Citati koje bi podijelili s drugima

[vesela_sveska]

Znaš, želim da budeš srećan. Više od svega, željela sam da ja budem ta koja će te usrećiti. Ali, ako nisam izvor tvojoj sreći, ne želim ni da joj budem prepreka...

[vesela_sveska]

Znas prijatelju, njoj ce nedostajati poruke za laku noc pa i onaj nacin na koji si osmjeh znao izmamiti na njenom licu. Njoj ce nedostajati vasi dani i ono vase. Ali kada prestane sve to nedostajati ona ce nedostajati tebi. Ali bit ce kasno prijatelju, kasno...

[vesela_sveska]

Tri stvari bi muškarac trebao promijeniti na ženi: prezime, adresu stanovanja i njeno mišljenje o muškarcima...

[Moll_Flanders]

Znaš, želim da budeš srećan. Više od svega, željela sam da ja budem ta koja će te usrećiti. Ali, ako nisam izvor tvojoj sreći, ne želim ni da joj budem prepreka...

[Moll_Flanders]

Kad me više nećeš voljeti
baš me zanima
kako će me boljeti
hoće li krenuti od srca
ili od prstiju
hoću li vikati
ili žalostan slušati
nekud otputovati
čitati novine isto kao prije
hoću li shvatiti tvoje riječi
hoću li biti očajan
i koji će to biti dan
jer ne znam koje dane biraš
za tužne vijesti
kad me pokretom ruke
svoje nježne ruke
pomakneš od sebe
koga ćeš izvijestiti o svojoj odluci
kome ćeš se pohvaliti
da si imala snage
i da si me pobijedila
kad mi kažeš da me ne voliš
budi nježna kao na početku
jer poraženi su puni tuge.

Željko Krznarić

[potočanka]

.....taman odrastem, ti podjetinjiš...taman podjetinjim, ti odrasteš...uvijek mi bježiš za jedno juče...uvijek si daleko za jedno sutra...taman za ništa..taman za sve.....

[vesela_sveska]

Zaboravit ću te... Ne treba ti bolja osveta...

...kratko...jasno...odlicno

jos kad bih mogla tako

[vesela_sveska]

Valjda svaka žena ima jednog muškarca koji povremeno ušeta u njen život i od njega napravi potpuni haos...

[semir_gz]

Tri stvari bi muškarac trebao promijeniti na ženi: prezime, adresu stanovanja i njeno mišljenje o muškarcima...

Ovo zadnje nikad.....

[maximilijana]

Kad me više nećeš voljeti
baš me zanima
kako će me boljeti
hoće li krenuti od srca
ili od prstiju
hoću li vikati
ili žalostan slušati
nekud otputovati
čitati novine isto kao prije
hoću li shvatiti tvoje riječi
hoću li biti očajan
i koji će to biti dan
jer ne znam koje dane biraš
za tužne vijesti
kad me pokretom ruke
svoje nježne ruke
pomakneš od sebe
koga ćeš izvijestiti o svojoj odluci
kome ćeš se pohvaliti
da si imala snage
i da si me pobijedila
kad mi kažeš da me ne voliš
budi nježna kao na početku
jer poraženi su puni tuge.

Željko Krznarić

[stachu]

Valjda svaka žena ima jednog muškarca koji povremeno ušeta u njen život i od njega napravi potpuni haos...

Mislim da ovo vrijedi i obrnuto...

[stachu]

Zivim u senci senke, tvoje senke
i znam da znas
jos uvek sminkam stvarnost tvojom bojom
jer drukcije ne umem, ne razumem
ne zelim pred laznim svetom celim
da se lazno veselim
to nije osmeh, to je grc
ljudi su slepi
lepi dani, nasmejani, za tebe,
za mene skice
druge duge ulice, srce skitnice zgazeno nehotice
znam da znas
jer u svim snovima ti vrtim
sve te prazne reci praznim danima, nestajes
i prica odavno nije fer
lepotica i zver, suvise razno
sve je prazno
prazno je zarazno, neprolazno
vracam se njima, zar mislis
da se stvarno ponosim time
u mojoj glavi posle svega
sve one nemaju cak ni ime
samo te oci posecene vetrom
koje sjaje bas kao i moje
znam da znas
al' ne vidis i ne cujes
i ne znas koje
male stvari se broje
i dok porazi se roje
plasim se da priznam
da postojis, rane gnoje
i da mi falis
fali mi dodir, fali mi rec,
fali mi osmeh, fali mi lice,
fale mi lazi, fale sitnice, dosta krivice
ptice selice nestaju
ja ostajem i
svi ti pogledi me plase
prokleti srecni zagrljeni ljudi
sve te uloge su bile nase
samo moje i tvoje
a gde smo sad
gledaj u mene, nema mene
samo sene uspomene, samo tragovi
koliko dobijes, toliko das, ti nisi smela
znam da znas, znam da znas, znam da znas


Jedan zivot, gde prestajem ja
gde pocinjes ti
jedna ljubav, gde stali smo mi
gde sad su drugi
i reci sta je to ponos
sta je to sram
ne zelim da znam
i kad se svet srusi
na starom mestu bicu sam

