2.5.92 ( Odbrana Sarajeva, Hercegovina , lazi JNA )
3.5.92 ( Sarajevo, Bosanski Brod, Izbjeglice )
4.5.92 ( Sarajevo, Kukanjac o Dobrovoljackoj, Bosasnki Brod )
5.5.92 ( Sarajevo, Bratunac )
#1877 Re: Da se nikad ne zaboravi ...
Posted: 23/03/2011 10:41
by argyle
6.5.92 ( Sarajevo, Mostar, Izbjeglice )
7.5.92 (2 jarana glave lude Boban-Karadzic, Mostar, Sarajevo)
8.5.92 ( Sarajevo, Hercegovina )
9.5.92 ( Sarajevo, Posavina )
10.5.92 ( Sarajevo, Mostar, Posavina )
#1878 Re: Da se nikad ne zaboravi ...
Posted: 23/03/2011 10:43
by argyle
11.5.92 ( Sarajevo, Doboj, Mostar )
12.5.92 ( Sarajevo, Bosanski Brod )
13.5.92 ( Doboj, Posavina, Sarajevo )
14.5.92 ( Ilidza, Sarajevo, Mostar )
15.5.92 ( Sarajevo, Mostar )
#1879 Re: Da se nikad ne zaboravi ...
Posted: 23/03/2011 15:48
by argyle
16.5.92 ( Sarajevo, Bihac, Mostar, Izbjeglice )
17.5.92 ( Sarajevo, Mostar, Izbjeglice )
18.5.92 ( Sarajevo, Mostar, Izbjeglice )
19.5.92 ( Sarajevo, Posavina, Bratunac, Izbjeglice )
20.5.92 ( Sarajevo, Hercegovina, Konfederacija BiH-HR ? )
#1880 Re: Da se nikad ne zaboravi ...
Posted: 23/03/2011 22:27
by argyle
21.5.92 ( Sarajevo, Gorazde )
22.5.92 ( BiH primljena u UN, Sarajevo, Doboj )
23.5.92 ( Konvoj Medjasi, Sarajevo )
24.5.92 ( Sarajevo, Prijedor, Bihac, Hercegovina, Posavina )
25.5.92 ( Sarajevo, Mostar )
26.5.92 ( Sarajevo, Arkan, Mostar )
#1881 Re: Da se nikad ne zaboravi ...
Posted: 23/03/2011 22:35
by argyle
27.5.92 ( Sarajevo, Masakr u ulici Vase Miskina ) 1/2
27.5.92 ( Sarajevo, Masakr u ulici Vase Miskina ) 2/2
28.5.92 ( Sarajevo, Tuzla, Kalesija, Zvornik, Mostar )
29.5.92 ( Sarajevo, Hercegovina, Izbjeglice )
30.5.92 ( Sarajevo, Hercegovina, Izbjeglice )
31.5.92 ( Sarajevo )
#1882 Re: Da se nikad ne zaboravi ...
Posted: 07/04/2011 09:23
by argyle
1.6.92 (Sarajevo, Hercegovina, Tuzla)
2.6.92 (Sarajevo, Karadzic)
3.6.92 (Sarajevo, Zvornik, Hercegovina)
4.6.92 (Sarajevo, Kupres, Hercegovina, Bosanski Samac)
7.6.92 ( Sarajevo, Brcko )
8.6.92 ( Sarajevo, Posavina )
9.6.92 ( Sarajevo, Livno )
10.6.92 ( Sarajevo )
#1883 Re: Da se nikad ne zaboravi ...
Posted: 07/04/2011 09:28
by argyle
11.6.92 ( Sarajevo, Hercegovina, Propaganda o Vlasenici )
12.6.92 ( Karadzic, Sarajevo, Hercegovina )
13.6.92 ( Sarajevo, Posavina, Gorazde, Hercegovina )
14.6.92 (Aerodrom Sarajevo, Mostar, Stolac)
15.6.92 ( Sarajevo )
16.6.92 (Sarajevo, Hercegovina, Srpski paroh svercer)
17.6.92 ( Sarajevo, Tuzla, Doboj, Krajina, Hercegovina )
18.6.92 ( Sarajevo, Mostar, Stolac )
19.6.92 ( Sarajevo )
20.6.92 ( Sarajevo, Kljujic i Francuzi )
#1884 Re: Da se nikad ne zaboravi ...
