drug_profi wrote: ↑13/09/2023 00:51
Ovo prenosim kao temu za kulturološku, i raspravu o demokratiji.
Njemačka neće izručivati tražene pojedince koji izbjegavaju mobilizaciju.
Prigovor savjesti je zajamčen u Njemačkoj i EU.
I mislim da to i Ukrajina mora prihvatiti, ma koliko u ovoj situaciji to izgledalo nepravedno.
Ukrajina ako hoće u EU i Zapadni svijet, mora prihvatiti i pravo pojedinca da ne želi da ubija, niti da se stavi u situaciju da bude ubijen.
Ukrajina također može raznim rješenjima takve pojedince diskriminsati za neke benefite koje će poslijeratno društvo ponuditi. To je njeno pravo.
Ja također ne bih želio saborca koji je prisiljen da tu bude.
mislim da "prigovor savjesti" ne oslobađa nikoga vojne službe već samo oružja, za njih se onda nalaze takve pozicije u vojsci uz obično duži rok služenja.
ako se ne varam, i JNA je to uvela pred raspad YU, a vojni rok je takvima bio duži.
što kažeš, to treba poštovati.
uh, mogao bih knjigu napisati o tome gdje je taj "prigovor" u vojnika u našem ratu funkcionisalo polovično.
pucali bi u očitoj samoodbrani ali ne i na čistu metu van aktivnih dejstava. i sam sam bio tu negdje.
znam i iz slučajeve sa druge strane, a poseban kad četo izbjegava da puca na mene kao čistu metu, sa nove i nama nepoznato zauzete lokacije, i on je bio "polovičan" slučaj, čekao je moj ulazak u zgradu i zatvaranje vrata da bi za sekund-dva sasuo rafal u njih i ranio drugog saborca. i to četo na 84ci.
siguran sam da me imao na nišanu bar 50m i i to tako da se krećem u pravcu ravno od njega, čista meta, nema fule, ali čekao je priliku da puca "na slijepo" i ne vidi rezultat. odmah smo taj ulaz/izlaz zabarikidirali i prokopali drugi.
da je bio neki drugačiji sad ovo ne bih mogao pisati.
pucanje na neprijatelja van borbi je većini neizvodivo, nekima nije, svakako teška tema.