Norveška je 62. godine otkrila naftu. Gadafi došao na vlast 69. Znači, u 7 godina im je različita polazna tačka. Norveška ima 8 miliona stanovnika, Libija 6. Norveška ima 1% svjetskih rezervi nafte, Libija je 9. u svijetu i prva u Africi.
Norveška je do tada živjela od ribolova, danas od nafte imaju 67% GDP-a. Trenutno od ribolova imaju 6% GDP-a. Nisu pristali na prodaju koncesije, doveli su stručnjake da rade za njih i danas su broj 1 u svijetu po tehnologijama offshore bušenja i eksploatacije nafte. Statoil (65% u vlasništvu države) je svjetski lider i Evropski naftni gigant br1. Sav novac koji su akumulirali su investirali u fin tržišta, tako da sada imaju 65 000 Eura po glavi stanovnika ušteđenih sredstava. Trenutni GDP im je 215 milijardi dolara, odnosno 52 000 per capita.
Libija je do 80ih bila među bogatijim zemljama svijeta. I taman je to i vrijeme kada je Gadafi trebao da odstupi. Međutim izabrao je put mnogih diktatora i doveo svoju zemlju, prvo u sankcije, pa onda u građanski rat. Libija ima preko 20% nezaposlenih, 42 godine poslije, 11 000 dolara GDP per capita, 25% ga generiše od nafte, nema pisani ustav, a jedini međunarodno poznati Libijac u proteklih 50 godina je Gadafi. kulturu, nauku, sport ne treba ni spominjati (osim činjenice da se jedan od sinova zajebavao sa novcem i kupio dionice Juventusa). Toliko o blagostanju i razvoju. Novac koji je Norveška investirala, Gadafi i familija su spiskali u oružje, bunkere, vile i račune u inostranstvu, kao i na kupovinu socijalnog mira (tako se jednostavno, ne vodi država). Tipična škola socijalističkog diktatora, koji se zbog svoje neobrazovanosti, bojao svakoga, a najviše svog naroda. Ukratko, vodio je državu isključivo u svoju korist, tako da je na kraju i sklopio savez sa vječitim neprijateljima (pogledati pod Libijski nuklearni program).
Neukusno je komentarisati iz perspektive tih 2 milijarde koje je navodno Libija obezbjeđivala Bosni, kada je cijena tih milijardi plaćena u nazadovanju jednog naroda, ugroženim ljudskim pravima, totalnom samoizolacijom i kulturnim propadanjem. I onda se čudite i osuđujete što Amerika ide u Irak, kada su im glasači upravo na ovom nivou (daj meni u padže, a njih ko j...). O vezama sa Slobom, srpskim plaćenicima koji trenutno ratuju u Libiji, pilotima isl, neću ni govoriti...
P.S. za sve pametologe, jedno hipotetsko pitanje: Da morate, gdje biste radije, u "porobljenu" Norvešku ili "slobodarsku" Libiju
?
.