Posted: 07/04/2011 09:32
by argyle
21.6.92 ( Sarajevo, Tinja - Srebrenik, Brcko )
22.6.92 ( Sarajevo )
23.6.92 ( Sarajevo )
24.6.92 ( Sarajevo, Stolac )
25.6.92 ( Sarajevo, masovna grobnica Mostar )
26.6.92 ( Sarajevo, Krajina, Posavina )
27.6.92 ( Sarajevo, masovna grobnica Mostar, Bihac )
28.6.92 ( Sarajevo, Mostar )
29.6.92 ( Sarajevo, Mostar, Bihac )
30.6.92 ( Sarajevo, Derventa )
#1885 Re: Da se nikad ne zaboravi ...
Posted: 08/04/2011 22:52
by and
Bez srpskih odbornika: Skupština opštine Srebrenica usvojila rezoluciju o genocidu
Veličina slova:
M. Bh. 08/04/2011 21:49:00
Srebrenica / Vijesti.ba
SREBRENICA - Glasovima 13 bošnjačkih i jednog odbornika romske nacionalnosti Skupština opštine Srebrenica večeras je usvojila Rezoluciju o Srebrenici u identičnom tekstu kakav je donio Evropski parlament o Srebrenici. Nakon duge diskusije i ukazivanja da...
... predloženi tekst optužuje cijeli srpski narod, te da je Skupština ove opštine 2005. godine jednoglasno donijela rezoluciju kojom se osuđuju svi zločini počinjeni od 1992. do 1995. godine svi srpski odbornici napustili su sjednicu, prenosi Radio Slobodna Evropa.
Srpski odbornici su istakli da su veliki zločini počinjeni nad srebreničkim srpskim narodom, a da još niko nije odgovarao za njih i ubistva velikog broja srpskih civila.
(Vijesti.ba)
#1886 Re: Da se nikad ne zaboravi ...
Posted: 11/04/2011 16:23
by fukara_tz
Vlasenica 23.aprila 2011.g. dzenaza zrtvama agresije i genocida
Prica jenog forumasa sa Tuzlarije net
Postovani forumasi,
Evo po prvi put odaslacu stravicnu pricu u ovaj virtuelni svijet.
Napomena;
Forumasi koji imaju slab zeludac trebalo bi da ovu pricu preskoce.
Suha-Bratunac,maj 1992
Slucaj B.Hodzica,prvog rodjaka po majcinoj liniji.
