tri dvojč ...
Meni se u stvari, da budem iskren, ovo tumačenje Mustafe Mahmuda donekle poklapa sa mojim skorim promišljanjem,
koje sam postavio na fb , pa da ga ponovim :
Ono što ljudi zovu "bog" , nije zasigurno nikakav zaseban i odvojen entitet, koji stoluje "iznad sedam nebesa" , kao u bajkama koje počinju sa "iza sedam gora, sedam mora...".
Ne. Takav bog ne postoji osim u glavama onih koji ga izmišljaju. Ono što se govori u religijama o bogu, je samo pojednostavljen metaforički prikaz za mase , kojima treba bog koji je najsličniji autoritativnoj figuri oca, kojeg se i plaše i vole.
Za one koji stvarno žele upoznati boga, prvo što trebaju , jeste da shvate ovo gore napisano.
Drugo je to , da je izraz "bog" , ime za cjelinu, za sveukupnost postojanja , iz kojega niko i ništa nije isključeno, pa ni ti, ja ili bilo ko ili šta.
Jedan sufija, inače rodom iz Španije,( iz vremena kad je Španija bila pod muslimanskom vlašću) a on se zove ibn Arebi, je na jednostavnom primjeru objasnio taj odnos , bog-čovjek ili cjelina -njen dio. On je uzeo primjer spolova, dakle muškarac i žena . Religijski , žena je stvorena od muškarčevog rebra , pa je ona tako dio muškarca i ona ima potrebu za njim, kao i on što osjeća žudnju za ženom.
Isto tako , čovjek osjeća potrebu za bogom, a bog isto tako žudi za čovjekom.
Čovjek je ovdje pasivna energija, koja mora biti "šuplja" ili ispražnjena od sebe , kao što je to žena , a bog je aktivna energija koja ima jak nagon za sjedinjenjem, isto kao muškarac za sexom , i bog , odnosno cjelina , prodire u svoj dio, u ono što posjeduje(jer situacija i kontekst uvijek posjeduju nas, a ne obrnuto) MILOM ili SILOM.
Po ovom bi se dalo zaključiti da, kad osjećamo da nas cjelina, odnosno situacija oko nas , siluje , to je zato što joj pružamo snažan otpor, a kad nam je lijepo i uživamo , onda vodimo ljubav sa cjelinom, situacijom , bogom, univerzumom.
Dakle, raspon te ljestvice našeg odnosa sa bogom, ide od nekog sadomazohističkog sexualnog odnosa, do najfinijeg ljubavnog spajanja.
Mi vjerovatno svi mislimo da želimo ovo drugo, dakle nježno vođenje ljubavi sa onim što nas okružuje ali je to zabluda.
Ono što mi stvarno želimo, mi pokazujemo kroz naše ponašanje prema onome što nas okružuje.
Znači, ne možeš "nježno voditi ljubav" , ako u stvari želiš biti dominantan/na nad okolinom (populrano je reći "izdominirao sam") i ne možeš se "istresati" jer to nije vođenje ljubavi.
Ovdje ja ne kritikujem ni taj s-m odnos, nas sa okolinom, samo primjećujem da se to stalno dešava, a da nismo svjesni toga.
I u s-m odnosu muškarca i žene se vjerovatno može uživati jer zašto bi to ljudi inače radili ? Samo što tamo ima jedna bitna stvar, a to je da su oni svjesni toga da je to igra, dok mi nismo.
(bilo je dosta lajkeva)