Sve suze sveta sprala je kisa
na kraju nisi ni siguran
da si uopste plakao
niti da si dno dotakao
a nagao kakav jesam
slagao sam sebe da si laz
i vratio se svojim starim stazama
ali ni svi peroni sveta
nimalo me nisu promenili
i dalje isti blejer iz bloka
uvek mastarskog oka
nikad izvan svog toka
mikrofon i dalje rokam
na putu do doka luke srece
i dan je taj sto me vara
plavetnilo neba misli skrece
a onda padne noc, prokleto dugi sati
sakatim srcem shvatim
sitnice, ponos, inati nece mi dati
da pratim trag, a znam
sve je nista, slomicu kazaljke
vreme ce stati, kosmos ce cekati
da samo umem da te vratim
trazim te, sanjam te pijanim ocima
u nocima, u tudjim licima
u stanovnicima nekih drugih svetova
gde je nas
micem usnama bez glasa
dok pada zaborava plast
cutim jer znam da znas
uvek si znala i uvek znas
ti, jedina moja koja odavno nisi jedina
svaka sekunda kao godina
al' barem znam na cemu sam
i barem znam da nema nas
i spreman sam da budem nasmejan
pred svima iako te kad sam solo
i dalje oblikujem od oblaka dima
i kroz paucinu vracam dane
kad smo ti i ja
jos bili tim
oprosti sto nemam snage da te slazem
da ti zelim srecu sa njim
a i sta ce ti
to od mene
sve uspomene sa kaputa stresi
samo budi to sto jesi,
tu gde si
sta god da se desi
ti budi ok
i nikad ne saznaj kako to boli
kad nekoga volis, a mrzis
kad mrzis, a volis
i lomis se da izdrzis
ostaje nada da ce nekad negde neko
hteti da shvati mene
moja lutanja, mastanja i sanjanja
i znati da ih
prati i ko zna
mozda jednom nadjes me
tamo gde prestajem ja
gde pocinjes ti, gde stali smo mi
gde sada su drugi
ali sresces samo stranca
slucajnog prolaznika i pogled leden
iako te je taj neznanac
nekada voleo vise od sebe

Morao sam citirati...

[vesela_sveska]

Ima tišina kojih se sjećam više nego najljepših riječi...

Tebe, zaista, niko nije želio ovako, kao ja, noćas...

I ne znaš koliko kao ti - takvih večeras ponovo nekog nemaju. I ne znaš koliko kao ti - istih za susret sa tobom baš sad se spremaju. I ne znaš ko su to, kao ti - divni i što su jastuke suzama vlažili. A lijepo ste se mogli sresti, samo da ste se malo potražili. I krećeš u život s pogrešnim nekim. S drukčijim nekim. Nekim dalekim...

[vesela_sveska]

Još uvijek imam osjećaje prema tebi, nedovoljne da te želim nazad, ali dovoljne da još uvijek bole..

[potočanka]

i sve se na kraju svede samo na osobu na koju misliš pred spavanje......

[vesela_sveska]

Kada vidiš da gledam negdje u daljinu, samo pusti. To me malo sjećanja ponesu. Ali ne brini, proći će. I nije vrijedno tvoje brige, to je samo mala nostalgija za nečim što je moglo biti, a nije...

[charrrmed]

Žurimo iz djetinjstva da odrastemo, a kada odrastemo željeli bismo da budemo opet djeca. Zašto trošimo zdravlje da bismo stekli novac, a onda trošimo novac da bismo vratili zdravlje. Razmišljamo o budućnosti, zaboravljajući na sadašnjost i na taj način ne živimo ni u sadašnjosti, ni u budućnosti. I onda jedino ostaje da naučiš da nikog ne možes prisiliti da te voli,možeš samo da voliš, da naučiš da nije bogat onaj koji ima najviše, nego onaj kome najmanje treba, da je potrebno nekoliko sekundi da se povrijedi voljeno biće, a potom su potrebne godine da se izlijeci, da naučiš da opraštaš drugima, a da oprostiš i sebi. Da spoznaš da postoje osobe koje nježno vole, a da to ne znaju reći, da novcem možeš kupiti sve osim sreće da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o tebi, a ipak te voli. Ljudi će zaboraviti šta si rekao, šta si stvorio, ali nikada neće zaboraviti kakve si osjećaje u njima probudio!

[charrrmed]

Kukavica nikad ne počinje, slabić nikad ne završava, pobjednik nikad ne odustaje...

[Tkd]

Carpe diem.

[Aleluja]

Budite gospodari, a ne žrtve promjena!

[Mračajski proto]

Uzmi joj il' će joj drugi uzeti prije tebe.

[Ambrozija]

Pa eto, mogu ti reći da mi nedostaješ i večeras. Ništa više nego prethodne večeri. I ništa manje, od sljedeće večeri. Ali neću ti to reći. Naravno da neću. Osjetit ćeš ti to već.. Kao što i ja osjećam da negdje nekome nedostajem.

[Ambrozija]

Tuzne zene imaju najljepsi osmijeh. One se smiju da prikriju tugu. A to niko ne zna. I taj osmijeh je skoro uvijek ljepsi, jer je u njega ulozen veliki trud.

[Ambrozija]

Zasto bih bio tuzan? Ja sam izgubio nekog tko me nikad nije volio... a ona je izgubila nekog ko je volio najvise!

[Ambrozija]

Rane jeseni su oduvijek mirisale na nove početke. I ova je nosila pečat nečeg sasvim novog, drugačijeg. Odisala je novim mjestima, uglovima, ulicama. Koraci su bili drugačiji od onih ranijih. Jedino što je bilo staro je način na koji se srce oglašavalo. Ono još nije prihvatilo da mora da promijeni neke stvari. Još uvijek ubrzavalo ritam pri prolasku nekim predjelima. Još uvijek se odazivalo na zov sjećanja.