Citati koje bi podijelili s drugima

[potočanka]

....veče miriše na inspiraciju i dobre stihove a uz to obično ide i njegovo ime...

[Moll_Flanders]

''Pa mu šapnu – Idi, Omere, idi, ne vraćaj se. Otišao si kad smo mogli sve, ti sigurno i sad sve možeš, ja više ne mogu ništa. Ne proganjaj me, umorile su me godine čežnje, godine čekanja, godine snova.''

''Za istinsku ljubav potrebna su dva uslova: da je nesretna i da traje kratko.''

''Ti znaš da ja baš i nisam neki sanjar. Samo sam s tobom sanjala, samo sam tebe sanjala, samo tebe ljubila... Otišao si ranjen od rane za koju si mislio da sam ti ja zadala, a nisam. Ranjena sam bila ja. Tvoja je rana davno zacijelila, moja za tobom neće nikad.''

Nura B. H. Zvona su još zvonila

[Ambrozija]

Sklapam oči i osećam: sve ono što sam bio, i ono što sam sada, još uvek nisam ja. To je tek priprema za mene.

[Ambrozija]

Postoje oni od kojih ne možete otići. I oni kojima se uvijek vraćate. Postoje i oni od kojih ste otišli, a oni još uvijek nisu otišli od vas. Susretanja, sudaranja. Slučajni i namjerni suputnici. Istopljena prijateljstva. Promašene ljubavi. Poneki ispušten znak. Gde tebe da smjestim? U one od kojih ne idem ili one kojima se uvijek vraćam?

[Ambrozija]

Rane jeseni su oduvijek mirisale na nove početke. I ova je nosila pečat nečeg sasvim novog, drugačijeg. Odisala je novim mjestima, uglovima, ulicama. Koraci su bili drugačiji od onih ranijih. Jedino što je bilo staro je način na koji se srce oglašavalo. Ono još nije prihvatilo da mora da promijeni neke stvari. Još uvijek ubrzavalo ritam pri prolasku nekim predjelima. Još uvijek se odazivalo na zov sjećanja.

[Ambrozija]

Neka večeras bude samo naš maskembal...navući ćemo na lice iste maske...masku istine nosićemo i ti i ja...izgovorićemo sve ono što smo prećutali jedno drugom...bez ponosa...bez inata...Možda pod maskom istinu priznaš...da nije bilo sve samo moja greška...

[Ambrozija]

Negde duboko u sebi, osjećao je svrab oko srca, ali se čuvao da se ne počeše. Plašio se onoga što bi mogao raščešati.

[Ambrozija]

Znala sam da ne mogu, da nikad neću prihvatiti da budem ukalupljena, okovana u lance, makar to bili lanci ljubavi. Željela sam zadržati slobodu, moći prelaziti granice dopuštenih misli, riječi, osjećanja, odbaciti sve što bi me stalno i trajno držalo čvrsto u jednom jedinom kalupu, na jednom mjestu.

[Ambrozija]

Kažeš ne poznajem te? Kako onda znam da ti oči zasuze svaki put kada vidiš ispruženu dječiju ruku na ulici...kako znam da ti srce ubrzano zakuca svaki put kada vidis osmijeh sreće na licima ljudi koje voliš? Kada poznajem sve tvoje osmijehe, crne tačkice u tvojim ocima i onaj najdivniji pogled kad si iskreno tužna a to očajnički pokušavas sakriti od mene i drugih? I kako, sreće ti, imas srca reci da te ne poznajem?
Ne ide to tako, draga, sjeti se sta sam ti rekao u ulici kestena kad smo se obecali jedno drugom...nema smisla bježati kad si već uhvaćena...i nanovo dizati zidove koje si već porušila...

[Ambrozija]

Neke se lekcije ne čitaju dva puta,neke se stranice ne vraćaju,neki se listovi ne ponavljaju, ali jesen je i počinju kiše...i samo jesen o prošlosti najljepše piše...

[Ambrozija]

U duboki ZAGONETNI BUNAR njenog pogleda ubacio sam šapat jednog poljupca,kao sjajni srebreni novčić,ali on je zalutao negdje na dugom putu do dna…Sreća da ništa nisam poželeo......

