima svega pa i vjere - ali su izgubili historijsku bitku u islamskom svijetu, a posebice nakon provale Mongola i pojave "selefijskih" imama poput Ibn-Tejmije.
Ja ne sporim da oni koji žele vjerovati, vjerovat će, ali na ovakva pitanja i kritike im je teže odgovoriti u svjetlu današnje zvanične teološke misli. Mada, vjerujem, većina prosječnih vjerskih službenika, ako ne i 99%, pojma nema o ovome. Jednostavno ih niko ne educira. Ovo su problemi sa kojima su se suočavali muslimani iz prve epohe, jer su dobro razumjeli jezik i implikacije, koje proizilaze iz navedenog. Da ne kažem kako je intelektualna razmjena sa Jevrejima bila iznimno intezivna, i da se pazilo na svaki detalj...
Raspravljati o Kur'anu, dati njegov historijat, pokretati pitanje njegove razdiobe ili poticati njegovo tumačenje može pravom vjerniku izgledati, u najmanju ruku, nepotrebnim, čak nedoličnim; kao što moderno obrazovani čovjek, pripadao ili ne muslimanskom kulturnom krugu, može u tomu vidjeti preživjelo i ne preveć uputno zanimanje. Ipak, oba ova stajališta čine se suviše površnima i više stvarima tradicije nego promišljanja.
S jedne strane, ako se i pođe od strogo teologijske odredbe Kur'ana - Božja nestvorena riječ, što je temeljni stav Islama, historijska je činjenica da je on, do svoje konačne redakcije, prošao kroz ljudske ruke. A uza sve, nedvojbeno visoke kvalitete pojedinih njegovih recenzenata, redaktora i tumača, ipak je - zapisala je to već islamska tradicija -
ljudski relativizam igrao određenu ulogu i pridonio problematiziranju kur'anskih ajeta ili stavaka.
S druge strane, ako je Kur'an jedna preživjela knjiga, zbir legendi, primitivnog učenja i religioznog sinkretizma, čime se, onda, objašnjava ne samo trajanje učenja što ga je on potakao, nego njegova stalna, gotovo ritmička obnova koja, istina, potresa islamski svijet ali i unapređuje njegov razvoj i izrastanje njegove savremenosti ?
Bit će, dakle, osnovano a i aktualno posvetiti se jednom istraživanju Kur'ana i to ne samo njegova striktna teksta i stavova, nego i onih snažnih i svestranih implikacija koje nose i pronose islamski svijet kroz mnoge bure i nedaće u susret njegovom životu i njegovoj istini. Potrebno je istaknuti da se ovdje ne radi o
tefsiru, a ni
ta'wilu. To je nadležnost teologa i mistika i za to je potrebna i druga kultura i druga orijentacija.
Sve u svemu: politika, doktrinarne rasprave, sektaška odstupanja, osvajanja, geografski razmještaji, duhovni napredak i nazadak, uticali su i utiču na viziju Kur'ana i njegovo razumijevanje, pa i primjenjivanje. Prema tome, mnogo toga historijski prolaznog pripada njegovoj povijesti i značenju. Danas to mogu odricati samo slijepi dogmatici.