Forum Klix.ba

Brzo si odustao, mili moj. Čini ti se da si uradio sve da je osvojiš. Ne znaš ti šta se krije iza njenog prividnog "nezadovoljstva tobom". Nije ona kao osoba teška za zadovoljiti. Samo, od malena je od ljudi upoznala samo njihovu crnu stranu. Na svojoj koži osjetila je laž, izdaju. Nema ona više vjere u ljude. A ti ako nemaš volje da korak po korak stičeš njeno povjerenje i osvajaš njeno srce, odmakni se od nje. Nemoj i ti da je mučiš. Dovoljno joj je muke pokazao život....



Ne pružaj ruke u nadi da ćeš dohvatiti ljubav...
Ljubav nije nešto što možeš zadržati rukama...
Ljubav se pronalazi srcem...
A čuva dušom...

Draga biljeznico,
ubijas svakim postom, nemam rijeci...

htio bih da srebrno svjetlo nagrnem na nju, da je ne izgubim, slušam korake ranih prolaznika na sokaku, pred zoru, i mislim o njoj i o sebi. Zaslužila je bolju sreću, ali šta bih ja bez nje?
...
da nisam upoznao tebe, bio bih ljut na život, pa ne bih imao ništa, kao ni sada, ali ne bih znao šta je sreća. zbog tebe se ne osećam poražen, niti mislim na osvetu. mislim samo na tebe. nikada te više neću ostaviti samu, sve što se desi, desiće nam se zajedno.
...


Žena više voli nježnu riječ, makar bila i glupa, nego pametnu ako je gruba

..."Odsjaj mog lika u tvojim ocima
ne nosi boje zime.
On gori iskonskim onim plamenom
koji dotice lice zore
i ostavlja na nebu krvav trag.
On zvoni ledenom svojom vrelinom
usamljenim bulevarom legendi...
Legendi zapisanih perom ptice
koja nikada nije poletela
i senkom kise
koja nikada nije kvasila njen let.
On zorom cuje krike neba
kojem nedostaje najdrazi par krila...
Uvece osvetli put umornoj putnici
i nahrani je zvezdanim prahom.
Zimi je sakrije pod svoje skute
i odrzava topliu njenog duha
donoseci miris jorgovana
nekog dalekog proleca.
A zorom, onog uspavanog, tihog nemira,
kada je ponovo zatekne zaspalu
pod teskim granama magle,
polozi pred nju svoj dah
i ponosno sapuce:
"Poleteces, poleteces,
i u moru slobode videti
odsjaj mog lika u tvojim ocima."

n.n.

...volim kad nam pogledi se sretnu, i kada se smeteš i postaneš trapava volim; naše nervozne pokrete i priče bezveze volim; volim kada se javiš i kada pričaš mnogo volim; i volim da pišem ti pjesme

...lagano spušta se noć; oko mene mir, tišina, sve se utišalo; oko mene tama, mrak, crno ništavilo i ja u sobi; sami, samcati; zapravo, tišinu je remetio samo uporni otkucaj starog sata; tik, tak, tik, tak,...i tako unedogled; ne volim ovaj sat, ne volim ovaj crni mrak i ovaj samotni čas; to je vrijeme kad u misli dođu svakojaki likovi, kada nam savjest pošalje svoje teško breme, kada se pitamo, preispitujemo; a, opet, kako reći da ne volim ovaj sat, kada znam da ćeš, negdje tamo oko pola noći, u goste-u misli moje doći; i, onda u susret tako teškoj noći, zbog tebe, sa smješkom, ja ću ipak poći