[korumpirani drot]

Duboko vjeruj u ono što želiš i zapamti, izgubljeno je ono čega smo se odrekli. U životu poželi samo jedno, da ne voliš izgubljeno i da ne izgubiš voljeno!

[vesela_sveska]

Jak je samo onaj koji i pored najvećeg iskušenja ne prevari voljenu osobu.


Duboko vjeruj u ono što želiš i zapamti, izgubljeno je ono čega smo se odrekli. U životu poželi samo jedno, da ne voliš izgubljeno i da ne izgubiš voljeno!


Sve će proći. Ali, kakva je to utjeha? Proći će i radost, proći će i ljubav, proći će i život. Zar je nada u tome da sve prođe?


Pronađi nekoga ko se ne boji priznati da mu nedostaješ. Nekoga ko zna da nisi savršena, ali se ponaša kao da jesi. Nekoga čiji je najveći strah izgubiti te. Nekoga ko daje svoje srce u potpunosti. Nekoga ko kaže VOLIM TE, i to stvarno misli... Pronađi nekoga kome neće smetati probuditi se pored tebe jednog jutra, vidjeti tvoje bore i posijedjelu kosu i svaki put se iznova zaljubiti u tebe.


Znala je da će dio nje zauvijek ostati s njim. Tamo gdje su onoga dana stali, ostao je njegov ponos, njen inat, prokockana šansa i jedno obećanje. Imali su sve, a izabrali su ništa.


Znaš prijatelju moj, njoj će nedostajati tvoje poruke za laku noć, pa i onaj način na koji si osmeh znao da izmamiš s njenog lica. Njoj će nedostajati vaši dani, i ono vaše, al' kad njoj prestane sve to da nedostaje, onda će ona prijatelju nedostajati tebi. Al' biće kasno, prijatelju, kasno..


- Prijatelju, slomila me. Jednostavno nisam očekivao, ali dotukla me. Znaš? Srce mi je slomila. Priča se da je čula sve što sam rekao. Priča se da zna kako mi je, ali zašto mi se ne javlja? Zašto me izbjegava?
- Znaš prijatelju, dok je ona tebe trebala, ti si od nje bježao, dok je ona plakala, ti si se smijao, kada je ona tebe molila, ti si odbijao. Sada je prijatelju, kaže ona, red na tebi da patiš. I ne, nikad ti se neće vratiti. Kako kaže ona: "Griješila sam, ali više neću!Znaš prijatelju moj, njoj će nedostajati tvoje poruke za laku noć, pa i onaj način na koji si osmijeh znao da izmamiš s njenog lica.Njoj će nedostajati vaši dani, i ono vaše, al 'kad njoj prestane sve to da nedostaje, onda će ona prijatelju nedostajati tebi. Al 'biće kasno, prijatelju, kasno...


Dobro sam, fališ mi samo ponekad, najčešće pred spavanje. Malo razmišljam o svemu što je bilo, malo zamišljam šta je moglo biti, a ujutru... Ma ujutru, to više nije važno, osmijeh mi izmame sitnice. Sretan sam ja, samo tebe nemam, ostalo je sve tu, nemam se ja za šta žaliti, dobro sam.

[vesela_sveska]

Je li stvarno teško pustiti nekoga? Ili je teško samo zato što se još uvijek nadaš da postoji šansa?


Rekla si da moraš otići, jer nismo bili jedno za drugo. A ja sam te pustio. Ne zato što sam povjerovao u to, već zato što si ti prestala da vjeruješ u nas.

I tako nekad uvečer, kad spustim glavu na jastuk, obećam sebi da ću sutra biti druga osoba. I onda sutradan shvatim da se iz ove kože ne može, i da se ljudi ne mijenjaju preko noći.

Najveća greška koju možeš napraviti jeste otići od nekoga ko je čekao samo na tebe..

[vesela_sveska]

Najviše bole riječi koje nikad nisu izgovorene, i osjećanja koja nikad nisu bila objašnjena...

