Teško mi je povjerovati, ali sve je više glasova koji tvrde da je u pitanju zaista treća mogućnost.
Ne bi bilo loše da pročitate cijeli tekst, pa možda promislite o otvaranju neke nove teme, inspirirane tom teorijom.
I da, u ovom slučaju, sve je pogurano spolja.
]
petak, 25 Januar 2019 11:02
IZ ĆORSOKAKA Zlatko Dizdarević: Bakirova kuhinja
Da priča nije dramatična, bila bi samo groteskna. Da Bakir Izetbegović nastavlja samo svoju već poslovično neznalačku šprdačinu sa politikom i politika sa njim, a u okruženju nekog temeljitog i zaokruženog sistema, svojih jarana i zaludjele merhametli mase što ga podržava – priča bi se čak mogla nazvati i prihvatljivo smiješnom. Ovako, poslije petog, šestog ili ko zna kojeg žutog kartona pa onda definitivno ubitačnog starta na BiH i sve što još okolo trčka kao država, a nastavlja bez onog konačnog, crvenog kartona – stvar postaje apsolutno dramatična.
Čak i potpuni amater, kibicer sa strane koji ima znanje o politici na nivou predškolske ustanove, Izetbegovićev najnoviji potez u zabrinjavajućoj fazi dekomponovanja Bosne i Hercegovine – populističko stupidna kobajagi patriotska mudrost prijetnje Ustavnim sudom imenu entiteta Republika Srpska – natjeran je da razmišlja o samo tri mogućnosti:
- Ili je u pitanju gola borba za opstanak na vlasti nakon što je "otišao na biro za nezaposlene".
-Ili je riječ o bolesno glupom "političkom" razmišljanju koje traži i pretrage iz domena ozbiljne struke. U tome je za promatranje i njegova najbliža fascinantno amaterska a ciljano instalirana savjetnička okolina, uz sve one što udvornički šute i podupiru gazdu. Teško je pronaći ekipu koja svojom "pameću" toliko uporno pogurava kobajagi mitskog protivnika kao što je to u ovom, i nažalost do sada nizu drugih slučajeva. Od napuštanja Srebrenice i "desetak drugih opština" u ime Centra u Sarajevu, pa stupidnih marifetluka oko "revizije tužbe" protiv Srbije u Hagu čiji su rezultati bili vraćanje Dodika iz mrtvih u RS-u, do stalnog padanja na koljena pred bratom Erdoganom i "amanetom" uz poruke o "Božijem izaslaniku Bošnjacima" koji se samoproglasio i pobjednikom u Kabuli, Bejrutu, Sarajevu, Skoplju sve do Jeruzalema...
-Ili je riječ o varijanti mnogo mračnijoj koju bi, ipak, bilo neozbiljno isključiti: Zapravo, puno toga može slutiti i na dogovorenu kombinaciju sa "najvećim neprijateljima Bosne i Bošnjaka", ponajprije sa Dodikom i uz njega samopridodatim Čovićem. Bez obzira na to što bi u ovakvom talu Dodik bio spreman za "izlazak" RS-a dati i mnogo više vreća zlata od onoga što je brižna mati Bakirova tražila za sina pri ukrcavanju pomoći "za Bosnu" u Turskoj, teško je vjerovati da bi takva transakcija mogla biti sakrivena. Ma koliko Bakiru bilo teško samo uz prihode sa biroa za nezaposlene. Sanjani dobitak "mudre kuhinje" podjele Bosne ovdje je ipak drugačiji: Ako i kada bi ovako suportirani partneri dobili svoje teritorije, šta to ostaje "jadnim i dobrim Bošnjacima čiji je mudrac sa vrha sinije, eto žalos', prevaren i to od onih kojima je vjerovao...pa ništa drugo nego da i mi formiramo državu sa našim zelenim barjakom i onim što nam je ostalo, uz još malo trgovine sa uvećanom Srbijom - RS za Sandžak!"
Ne mogu ovo nikako potisnuti u sebi nakon apsolutno istog prijedloga što mi ga je 2012. u Ammanu, kao ambasadoru BiH, ponudio kolega ambasador Turske, da prenesem "mojima". Prenio sam. A ne treba zaboraviti, njegovog je predsjednika "sami Bog poslao Bošnjacima".
Vjerovatno bi malo temeljitija analiza svega ovoga što nam se dešava kao građanima hipotetičke države Bosne i Hercegovine utvrdila još neke motive za aktuelno ludilo neviđenog pomaganja Izetbegovića i njegovog "tima" onima što minulih dana uživaju smišljajući kontra-napad potpuno utemeljen na groznom dejtonskom ustavu, ali važećem sve dok se ne promijeni onako kako je i donesen i sa onima koji su ga potpisali. Usput, i uz potpis Alije Izetbegovića. Koji kasnije, doduše, nije bio za to da ga Bakir naslijedi, nego Tihić. Valjda je otac ponajbolje, uz svu ljubav poznavao politički kapacitet svog sina. Ali šta da se radi kada dio naroda voli dinastije, turske sapunice i sebe unutra makar u prikrajku. Vjerovalo se, možda, da će ta dinastija biti "uokvirena" civiliziraniom državom. Sve to temeljem patriotizma u vezi sa kojim ima samo jedan mali problem. Ta riječ, valjda, podrazumijeva i Patriju. Koja se ne prodaje.
Ubleha je sada skretati priču na to može li ili ne može Ustavni sud ovo ili ono, i hoće li sad, ili neće, ovaj ili onaj za šest mjeseci uraditi ovo ili ono.Pa ako hoće onda ovo, a ako neće ono. Smiješna je i priča o tome da će oni "tamo" sada da se separišu...ali, nije smiješna činjenica da se uporno stvara nova realnost u koju se ispotiha uklapa i sterilna, jadna, podjednako sebična takozvana Evropa po kancelarijama naše zemlje. Izvjesno je da njihov pritisak na politički "ostale" što su pobijedili u velikim kantonima, kako bi ugurali u vlast i SDA i HDZ, tukne na pamet koja nije odmakla od polu – kriminala. Ma samo neka se formira vlast pa i sa ovakvim Bakirom, Čovićem i Dodikom, da smo mi mirni. Neka su unutra "najbrojniji", to je demokracija i naš ostanak u rahatluku, a realnost sa Dodikom, Čovićem i Bakirima – vaš je problem.
E pa gospodo, ako je doista problem naš, hoćemo li za početak barem progledati? Pa onda učiniti i nešto više. Zločin idiotluka i debilizacija pameti je u pitanju. A tu se kraj zove – samoubistvo sa predumišljajem.
, tako da gledamo u džihadi-Džafera. Treba se podsjetiti da je Guardian vizionarski predvidio promjenu imena još davno u RŠ, ali neće mu oni ekstremi iz predsjedništva tzv BiH govoriti kada da mijenja ime.