...čuo sam da si ponovo dolazila u naš grad; pričala mi ulica o muzici tvojih koraka, i kesten stari o osmjehu tvom; čuo sam da si dolazila i da se nisi dugo zadržala u našem gradu; vidio sam te, dolazila si opet u naš grad; sreo sam te, pogledao i glas sam ti čuo; i ti si vidjela mene...bila si tako blizu da sam mogao osjetiti tvoje želje i misli sve; čuo sam da si ponovo dolazila u naš grad, i da se nisi dugo zadržala...otišla si tiho, kao kradljivac pravi, s polovinom moga srca, skrivenog negdje duboko u grudima ti

...javi se tako, iznanada i odnekud zelja za tobom; izroni i zapliva mojim mislima, mastu zarobi; krene, ulicom se zakotrlja, kao mrak, kao dobar stih; putuje i ulicom se krisom povlaci, trotoare i klupe pretrazuje; i tvoju ulicu, zgradu i stan u potkrovlju posjeti...i ostane, izgubi se opet tu, u tvojoj sobi u krevetu mekom

Prećutim kada mi kažu: „Ne znaš ti kako boli.“ Znam, ali ne pričam.

"Možda se kajem zbog načina na koji smo završili,
ali se nikada neću kajati zbog onoga što smo imali"

...trudim se, pokušavam da te opišem slovima i riječima inim; mjesto toga otkrit ću ti tajnu...upravo se noćas, u mom srcu obrušila jedna divna i velika želja; a tebe nema, nikog nema da me barem ovlaš takne i učini da se želja kao sapunica u noć raspline

Opasno je kad se čovjek nađe sâm, okružen tišinom tuđeg neprisustva, više je strahova i čudnih razgovora sa sobom. Samo, kako da ti to sve kažem? I kako da objasnim sebi, tebe se to ne tiče, što nekad teško podnosim ovu usamljenost, a nekad mi je draža od svega, ne bih je dao nizašto.

...nema te, već dugo, predugo te nema; pitaju, koliko je prošlo dana? meni ih je mnogo, predugo već nisi moja; a, da si moja, pitaju šta bih tada? da si moja, ja bih svaki dan zvao imenom tvojim; ja bih, jutrom bih te molio da ideš, do granapa il do parka barem, samo da znam i osjetim prazninu što ostaje za tobom; i čekao bih te, nervozno i željno iščekivao korake tvojih cipela; ja bih, svaki dan bih te gledao i o ljepoti ti pričao; nema te, već dugo, predugo te nema...sreća pa umijem da lažem; da si moja, ja bih te svakog dana gledao kao da te vidim prvi put; ja bih, vezao bih te za krevet zagrljajima čvrstim, bičevao bih te usnama vrelim i...svaki dan bi bio kao prvi dan

Sad mi trebas....jako mi trebas... Samo A

Voljela bih ti reći sve što osjećam prema tebi. Sve svoje strahove, svu uzbuđenost, animalni nagon i potrebu za tvojim dodirom. Svu ljutnju, ljubomoru, ali i bijes koji osjećam voljela bih verbalizirati, ali ne mogu. Samo se mogu nadati da ćeš prepoznati to u meni.

... I kad ti zagori pojescu sve ...

To je TO
i
"Vazda mozemo jaja i hrenovki"

Izdominirah temu ...

Ramzess Veliki wrote:... I kad ti zagori pojescu sve ...

Belay Queen wrote:

Ramzess Veliki wrote:... I kad ti zagori pojescu sve ...

...ponekad još osjećam želju, i čujem je kako se zavlači pod moju kožu; šeta se i trči mislima, gasi mi ljutnju i bijes mi gasi; dođe mi tada da vrištim, da se nasmijem đavolu u lice i da pružim ruku prvoj koja naiđe; ponekad...još te poželim

...ko zna; možda smo se ipak negdje ranije sreli, na nekom drugom mjestu, il u neko drugo vrijeme, možda u nekom drugom svijetu; ko zna, možda ipak si ti i prije ovog bila moja; i ko zna, možda smo i tad, kao i sad jedno drugom dragi bili, možda smo se i voljeli; ko zna, možda se nikad ni rastajali nismo...ko zna