Detaljniji odgovor na kontroverzno pitanje iz debate održane na N1 televiziji 12. septembra
S ciljem informisanja javnosti, objavljujemo transkript detaljnijeg odgovora prof. dr. Mirsada Hadžikadića, kandidata za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda bošnjačkog naroda, na pitanje koje je voditelj postavio učesnicima debatne emisije na N1 televiziji održanoj 12. septembra, tj. trojici kandidata za istu poziciju, a ono je glasilo, „Da li podržavate legalizaciju istospolnih brakova?“ U navedenoj emisiji, Mirsad Hadžikadić na ovo pitanje odgovorio je, „Da.“, a u obraćanju javnosti „Uživo s MirsadomHadžikadićem“ na Facebooku 13. septembra, dao je detaljniji odgovor na isto pitanje.
Prije nego što objavimo transkript odgovora Mirsada Hadžikadića koji je dao 13. septembra, podsjećamo javnost da su obavezu direktne primjene Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda u Bosni i Hercegovini preuzeli predsjednici naše i dvije susjedne države stavljanjem potpisa na Okvirni sporazum za mir u BiH u Dejtonu, odnosno potpisima u Parizu 14. decembra 1995. godine.Aneks VI Ustava BiH odnosi se na Sporazum o ljudskim pravima, kojim se svim osobama na području BiH osigurava najviši nivo međunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda, uključujući i prava i slobode osigurane Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda te njenim Protokolima, kao i drugim međunarodnim sporazumima koji su posebno navedeni u Dodatku ovog Aneksa.
Takođe, podsjećamo javnost i kandidate za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine na to da je na osnovu odluke oba doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina ratifikovala Evropsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda 12. jula 2002. godine, što svakog izabranog zvaničnika u Bosni i Hercegovini dodatno obavezuje na njeno poštivanje.
Transkript odgovora Mirsada Hadžikadića od 13. septembra glasi:
„Evo, kao što vidite, nisam izbjegao ovaj odgovor, na ovo pitanje, kao što ne izbjegavam nijedno pitanje o bilo čemu, kao što nisam sinoć izbjegao odgovor na to pitanje, kao što nisam izbjegao da budem u toj debati, za razliku od tri ostala kandidata.
Ovo pitanje je zaista kompleksno i meni je žao što nisam imao priliku da dam dodatno objašnjenje sinoć, ali takva subila pravila debate, sučeljavanja. Evo, drago mi je da imam priliku da pojasnim. Ja sam u toj emisiji pozvan kao kandidat za Predsjedništvo, za člana Predsjedništva Bosne iHercegovine iz reda bošnjačkog naroda. Kao takav, pozvan sam. Nije tamo bio Mirsad Hadžikadić,bio je kandidat za člana Predsjedništva. U tom smislu, ja odgovaram tako. Evo, ovako, sada da pojasnim taj odgovor.
Prvo, kao čovjek, sad kao Mirsad Hadžikadić, ja se protivim svakoj vrsti stereotipa u kome se ljudi, koji, eto, nisu kao mi, podvrgavaju drugačijem tretmanu bez obzirana kojoj je to osnovi. Nekada je to boja kože, nekada je to vjera, nekada je to nacija, nekada je to seksualna orijentacija, nekada je to nacionalnost. Ljudi uvijek nađu načina da posmatraju druge dugačijenego sebe, da daju sebi za pravo da drugima rade nešto što nije primjereno njima, što ne bi radili sebi, ne bi radili sebi, svojoj porodici, svojim sugrađanima, svojim istomišljenicima, eto, to im se daje pravo da rade nešto drugo drugima, od genocida, ubistava pa nadalje. Ja to ne mogu kao čovjek. Svi smo mi ljudska, svi smo mi Allahova bića, svi smo mi bića ovoga Boga, svi smo mi, za one koji ne vjeruju u Boga, svi smo mi rezultat iste prirode. Činjenica da sam ja ovakav, a ne onakav, ne daje mi pravo da tretiram druge drugačije nego što bih ja sebe, nijedno, ničim. Ito, smatram da, to što je neko rođen sa takvom orijentacijom, to je isto rezultat prirode, Allaha, isto je biće koje zaslužuje našu pažnju. I ja im to pravo moram da dam, kao ljudska osoba, kao čovjek. Nemam pravo na diskriminaciju, uopšte, ni u kom momentu, ni u kojim uslovima. Ja ne smatram da je to bolest, kao što mnogi smatraju, mislim da su se ljudi rodili kao takvi, pokušavaju da budu normalni članovi ovoga društva, da li je to ovdje, da li je to u Americi, da li je to u Evropi.
Onda, ja isto kao čovjek, ja kao vjernik, mogu imati svoje mišljenje, razumjeti svoju vjeru, i reći, dobro to je takvo pravo, ovako čovjek treba da vjeruje u nešto takvo, ali, eto, ja sam kao čovjek, kao osoba, jeste vjernik,odlučio da neke stvari interpretiram na svoj način, vjerujući da je Allah toliko milostiv, kako prema nama, tako i prema ostalima.