[vesela_sveska]

Rekla si da moraš otići, jer nismo bili jedno za drugo. A ja sam te pustio. Ne zato što sam povjerovao u to, već zato što si ti prestala da vjeruješ u nas.

I ti u bojama pocela

Plavo mi pred ocima

[CUCINA]

''Kažu da sam izgubila dobrotu u sebi, nisam. ..Samo je više ne pokazujem svima.... Podigla sam zidove, do najboljeg dijela mene sada stižu samo najbolji. Ostali neka samo stoje iza zidova i pitaju se kakva li sam iznutra...''

[CUCINA]

kad ono prestaje djetinjstvo?Kad ti neko prvi put na ulici kaze Vi?Kad zapleses na maturskom balu?Kad polozis vozacki,kad kupis prvi kurton u apoteci?Ne zna se tacno...


Nekako tog proljeca doslo je vrijeme da se kao vojnici na kraju roka razduzimo na kraju djetinjstva.Oduzeli su nam mede sa otkinutim usima,knjige bez korica,rasparene spilove karata,morali smo vratiti ne popunjene albume sa samoljepljivim slicicama,sarene pidzame i tockice sa razmontiranih igracaka.
Istresli su nam iz dzepova zaostale klikere,gumice i necvikovane cirkuske ulaznice i ekspedovali nas u svijet Velikih!

[CUCINA]

"Dugo je sedeo kraj nje i gledao njeno zauvek usnulo lice. Dugo je posmatrao njena usta, stara i umorna usta usahlih usana, secajuci se da je nekad, u prolece svog zivota, ova usta uporedjivao sa sveze raspuklom smokvom. Dugo je sedeo tako, citao iz crta njenog bledog lica, iz umornih bora; ispunivsi dusu tim pogledom video je i svoje lice u istom polozaju, isto tako belo, ugaslo, a istovremeno je video svoje i njeno lice u mladim danima, rumenih usana, zazarena pogleda, i osecanje sadasnjosti i istodobnosti, osecanje vecnosti prozimalo ga je do srzi. U tom casu je osetio duboko, dublje no ikad, nerazrusivost svakog zivota, vecnost svakog trenutka."

H.H.

[bordo gandalf]

I sve sto nisam mog'o baci na pod i zgazi kao cik s nogom, izvini za sve, za ono grubo zbogom kad sinusi su otekli od suza, izvini za bol, nemoj mi se zahvaljivat za ljubavja cu se nastavit zavaljivat na masini zvana zivot dok se ne zguzvam kao tuba, stihove pisat sto sadrze slova tvoga imena tako ces ostat' uklesana u sat svoga vremena, ptico odcvrkutala si pjesmu s moga ramena nemoj brinut se za trag, za jednu ljubav druga nije zamjena sjecas li se, ja se sjecam, ako da... onda ne moze bit nikako losa namjera mozda i povjerujem da je sudbina mozda je mala losa karma katastrofalnih razmjera potonula je nasa barka... usred mora nemirna, ja probo sam cuvat to jedro, probo ocuvat te od vjetra
D. M. M.

[potočanka]

....čudno je čekati nešto, iako znaš da to nikad neće doći... a i ja sam čudna, čekam ono što nikad nije ni dolazilo....

[Moll_Flanders]

"Nekako su stvari među nama uvijek ostajale nedorečene. Utišamo srca, a pojačamo razum baš onda kad ne treba. Ćutke izvodimo već odavno uvježbane uloge na propalim daskama naših srca i vječnom pozorištu čiji vlasnik nekad bješe ljubav."

[vesela_sveska]

....čudno je čekati nešto, iako znaš da to nikad neće doći... a i ja sam čudna, čekam ono što nikad nije ni dolazilo....

[vesela_sveska]

I taman krenem naprijed,sa svom svojom snagom..i onda se sjetim tebe i vratim se troduplo u nazaad!!!

[vesela_sveska]

Sve sto se mora nije tesko ,znam, samo cinim i pokusavam,da stvarnost surovu bez tebe od sebe otjeram,ali necu uspjeti to ni za godina sto...