kluz franjo wrote: ↑25/09/2023 13:39
kluz franjo wrote: ↑02/09/2023 23:33
Nakon 12 sedmica ofanzive ZSU na južnom frontu vrijeme je za novo "mjerenje prolaznog vremena"
Dešavanja i zaključci u odnosu na prije 14 dana:
-Sjeveroistočni front (Kremina->Kupjansk): Potvrdilo se da od ofanzive agresora nema ništa. Vjerovatno će i dalje generalno biti "livada gore-livada dole" uz lokalne inicijative ZSU.
-Istočni front (Makiivka->Siversk): Slično kao i na sjeveroistoku, uz nešto izraženiju inicijativu ZSU (zbog povlačenja ruskih snaga sa ovog područja na južni front).
-Južni front (Kamjanske->Vuhledar): Ruska pojačanja sa istoka će vjerovatno samo kratkoročno usporiti dinamiku ZSU napredovanja. Očekujem značajnije zauzimanje druge linije fortifikacija od strane ZSU kod Verbove i lokalno "širenje džepa" kod Novopokrivke i Kopana. Ne očekujem kratkoročno značajniji prodor u dubinu i neposredni pritisak na Solodku Balku. Zadržavanje lokalnih inicijativa ZSU kod Urožajna i Pjatihatkija.
-Jugozapadni front (istočni dio oblasti Kherson): ZSU nastavlja sa maksimalnim maltretiranjem Rusa. SOF-ovske akcije će biti nastavljene i dalje. Desant ili neku značajniju operaciju ne očekujem.
Nakon 15 sedmica ofanzive ZSU na južnom frontu vrijeme je za novo "mjerenje prolaznog vremena".
Dešavanja u zadnje 3 sedmice su na svim frontovima bila uglavnom u skladu sa procjenama.
Razvoj situacije i informacije sugerišu da bi u sljedeće 3 sedmice moglo doći do kulminacije kopnenih dejstava.
Ili će se dramatičnije urušiti defanzivni kapaciteti agresora ili će ofanzivne aktivnosti ZSU dostići svoj vrhunac bez proboja.
Čini mi se da je ZSU prije u stanju dodatno "izvući zeca iz šešira", nego što je to slučaj kod rutalja.
A taj "zec" bi mogao "iskočiti" i negdje drugo, a ne nužno u Zaporožju.
Nakon više od 4 mjeseca ofanzive ZSU, a procijenjujući i razvoj situacije u zadnjih 2-3 sedmice, mislim da se može podvući crta.
ZSU je veoma rano, brzo i prilično bolno naučio da bi u datim okolnostima (teren, fortifikacijski sistemi, opremljenost) pokušaji masovnog proboja mehanizovanim jedinicama rezultirao u nesrazmjernim gubicima. Zbog toga se i relativno rano prešlo na sporo i minimalno napredovanje uz maksimalno iscrpljivanje agresorske tehnike i ljudstva.
Sa aspekta teritorijalnog napretka se ofanziva na jugu može smatrati neuspjehom, a sa aspekta iscrpljivanja i uništavanja protivničkog ljudstva i tehnike tek djelimičnim uspjehom.
Na pozitivnoj strani je činjenica, da iako su bili u konstantnoj inicijativi, ZSU je uspjela da drži omjer gubitaka na barem otprilike 1:1 (ako ne i povoljnije).
Pogledati statistiku @naalsio
https://docs.google.com/spreadsheets/d/ ... =711002375
Posebno impresivna je demonstracija artiljerijske nadmoći ZSU u omjeru od 1:4 i značajno veći broj uništenih ruskih tenkova (40%) u odnosu na ofanzivnu stranu ZSU.
Nažalost, stepen iscrpljivanja i uništavanja agresora nije dostigao kritični nivo "pucanja".
Kao uspjeh ZSU ofanzive na jugu se može sa druge strane ubrojati i održavanje sposobnosti držanja linija na drugim frontovima uz nanošenje velikih gubitaka agresoru (npr. Kremina-Kupjansk ili oko Donjecka), tj. vojni i teritorijalni napredak južno od Bakhmuta.
Krimsko-crnomorska operacija kao sastavni dio ofanzive se također mogu smatrati uspjehom.
Moja procjena je da je južna ofanziva dostigla svoj vrhunac i da se može smatrati završenom. U sljedećem periodu će po mom mišljenju aktivnosti biti usmjerene ka konzervaciji robotinskog džepa tj. akcije će biti usmjerene ka širenju i obezbjeđenju istog u prevcu Verbova na jednoj i Kopanija na drugoj strani.
Sve u svemu, teritorijalno ZSU nije ostvarila ni približno neki od minimalnih ciljeva, ali je očuvala sposobnost nanošenja nasrezmjerno velikih gubitaka agresoru.
Nadam se da su i saveznici Ukrajine naučili svoje lekcije i da će podrška biti mnogo kvalitetnija. ZSU je ovom ofanzivom dokazala da je sa adekvatnom podrškom u stanju vojno poraziti agresora.