Meni je zao svih nezaposlenih. Shvatam da to moze da utice na psihu mladog covjeka.
Ali, na zalost uvjek ima to ali... Danas u ovakvoj ekonomiji, globalnoj a pogotovo tek nasoj, studirati razne drustvene nauke, sociologiju, nekakve komunikacije, sport, i ostale 'kurseve' koji jedva da svojim znanjem mogu da doprinesu realnom ekonomskom sektoru, a pogotovo tek pravo i ekonomiju pored desetine hiljada pravnika i ekonomista na biroima sirom "nezaposlene nase", meni je ravno ludilu.
Ja sam upisao fax nekada 2004-2005, i krajem zadnje godine svoje srednje skole sam uzeo 4-5 biltena sa biroa rada, i vidio statistike. Mislim da to nije nikakva nauka. Cini mi se da i mala raja u vrticu mogu da shvate koncept ponude i potraznje.
Tada je u malom gradicu kao sto je Mostar, bilo hiljade ekonomista i pravnika na biro-u.
Ocekivati 'dobru' platu sa takvim uslovima na trzistu rada je naucna fantastika.
Uglavnom mislim da se nasi ljudi ne snalaze najbolje u ovom novom svijetu. Mislim da se dosta mladih uljuljalo u bajke starijih, o drzavi blagostanja, socijalizma i jednakosti. Danasnji liberalni kapitalizam, iako surov, ne pamti greske tako da je uvjek moguce okrenuti novi list. Dakle za kraj jedna kratka pozitivna prica.
Prije par godina u Tokyu sam vecerao sa jednim amerikancem, koji je radio u bolnici u Americi. Stariji covjek, barem 25 godina stariji od mene, i profesionalni bodybuilder, i jako inteligentan. Prica je bila, ne toliko o rasizmu, koliko o stanju crnaca u americi. Rekao mi je da mu je bilo jako tesko, kao crnom mladicu, da dodje do fakulteta, a jos teze da ga zavrsi. Znao je nocu prebirati kante ispred pizzerije, i jesti ostatke pizze koju je neko ostavio u kutiji, i tako nekako mi je poceo pricati o studentskim danima.
Studirao je i zavrsio fiziku, dobio je master diplomu. Poceo je raditi na
Superconducting Super Collider-u. Projekat je trebao da bude Americki LHC, puno jaci i veci od ovoga u Europi, i 10 godina ranije. Uglavnom, radio je tu, medjutim kada je projekat izgubio podrsku u americkom senatu, i bio napusten, vojska fizicara, po njegovim rijecima, se nasla bez posla. Trazio je bilo kakav posao, i nije mogao nista da nadje. Nakon vise mjeseci bez posla, odluci da se vrati na fakultet, i upise medicinu od nule, poslije toga je istao na razne specijalizacije, i sada ima ogromnu platu kao doktor, pokazao mi je slike ogromne kucetine koju je napravio sa teretanom i kino dvoranom. Poslije vecere je rekao da mu je bilo dosadno u japanu, i pitao da odemo do yamahine prodavnice koju je vidio tu blizu i kupio je ogroman skupi klavir na licu mjesta, samo zato sto je zelio da vjezba.
Ali to nije poenta. Poenta je da kada nasem ekonomisti predlozis bilo kakav rad "van struke" ili prekvalifikaciju, rizikujes vlastiti zivot. Nije on dzabe isao na fakultet. sta ce mu neko reci, studira a 25 mu godina... itd itd... da se samo nekako ugurati ne budzet, zalosna ti njemacka
