- Pratio sam raspravu u pakistanskom parlamentu i pisao o njoj (pogledati par stranica unazad), a povodom saudijskog zahtjeva da se vojska Pakistana uključi u kopnenu intervenciju protiv Huta/Saleha. Bilo je parlamentaraca koji su to podržavali, ali su bili u apsolutnoj manjini. Ogromna većina je to odbijala a čuli su se vrlo oštri tonovi na račun Sauda, njihovog zahtjeva i njihove politike prema Jemenu. Ukratko, parlament je odbio njihov zahtjev i izglasao odluku o neutralnosti Pakistana u tom konfliktu. Ta odluka je čvrsta i ne može se pobiti nikakom "tvrdom retorikom" pakistanskog premijera. Ova odluka je pogodila sujetu saudijske nomenklature i to se da primjetiti u bolnim komentarima državne agencije Al Arabya:
Pakistan’s neutrality on the Yemen conflict has resulted in a sense of betrayal in the Arab world. Neutrality in itself is a stand, and Pakistan is seen as anything but neutral. For the sake of its own national interests, Pakistan refused to join the call of its traditional “allies” in the Middle East. Pakistan must have calculated possible reactions against its decision and how to survive the fallout, if any.
- U komentaru se narativni obim sužava i stvar više nije "sunitske prirode", nego stvar odnosa "prema Zalivu". A u osnovi, riječ je o odnosu prema vladajućim familijama koje se osjećaju ugrožene svim ovim događajima... Prije svega saudijskim osjećajem usamljenosti.
_____
Kao što sam već napisao, Saudima "nema ko da piše".