Tenkovi JNA nadirali su prema Suhoj,pravili su tzv sendvic,jedna kolona isla je prema Burnicama(zaseok)druga kolona isla je od ciglane prema Simicima(zaseok)i tako je bilo planirano da zatvore Suhu.Sivo maslinaste ubice na gusjenicama milile su ka svom odredistu kao da im se nije puno zurilo,da,sigurno im se nije zurilo,znali su oni da je iscekivanja smrti gore od same smrti.Ja brat i jos petnaestak rodjaka skupili smo se kod moje kuce.Brat je samo nekim cudnim prosto zapovjednickim glasom rekao,pravac Spasovnica(MALO BRODO IZNAD SUHE)neko se usprotivio, medjutim, on je rekao pravac Spasovnica.Tamo gore su bili domaci cetnici i on je to znao.Od naoruzanja imali smo jedan noz,bombu,napravljenu pusku i nista vise.Nastalo je komesanje,strah,prkos,ponos sve se pomjesalo i uzburkalo tako da ti se cini da u tebi ima pet razlicitih osoba.Odjednom se pojavi rahmetli efendija Bratunacki Mustafa Mujkanovic(ubijen u OS Vuk Karadzic na svirep nacin,bezbol palicom su mu prosuli mozak,prije toga su ga tjerali da se u fiskulturnoj sali penje uz konopac i da pjeva od Topole pa do Ravne Gore)onako blagog izraza lica bez trunke straha,brat ga upita,efenija ides li sa nama,ne,idem ja kod mojih eno ih kopaju kropmpir,idem da im kazem da se neplase.Krenusmo,nesjecam se trkom ili kao puz kad gamize,mozda je bilo ovo drugo da razvucemo vrijeme do smrti koja nas je gore cekalo.Otprilike 150 metara od moje kuce vidjesmo cetnike,Spasovnica je bila zatvorena.Brat naredi;svi u onu zaru pomjesanu sa ostrugom(ona bodljikava biljka sto radza maline.Puzeci da se uvucemo sto dublje u tu malu prasumu od korova osjetih potoke krvi sa lica,nisam znao da li sam pogodjen ili me to ostruga izgrebala.Brat koji je predvodio grupu sa nozem u zubima onako puzeci dade znak da se zaustavimo.Zvizde meci na sve strane,cujem skolskog druga od brata kako vice mom skolskom,pucaj.pucaj,pucaj.Nije se moglo razanati sta vise puca.Tisina.Strah me uhvati da se neko ne zakaslje.Oni su znali da smo tu negdje,napravili su pauzu ocekujuci da pomislimom da su otisli,mozda i da oslusnu jel'neko jauce.Ponovo je zatrestalo,puskomitraljez,ubitacna stvar,meci od puskomitraljeza fijucu i taj reski zvuk prosto ubija i vazduh.Opet tisina.Opazih na nekih set sedam metara sa moje lijeve strane cetnika.Bio je nizak,nekako zgoljav,kretao se tromo vjerovatno pod teretom redenika bobmbi i pancirke.Poznavao sam ga,isli smo zajedno u skolu.Odjenom se okrenuo u pravcu zbunja gdje smo lezali i uperio u nasem pravcu.Stravicno krestanje kalasnjikova i zadah baruta izazivao je rad mozga brzinom svjetlosti.Smrt.Zivot ti u sekundi proleti kroz glavu,vidis djetinstvo,roditelje,dogadjaje,prvu simpatiju,prvu pohvalnicu na kraju skolske godine...
Nisam ni primjetio kad je prestalo trestanje,tek kasnije cu saznati da nas je spasila neka zivotinja koja je na dugoj strani zasuskala tako da se taj cetnik okrenuo kontra od nas i ispraznio sanzer.Odjednom tisina.Odlaze sapnu neko tiho...
----------------------------------------------------------------------------------------
Preskacem dalje detalje previse je dugacko.
-------------------------------------------
Otac B.Hodzica bio je slogiran i nepokretan.Kad su cetnici tog dana tjerali zene i djecu prema igralistu(tamo su radvajali muskarce koji su im pali u sake i zenue i djecu)njega i njegovu zenu su ostavili kod kuce,za kasnije.Moj rahmetli otac iskopao je sebi neku zemunicu blizu kuce.Njega su u drugom sv ratu kao sedmogodisnjaka cetnici prebili i na kraju upucali u vrat ostavljajuci ga otisli su misleci da je mrtav.Otac je prezivio ali je citav zivot nosio na ljevoj strani vrata oziljak o metka,oziljak je bio dubok i mogao je orah stati u njega.Pricao mi je moj rahmetli otac da ga je djed 14 dana zamotavao u ovcije koze da izvuku bol i podlive krvi.
Mama ikao tesko bolesna toga se dana uspjela izvuci iz kolone djece i zena koje su cetnici tjerali prema fudbalskom stadionu u Bratuncu i vratila se kuci.Zena B.Hodzica sa dvoje maloljetne djece bila je vracena posto su autobusi bili prepuni zena i djece koje su cetnici vozili prema Kladnju,Olovu...
