nur wrote:hajdemo redom:
...
houston, dragi sagovorničke, tvoji postovi doista zaslužuju odgovor:
zašto misliš da se samo uz Osmanagića trebaju vezati sintagme i složenice poput - ljubavi, dostojanstva, samopoštovanja, dosljednosti?
Misliš li da mi ostali koji živimo u maloj balkanskoj kasibici ne poznajemo - te i takve počasti? Otuda dolazi osnovni problem vaše frustriranosti Semirom Osmanagićem. Poput postsocijalističkih pubertetlija odbijate priznati da mu zavidite i da želite biti poput njega. Ali ja ne vidim Houston, zašto je to sramotno priznati? Ja osobno ne želim biti kao on. Ali me to ne spriječava da cijenim očiglednu karizmu i postignuća toga čovjeka.
U prethodnom postu sam ti govorio o predanosti.
Nemoj preskakati rečenice nego sve pažljivo isčitaj.
Vidim moja pitanja opet nestala u eteru. Mozda je nesporazum, evo treca sreca:
Stvarno me zanima, koja ti se disciplina iz multidisciplinarnog pristupa najvise svidjela:
- falsifikovanje izvjestaja,
- falsifikovanje artefakata,
- kopanje bagerom,
- pljuvanje udalj po istoricarima, arheolozima, ministrima sto ne daju pare,
- istrazivacki rad uz pomoc raslji, mobilnih telefona ili kristalnih kugli,
- naucna analiza alki koje nisu nikad pronadjene,
- proglasavanje praistorijskim artefaktima kamencuge kao kamena krava, troglavi zmaj, dvostrano stopalo,
- runsko pra-pismo naskrabana na pauzi za rucak,
i mnogu drugi (ima povelika lista malo ranije).
Ili ti se mozda ipak najvise dopao multidisciplinarni pristup najbizarniji od svih:
Ali ono što me doista daleko više kopka jeste zlurada pomisao da je vaš mladalački život zaista toliko prazan?! Nemate muža, ženu, ljubavnika, prijatelje?
Eto Semir "Sta fali bageru" Osmanagic ima mladalacki zivot: i familiju kod kuce u Americi, a i Sabinu sa strane, da se nadje za puta.
Multidisciprinarni pristup, u svakom aspektu zivota.