exliberal wrote:1gorstak wrote:
Moralo se pregovarati sa Karadzicem jer je Karadzic imao silu, arsenal JNA i KOS na raspolaganju. Dodik nema silu i zato se sa njim ne mora pregovarati. Nista se nije postiglo dijalogom jer neprijatelji drzave ne zele dijalog, sve im se moralo nametnuti .... ili dekretom OHR-a ili preglasavanjem a da se rjesenja trazilo samo u onom oko cega se svi dogovore, mi danas ne bi imali ni Ustavni sud a ni SIPA-u.
Medjunarodna zajednica treba da intervenise kako bi pritiscima na Dodika (i Covica) trasirala put ka funkcionalizaciji zemlje jer je i medjunarodna zajednica (zbog svoje pasivnosti pocetkom devedesetih) odgovorna za problem u kojem se nalazimo.
Znaci da ponovim, svaki je poziv na dijalog sa pobornicima etnicke podjele gubljenje vremena, tu dijaloga ne moze biti i jedna strana mora pobjediti .... ili ce ova zemlja ici dalje ka etnickim podjelama ili ce postojece etnicke podjele polako nestajati. Nema tu sredine.
Usrat cemo temu ali.....sta ako medjunarodna zajednica nece vise da gura te tvoje stavove? sta ako medjunarodna zajednica kaze mi se sad slazemo sa hrvatima i srbima? sta ako medjunarodna zajednica kaze mi nezelimo vise da namecemo rjesenja morate sami da sjednete i da se dogovorite?...sta onda gorstak?
Kakvo onda rjesenje nudis?
Nasa podrska politickom rjesenju koje smatramo moralnim i ispravnim ne bi trebala biti uslovljena stavom Vasingtona.
Mi bi trebali podrzati multietnicko drustvo zato sto je to ljudski, a ne zato imamo podrsku Brisela ili Vasingtona. Sta su trebali partizani, suoceni sa njemackim Panzerima, NDH-azijom, saveznickom podrskom cetnicima, jer ako je tvoj pristup ispravan, zakljucak je da su se partizani trebali predati odmah na pocetku posto im nista nije islo u korist. Imali su samo ideale i nista vise. Zasto nasi ideali, nasa vjera u suzivot nije dovoljna motivacija ?
Zasto bih ja podrzao neko rjesenje samo pod uslovom ako za to imam i podrsku Vasingtona ? Nema tu ni cojstva ni junastva prijatelju, to o cemu ti govoris podsjeca na Abdicevu filozofiju prihvatanja "realnosti". Ti prihvati, ja necu jer bih se osjecao prilicno sugavo kada bih se pomirio sa tezom da stvarno ne mozemo zajedno.
Borba za casne ciljeve
(a suzivot je jedan od takvih) ne moze biti predmet kalkulacija,
ne mozemo se zalagati za nesto sto smatramo ispravnim samo ako mislimo da imamo dobre sanse za uspjeh .... za casne se ciljeve treba zalagati bez obzira na odnos snaga na terenu, a nadati se da ce taj odnos snaga biti u nasu korist. Ako izgubimo, OK, pokusalo se. Ali da se predamo jer eto kao postoji mogucnost da izgubimo podrsku Vasingtona, to je kukavicluk.