Iste noci vratili smo se kucama.Pokupilai smo malo hrane i povukli se prema Spasovnici u nadi da cemo nesto do sledeceg dana smisliti.Sutrasnji dan se razvukao kao hiljadu godina,grmi,tutnji,pucnjava na sve stane.Stize noc.Krecemo njemo prema nasim kucama.Na nekih 150 metara od nasih kuca brat vrisnu."Nema nam kuce".Brzinom leoprarda bili smo tu ja i brat,ostali pristigose koji minut kasnije.Nase kuce nije bilo vise samo poneki betonski stub strcio je okovan jos uvjek dimom.Brat je poce da doziva;baboooooooooooooooooo,mamaaaaaaaaaaaaaaaaaa,od tog glasa koji se nemoze razaznati ledi se krv u zilama.Kuca B.Hodzica dogorjevala je,kao bez glave uletjeli smo u dim i pepeo,zar i vatru,poceli smo golim rukama da rovimo po rusevini i pepelu.U jednom trenu B.Hodzic uzdize ljudski grudni kos,Safet rodzak rahmet mu dusi okrenu dzepnu lapmpu prema B.Hodzicu,grudni kos raspade se i ispade iz ruku B.Hodzica.Vrisnu.Zapalili su mi djecu,glas je bio drhtav,jeziv izletio je vani izvadio bombu jedinu koju smo imali u namjeri da se ubije.Moj brat zgrabi ga za prsa i dize ga iznad sebe.Protrese ga i ostrim glasom koji se mjesao sa necim misticnim rece;
Hoces da se ubijes,je li?Hocu,zapalili su mi djecu,zenu i roditelje nije ni spominjao u tom casu.Brat rece,ako hoces da se ubijes hajmo u Bratunac ubiti bar jednog cetnika pa nek' nas pobiju sve.Bila je to sok terapija koju je moj brat primjenio.Izgubljeni u vremenu i prostoru otupjeli od straha i boli krecemo ka kuci moje teteke.Probijajuci se do tetkine kuce koja je bila blize Bratuncu culo se rikanje gladne stoke,cudno zavijanje pasa,neke crne ptice kruzile su iznad kuca koje su dogorjevale.Stigosmo do tetkine kuce.Nisu je zapalili.Mrak.Ulazimo u kucu,Safet napipa mlaku ringlu na sporetu,tu su pomislismo.Uletjesmo u jednu sobu,Safet upali dzepnu lampu.Dva kauca postavljenja u obliku slova L i na njima dva bjezovita tjela.Na jednoj strani tetak sa krvavom rupom na celu na drugom kaucu moj dajdza isto sa rupom na celu,mrtvi.Obadvoica su bili bolesni(rudarski radnici obolili tesko)tako da su vjerovatno smrt docekali lezeci.Safet poce da povraca,neko ga izvede vani.Ja mu zgrabi dzepnu lampu i uleti u kuhinju.U cosku kuhinje kao slomljena mlada biljka u polucucnju presjecena vjerovatno puskomitraljezom bila je moja tetka.Pola tjela je visilo ka podu dok su joj noge bile kao kad covjek cucne.Izletio sam vani.Hotel Fontana u Bratucu vazdusnom linijom bio je jedno 300 metara udaljen.Muzika je iz tog hotela trestala,Oj Vojvodo SindZelicu...
Odjenomm zapuca iz pravca pilane.Cini mi se da smo se povukli bez puno zurbe,bilo nam je svjedno,smrt bi bila mozda nagrada u tom casu.
Kad smo dobro odmakli prema sumi dogovorili smom se da se sledece veceri vratimo i da ukopamo tetka tetku i dajdzu.Medjutim sutradan ih nismo nasli.
----------------------------------------------------------------------------------------
Preskocicu probijanje do Srebrenice.
