Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
Hakiz wrote:Otišao ja negdje pred olimpijadu na koncert poznatog muzičara u bivšoj nam državi. I kako smo i tada pratili moderne tehnologije, on je koristio kompjuter na koncertu.
Meni je nešto zasmetalo, zasmetalo mi je što slušam kako muziku "svira" mašina a ne ljudi.
I tada sam od čovjeka kojem je prvi kompjuter sa kojim je radio bio Sinclair ZX81 i to 1981. godine, drugi Sinclair QL itd postao čovjek koji ima distopijski pogled prema digitalnoj tehnologiji. Ne luditski, naime koristim (čim sam na forumu to je jasno) digitalnu tehnologiju, priznajem joj neke prednosti (danas sam gledao kako 3D printer printa krvni sud i dijelove ljudske jetre, tako da će problem doniranja organa u relativno bliskoj budućnosti biti riješen printanjem potrebnih organa koji će kao osnovu imati DNA samog primatelja, pa neće biti odbacivani), ali imam i velike rezerve prema digitalnoj tehnologiji. Nešto mi je tu nehumano, ne mogu reći neprirodno (dok postoji, prirodno je), ali mi je monstruozno.
Eto, ja sam sa inovacijama blizak ali rezervisan.
Dobro ti to,
Jel to hobi ili si bas u tim vodama?
đ
Bio je hobi, mislio sam kao klinac da mi to bude profesija, programirao sam pomalo ne samo u programskim jezicima nego i asemblerom (uvijek me je backend više interesovao od frontenda), ali zbog tog koncerta i spomenutog osjećaja nelagode nisam u nastavio u tom vodama. Znam dovoljno da mogu pratiti šta se dešava, ali to je sve.
Ja kada kažem na temama na forumu da čovjek nikada ne zna šta će ga u djeliću sekunde promijeniti, misle da govorim gluposti. A govorim iz svog iskustva. Meni je taj koncert promijenio život iz temelja i to je bio samo prvi od nekoliko doživljaja koji su imali tako jak uticaj.
A onda naiđem godinama kasnije na spomenuti esej Briana Ena i pomislim da opisuje i artikuliše baš moje smušene misli sa tog koncerta.
Možda i jeste glupost...
Last edited by Hakiz on 07/07/2019 02:25, edited 1 time in total.
Hakiz wrote:
Ja kada kažem na temama na forumu da čovjek nikada ne zna šta će ga u djeliću sekunde promijeniti, misle da govorim gluposti. A govorim iz svog iskustva.
Hakiz wrote:
Ja kada kažem na temama na forumu da čovjek nikada ne zna šta će ga u djeliću sekunde promijeniti, misle da govorim gluposti. A govorim iz svog iskustva.
Možda i jeste glupost...
Nije glupost.
Ma kakvi glupost, mozda malo preozbiljno za ovu temu, al’ hajde de.
Uspjeli su mi zgaditi i brade, inace sam bila veliki fan al sad mi je postalo odbojno, eventualno neke manje brade mogu proc
A uske hlace...boze sacuvaj. Kad vidim muskarca u uskim hlacama uvijek mi malo fali da prasnem u smijeh.
Komicno.
Hakiz wrote:
Bio je hobi, mislio sam kao klinac da mi to bude profesija, programirao sam pomalo ne samo u programskim jezicima nego i asemblerom (uvijek me je backend više interesovao od frontenda), ali zbog tog koncerta i spomenutog osjećaja nelagode nisam u nastavio u tom vodama. Znam dovoljno da mogu pratiti šta se dešava, ali to je sve.
Ja kada kažem na temama na forumu da čovjek nikada ne zna šta će ga u djeliću sekunde promijeniti, misle da govorim gluposti. A govorim iz svog iskustva. Meni je taj koncert promijenio život iz temelja i to je bio samo prvi od nekoliko doživljaja koji su imali tako jak uticaj.
A onda naiđem godinama kasnije na spomenuti esej Briana Ena i pomislim da opisuje i artikuliše baš moje smušene misli sa tog koncerta.
Možda i jeste glupost...
Bravo.
Samo me zanima kako je taj jedan "trenutak" na koncertu mogao stvoriti toliki impuls za promjenu? Djeluje mi baš snažno ako si iza toga radikalno promijenio život.
MarlboroGold wrote:Štaš... bombarduju vas kako trebate izgledati u svakoj pori društva od određene dobi i to ostane. Od ljudi oko vas pa sve do medija.
Meni samo nikad neće biti jasne žene kojima je, recimo, Kim Kardashian idol. Ne moramo dalje... možemo i od ovih balkanskih starleta krenuti.