Sada, ja kao član Predsjedništva, u toj ulozi u kojoj sam bio, moram da razmišljam na sljedeći način:u jednoj državi postoje ljudi koji su vjernici i oni koji nisu i oni koji ne znaju. Ne može jedna vjera, bilo koja, u sekularnom društvu, u građanskom društvu, nametnuti svoje razmišljanje. Ni katolici, ni muslimani ni pravoslavci ni Jevreji nego je to sekularno društvo. Ja kao član Predsjedništva moram da branim cijelo društvo. Kao član Predsjedništva ja moram da kažem da moram da razmislim o interesima svakog stanovnika i interesu cijelog društva. Ono što bih ja kao član Predsjeništva uradio je da bih pozvao na referendum, na referendum na kojem bi se društvo izjasnilo da li želi takav zakon ili ne. Šta god uradi, šta god društvo odluči, to je, ali ja kao član Predsjedništva neću ga spriječiti da do takvog zakona dođe. Ljudi koji su vjernici, istinski vjernici, tu vjeru treba da ispoljavaju, prvo i najvažnije, u sebi, sa sobom, u svom domu. Vani, kako ćemo se mi ponašati prema drugima, koga ćemo osuditi, koga nećemo, to je sad sfera Allah,to je sad sfera Boga,to je sad sfera zakona. Hajde da se mi prema sebi, da se mi sami ponašamo onako kako vjera u kojoj se nalazimo nalaže, sami prema sebi. A procjenu šta društvo treba da uradi, šta naš komšija treba da uradi, da to ostavimo onoj višoj sili. Prema tome, ja kao osoba sam protiv bilo koje vrste diskriminacije. Ja ću razgovarati sa svima i svakim. Ja ću omogućiti svakome, bez obzira ko je ta osoba, da se ispolji kao čovjek sve dok ta osoba i ti ljudi ne čine nažao drugima. Ako se ponašanje bilo kojeg takvog čovjeka bude negativno odrazilo na ostatak društva, ja ću zaštiti društvo, uvijek. Ja kao član Predsjedništva, kao kandidat za člana Predsjedništva, imao sam dovoljno hrabrosti, sinoć, da kažem svoje mišljenje kao član Predsjedništva. Nisam kao drugi kandidati odlučio da se sakrijem iza nečega nego sam rekao, 'U jako teškim situacijama,biću državnik i razmišljati o cijelom društvu, a ne samo o dijelu društva.'
Znači, treba da razdvojite tri situacije: Mirsad Hadžikadić kao vjernik, Mirsad Hadžikadićkao čovjek i Mirsad Hadžikadićkao kandidat za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Ja kao osoba moram to da nosim, pošteno koliko mogu, iskreno koliko mogu, u svakoj situaciji, ali prvo i osnovno, moj zadatak je, u toj ulozi, da budem član Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Bilo koji odgovor koji ja dam neće zadovoljiti neke, druge će zadovoljiti. Nijedan čovjek neće biti idealan kandidat za svakoga, imaće pluseve i minuse. Ja sam hrabar bio dovoljno da se 12. januara izjasnim i kažem, 'Evo ja sam kandidat, nezavisni kandidat za člana Predsjedništva,' kad su svi rekli, 'Mirsade, ba, ne može se to uraditi, nećeš ništa ostvariti.' Ja se nisam bojao izazova kao drugi kandidati koji su čekali mjesecima da ih drugi mole da postanu kandidati. Nisam se bojao da dođem na sinoćnju debatu, ni na jednu debatu neću se bojati, neću se bojati razgovora sa bilo kim, ne bojim se nijednoga pitanja. Ne bojim se teških situacija. Ne bojim se da budem ono što jesam. Ne bojim se da odgovorim na teška pitanja na težak način, ali mi je od svega najvažnije sljedeće, i to ću ja nastaviti da radim, na teška pitanja odgovarati na način na koji iskreno mislim i nadajući se da će to biti početak nacionalne debate.
Mislim da je ovo idealno vrijeme da mi, kao nacija, mi kao Bosanci i Hercegovci, mi kao Srbi, Hrvati, Bošnjaci, Jevreji i ostali, počnemo da razmišljamo kao društvo o stvarima o kojima treba da se izjasnimo, da definišemo naše društvo. Ovo je jedno od tih pitanja. Treba da znate i da shvatite: mi ne možemo ići u Evropu drugačiji od onoga što Evropa od nas očekuje. Misli se na sistem vrijednosti. Mi možemo zadržati svoje karakteristike. Mi možemo biti muslimani u Evropi, mi možemo biti katolici, protestanti u Evropi. Oni nam dozvoljavaju, Evropa nam dozvoljava da mi imamo svoje mišljenje, ali nam Evropa neće dozvoliti da naturimo svoje mišljenje cijelom društvu. Jedno je da se mi ponašamo na jedan način kao vjernici, a drugo je šta da očekujemo od društva, da li da očekujemo da cijelo društvo radi upravo ono što mi želimo i hoćemo.“
Mirsad Hadžikadić – Platforma za progres