B.Hodzic po dolasku u Srebrenicu bio je van sebe,morali smo da mortrimo na njega.Nakon izvjesnog vremena ubjedili smo ga da se ozeni posto djecu nije mogao preboljeti.Poslusao je.Ozenio se i dobio dva sina.B.Hodzic nije prezivo Srebrenicu.
p.s
Izvinjavam se na mogucim greskama,dok sam ovo pisao tastertura je naprosto podrhtavala.
#1888 Re: Da se nikad ne zaboravi ...
Posted: 13/04/2011 13:42
by r00t
18. godišnjica stradanja Bošnjaka u Vitezu, Ahmićima i Donjoj Večeriskoj
Jos jucer ...Unakazene "ljudske" mase
Neprepoznatljive, Sitne duse
gazile su
krvava tijela
razbacana po
Trotoarima,Travnjacima,Cestama...
Smrdljive nasminkane maske
Praznih
Tupih pogleda
Pljuvala su po lesevima
do jucer svojih najdrazih
ismijavajuci njihove isjecene
polne organe
raskrvavljena tijela ,Ruku,Nogu...
Umobolni mentalni sklopovi
Sutali su lobanje
necije Djece,Oceva,Majki Brace i Sestara
izgovarajuci njihova
Dobro Znana
imena i prezimena...
Te Iste unakazene ,Smrdljive ,Umobolne "ljudske" mase
danas se
Kunu u cast
u nevinost
u postenje
pozivajuci se na ime svevisnjega Boga...
iako dobro znaju da je
jedino ISTINA
Put do Bozijeg gnijezda
#1893 Re: Da se nikad ne zaboravi ...
Posted: 20/04/2011 18:50
by Mali_Vuk
Gornji Vakuf 1993, nakon razaranja od strane Prve gardijske brigade iz Zagreba i i Pete gardijske brigade iz Vinkovaca, uz svesrdnu podršku HVO-a.
#1894 Re: Da se nikad ne zaboravi ...
Posted: 23/04/2011 20:05
by tbv
Klanjana dženaza nedužnim Vlaseničanima
Dženaza-namaz nedužno ubijenim Vlaseničanima klanjana je danas na vlaseničkom mezarju Rakita, gdje je do sada ukopano 266 žrtava etničkog čišćenja.
Zajedničku dženazu, u ime Rijaseta Islamske zajednice BiH, predvodio je muftija Ismail ef. Smajlović. On je izrazio saosjećanje porodicama ubijenih, rekavši između ostalog da se ovaj događaj mora upamtiti i iz njega izvući pouka.
"Njihova smrt nije prirodna, ona je produkt ljudskog uma. Iz ovog događaja treba izvući pouku i uzeti pravi izbor za bolji život", rekao je muftija Smajlović.
Među 18 žrtava koje su danas ukopane u mezarju Rakita, nalaze se i trojica sedamnaestogodišnjaka - Almir Omerović, Edin Mutapčić i Džemail Badžić.
Najstarija žrtva je nena Ajka Hurić, koja je imala 73 godine kada je ubijena.
Ističe se da je tokom agresije ubijeno 2.446 Vlaseničana od Novosadskog korpusa JNA i Vojske i policije RS-a, potpomognute od domaćih zločinaca.
Za zločin nad nevinim Bošnjacima Vlasenice na 60 godina kazne osuđeni su Dragan Nikolić Jenki, šef osiguranja u logoru Sušica, te Predrag Bastah i Goran Višković za niz stravičnih zločina.
Mnogi zlikovci i danas se slobodno šetaju ulicama Vlasenice, gdje obavljaju ugledne poslove u javnim ustanovama općine dok porodice i 19 godina od počinjenog zločina nad njihovim najmilijim sakupljaju kosti i iščekuju njihov ukop.
#1895 Re: Da se nikad ne zaboravi ...
Posted: 25/04/2011 11:05
by rogoz
Masakr Bosnjaka u Bratuncu - ubijali i djecu (slike)
Zekira Begić ubijena je u devetom mjesecu trudnoće, zarobio ju je Milenko Prodanović Mungos, Crvena beretka 1992. godine, danas odbornik u Skupštini općine Bratunac