Pedja Kojovic wrote:Naslovnica
Psi moraju biti sklonjeni sa ulica, jer sadasnje stanje je neizdrzivo.
Rjesenje ovog problema nije jednostavno i svako ko misli da je ubijanje, odnosno, primjena novog zakona rjesenje, nije se konsultovao sa strukom niti je analizirao nacine na koji se zemlje sa slicnim, ili gorim, problemom od nas uspjele rjesile problem.
Hvatanje pasa, odvajanje vlasnickih od lutalica, eutanazija opasnih i bolesnih, uspotavljanje odgovornosti za pustanje vlasnickih pasa, podizanje svijesti i promocija udomaljavanja, itd...
Samo sve ove mjere zajedno ce dati dugorocan i odrziv rezultat.
p.k.
p.s.
Ko zeli vise da se informise moze procitati tekst ispod.
Program sterilizacije predviđa da se psi postepeno hvataju i skupljaju u veterinarskim stanicama, gdje bi bili sterilizirani i vakcinisani. Nakon toga, ustanovljavalo bi se da li su vlasnički psi. Ako jesu, vraćalo bi ih se vlasnicima. Ako nisu, brzo bi ih se vraćalo na ista ona mjesta na kojima su uhvaćeni, što znači da bi ponovo zauzeli svoju teritoriju i onemogućili nesteriliziranim jedinkama da se šire na njoj. Povećanje broja steriliziranih pasa na ulicama doveo bi do situacije u kojoj bi se broj pasa lutalica postepeno smanjivao prirodnim umiranjima. Psi bi živjeli, čuvali svoju teritoriju, ali ne bi proizvodili enormni stepen potomstva, koje bi popunjavalo svaku oslobođenju teritoriju i održavalo uvijek jednak broj od 10-11 hiljada. (Možda će nekom zvučati smiješno, ali u Sjedinjenim Državama, problem povećanja broja gradskih golubova, koji su prenosioci najopasnijih zaraznih bolesti, rješava se stavljenjem kontracepcijskih sredstava u hranu za golubove.)
Program sterilizacije ne donosi rezultate preko noći. Sterilizacija mora biti vršena za vrijeme dvije ili više generacija pasa. Ako, međutim, znamo da je prosječni životni vijek psa lutalice 3-4 godine, rezultate bismo vidjeli vrlo brzo.
Osim što sterilizacija dugoročno dovodi do postepenog smanjenja broja pasa lutalica na ulicama, ona kratkoročno poboljšava sigurnosnu situaciju. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) još od 1990. preporučuje sterilizaciju i vakcinaciju kao metod, budući da su psi, koji prođu kroz taj proces, mirniji i ne predstavljaju prijetnju ljudima koliko nesterilizirani psi lutalice. Istovremeno ubijanje, posebno trovanje pasa lutalica, nosi sa sobom ogromnu opasnost širenja zaraznih bolesti među ljudima.
Razumije se, sterilizacija nije čarobni štapić u rješavanju tako kompleksnog društvenog problema, ali nema alternativu. Sterilizaciju mora pratiti edukacija i legislativa, koja bi oštro kažnjavala puštanje nesterilizranih pasa na ulice. Sterilizaciju takođe mora pratiti i zakonski propisana eutanazija u slučaju kada je pas povrijedio nekoga, budući da je zbog nedostatka novca u dogledno vrijeme nemoguće formirati institucije u kojima bi se mogli rehabilitirati. Eutanazija dolazi u obzir i kod neizlječivo bolesnih ili nezalječivo povrijeđenih pasa. Eutanazija je, dakle, metoda, koju ne treba isključiti, ali koju treba primjenjivati samo u specifičnim slučajevima.
Uvođenje azila i udomljavanja su posljednje faze u rješavanju problema. Kroz medijsko-edukativnu kampanju potrebno je kod građana stvoriti svijest o značaju udomljavanja i odgovornog ponašanja prema vlasničkim psima za zdravstvenu i sigurnosnu situaciju u zajednici.
Programi sterilizacije i udomljavanja na taj način dugoročno rješavaju ogroman sigurnosno-zdravstveni problem s kojim se trenutno Bosna i Hercegovina suočava. Španija je jedna od zemalja, koja je imala vrlo sličan problem, ali je uz dobre politike, uspjela riješiti problem, pa čak udomljavati pse iz drugih zemalja.
Mi u Našoj stranci, kao i većina građana BiH, već duže vrijeme ukazujemo na činjenicu da su psi lutalice ogroman socijalni problem i da nam je potrebna adekvatna politika za njegovo rješavanje. Razumijemo ljude, koji daju prijedloge na osnovu vlastitih trauma u susretima sa agresivnim psima lutalicama, ali istovremeno moramo biti svjesni da ti prijedlozi ni praktično ni etički nisu adekvatno rješenje. Jedino djelotvorno rješenje je političko-pravno rješenje zasnovano na naučnim ispitivanjima i iskustvima zemalja, koje su se suočavale s ovim problemom.
Lijepi prijedlozi gosp. Kojoviću ali dugoročni. Nam je potreban hitan plan sanacije brane koja već pušta vodu jer ako niste primjetili nas čopori napadaju svakodnevno.
Kako zamišljate da službenici u veterinarskoj stanici ustanove da li je pseto vlasničko ili nije? Stvarno mislite da čipovane pse ljudi izabacuju na ulicu? To mi zvuči smješno koliko i poređenje sa američkim principom sterilizacije golubova jer gospodine Kojoviću stavite se u situaciju da vas fizički napadne jato golubova i čopor pasa sa istim brojem jedinki.
Sterilizacija pasa jeste dugoročno riješenje kad se broj pasa lutalica (divljih pasa smijem slobodno reći) svede na razuman nivo od cca 3000 jedinki na području KS tada. Tek tada možemo sterilizaciju i program adopcije pasa smatrati učinkovitom tehnikom držanja jedinki pod kontrolom.
Kad smo već kod toga zašto se ne primjenjuje zakon gospodine Kojoviću?
Zakon je jasan i jednostavan i u njemu je ostavljena mogučnost da veterinar odluči da je određena jedinka psa za eutanaziju zbog bolesti, nemoći, starosti ili opasnosti po društvo u smislu agresivnog ponašanja.
Zašto Kantonalna skupština gospodine Kojoviću nikad nije našla za shodno pa ni Vi sami da urgira na vladu KS da ponovo "pusti u pogon" kafileriju JKP RAD. Tek prije neki dan siže depeša da se krene riješavati problem ali i to je više predizborna ubleha nego stvarno riješenje.
Složili se Vi ili ne a znam da ste svjesni toga da bez masovne eutanazije do svođenja broja jedinki na cifru kojom je moguće upravljati nema riješenja ovog problema i ozbiljno bi u daljnjem djelovanju stranke čiji ste član trebali razmisliti o tome pa barem još ovih mjesec dana do izbora.
