Moze se i tako reci. Znas kako ja gledam na to? Budizam je forma koja se meni ucinila kao najadekvatniji nacin da ostvarim teznje o kojima ti pises. Jednostavno je govorio meni razumljvim jezikom, pogodavao nekim mojim karakteristikama, ponudio meni bliske odgovore na bitna pitanja. Svjestan sam da tu ima kulturoloske uslovljenosti, porodicnog odgoja, uticaja razlicitih zivotnih izbora i desavanja, na kraju krajeva i ega. Sva ucenja, filozofije, religije... su samo forme u koje smo zalutali zahvaljujuci zivotnim okolnostima u kojima smo se nasli i koje smo odabrali. To su samo alati koji imaju svoju vrijednost dok se ne prevazidje forma. Nakon sto se ulijemo u isto more to vise i nije bitno. A moramo se uliti u isto more. Zar ikako drugacije moze biti? Vidis ja sam po metafizickim pitanjima agnostik i jedna od rijetkih izvjesnosti koje imam je ta da se ulijevamo u isto more bez obzira u kojoj rijeci smo se davili na putu do moraGreat Cornholio wrote:@ime_kojeg_nema, ja mislim da si ti "zalutao u budizam"![]()
![]()
Razumijem sta mi zelis reci i opet cu reci da si u pravu, ali treba imati u vidu da ja nisam potpuni posvecenik Puta. Nisam monah nego svjetovni covjek i imam dosta nekih interesovanja uslijed kojih se lako sklizne u zamke ega. Nije ovo sto govorim "izvlakusa" vec doprinos nasem medjusobnom razumijevanjuNurudin wrote:Ja ću tebi sad opet reći da griješiš ali ti to nemoj shvatiti kao oponiranje nego kao pomoć ,nešto što ti može pomoći "na putu tom" . Da ne pravim duži uvod u kojem diplomatski zaobilazim tvoj ego da bi poruku ti uopće prihvatio ,kontaš ...
Znači nemoj se definisati jer definisati se znači ograničiti se ,a definisanje sebstva jeste glavna metoda kojom se ego gradi
. Jednostavno nema potrebe da se definišeš ni kao "stari panker" ,"ostarjeli ali čvrsti roker" i slične stvari koje su jednako imidž ,opet jednako ego ,jednako ograničavanje sebe .
Dakle hvata te u zamku definicija , lafo nekog "ostvarivanja sebe" (kao eto to sam ja ,to je moja furka ovo ono ) ,a u biti te stavlja u zatvor ,stavlja ti granice . Nije to toliko dramatično na prvi pogled ali jeste kad ti jednom proda priču onda na istu tu foru ti proda još mali milion definicija ,da bi ti na kraju nabio osjećaj otuđenja ,ne pripadanja dok tepa sebi o nekoj "posebnosti". To može biti malo zastrašujuće u početku jer te onda hvata pitanje "pa ko sam onda do vraga ja uopće? " ali strah i jeste oružje ega . Nema uopće potrebe da znaš ko si ti jer kad osjećaš ,onda je znanje samo smetnja ,znanje je plitko da te opiše
Poslije gubljenja identiteta ,odnosno ne vezivanja za isti (jer moraš imati neki identitet radi ljudi ali si svijestan da je to samo maska) dolazi do nekog vida ravnodušnosti prema svemu ,nije to depresija niti šta slično ,već jednostavno ta neka praznina ( s tim da praznina tu nema negativnu konotaciju) ...prostor unutar tebe . Sufi muzika je nastala zbog toga, jer se onda muzikom "oživi " taj prostor i onda iz te čistine nastaje konstantni mir i radost ali i kasnije se sluša onako čisto užitka radi ali ti neki agresivniji zvuci mogu da povrijeđuju takvog tebe
Prva stvar sa albuma "Plavi avion" koja me bas dotakla je pjesma Kurdistan. Koliko je tekstom i muziko vjerno docarao ljudsku sudbinu emigranta...bizet wrote:@ime_kojeg_nema, Rundek i Cargo su pravi pogodak, jednostavno su kompletni...Plavi avion je odlican album...Indijanska mi je mozda najceznutljivija pjesma koju sam ikad dozivjela, najezim se kad je cujem...nit mozes sta dodati niti oduzeti, savrseno
