Evo, ja cu poceti tako sto cu lijepo zamoliti sve one forumase koji tvrde da @_Saša_ nije upravu, da ga demantuju. I ne samo to, nego da nam oboma otvore oci i uvedu nas u te visoko tolerantne i multikulturne krugove Sarajeva. Takodjer cu zamoliti da niko pri tome kao referencu ne uzima svoju porodicu i najuzi krug prijatelja. To, hvala Bogu (kojem god, jer mi ovdje i bogova imamo napretek, toliko smo multi), imam i sama. Kako nisam, kao Sanja V. i bilo koji javni govornik, ogranicena da ne mogu pisati o sebi, to cu i uraditi. Sjecam se kako su me u ratu poducavali da ne trebam svoju nanu zvati baka, jer je to "njihov" naziv. Pomislite kako je veselo bilo kad se ispostavilo da je baka ipak baka. Sjecam se da je moj otac u punoj ratnoj spremi isao da prijeti komsijama, "nasim", da joj prestanu ostavljati nozeve i poruke pred vratima kako ce je zaklati, staricu, ne zato sto je cetnikusa, nego samo zato da se dodje do jos jednog stana. Ali, dobro, to je ratna prica i kontekst joj je takav kakav je. Evo jedna predratna: Moja nana (ovaj put zaista nana), nije osunetila svog sina, gore spomenutog, sve do njegove 14. godine zato sto je bila u bliskom krvnom srodstvu sa jednim od najvaznijih ljudi u bivsoj nam drzavi, pa se svaki korak pratio. Pa je to na kraju ucinila, jer tako red i vjera nalazu. Pa on i danas kaze da mu je to veca trauma od ranjavanja u ratu. Evo jedna postratna: Toj istoj mojoj baki, danas zeni od 80+ godina, djeca uzrasta 5,6,7 osnovne bacaju svake zime grudve u prozore i pri tome joj psuju srpsku i cetnicku mater. To su djeca koja rat nisu dozivjela, nisu bili svojim roditeljima, rekla bih, ni u primisli. Toj baki na interfonu stoji muslimansko prezime, jer je od '56. udata za muslimana, koji je, doduse, davno umro, pa valjda nije dovoljno dobar argument da je odbrani od njenog cetnikovanja, ali eto... ta djeca koja usput prolaze pored njene zgrade na putu do jedne od najboljih sarajevskih osnovnih skola ipak znaju koja je to cetnikusa.
Rece neko da mu se ne ulazi u krevet, da ne citiram, nije pristojno. I upravu je covjek, sasvim. Medjutim, kao sto napisa Sanja V. ili kako je zamalo napisala Sanja H., a znam dosta takvih primjera, ulazi nam se u krevet svaki put kad "proizvod" tog kreveta donosimo na svijet. To se ne moze osporiti. E, to je mainstream. Kao sto je cinjenica, iako je na portalu bilo onih koji nisu shvatili metaforu, kako rece jedna od komentatorica, da se u eminentnim sarajevskim restoranima ne moze pojesti svinjetina. Sad, nije to nesto posebno znacajno za multikulturu i demokratiju, ja je prva ne jedem, ali mi je znalo biti neugodno kad me gosti iz drugih zemalja pitaju zasto je tako, i da li smo postali Teheran. A ja zelim tvrditi i vjerovati da nismo. Ne zato sto sam i sama mijesana, nego zato sto sam odrasla na ideji nekadasnjeg Sarajeva. Naravno, demantujte me molim vas, ali samo sa popisom 10 eminentnih restorana i vrhunskih kuhara koji to spremaju, a ne izgovaraju se komentarima tipa: nemam ja nista protiv toga, ali eto, musterije ne vole itd.
Eh, kako bih sad parirala prici o toleranciji i neizmjernoj ljubavi koja cvjeta Sarajevom, a samo Sanja V. iz njoj znanih razloga, uglavnom su pare u pitanju, ali mora ih biti jos, zeli to drugacije prikazati, evo jos dva primjera iz srca Sarajeva: prije nekoliko ljeta, prolazi moja prijateljica Bascarsijom, na putu prema Ekonomskom fakultetu, gdje cemo se naci i zaustavlja je momak. Ljubazan, kaze joj: sestro, to kako se ti oblacis nije dobro i rusi nas moral. To kako se ona obukla je haljina do poda, ali bez rukava. Ona mu na to kaze: ja se zovem Ljiljana, i on pobjegne glavom bez obzira. Zove se, inace, Selma i dolazi iz dijela grada u kome se u mekteb islo cim se progleda i prije rata. Ali, eto, nije smatrala da je neki "brat" treba uciti kako se obuci. Jos jedan primjer, za koji ste sigurno culi jer se mnogo o njemu pisalo u medijima, je kada su momka i djevojku presreli na Vilsonovom i njega pretukli zato sto se na klupici ljubio sa njom. To se isto desava u Sarajevu. Iako su u pitanju zaista bas ekstremni primjeri. Medjutim, ova tolerancija na koju se pozivate takodjer je veoma ekstremna. Znam to, jer sam, kao sto rekoh, mnogo puta dozivjela netoleranciju. A spadam u najbezbolniju varijantu mijesanih, i ime i prezime su mi bosnjacki. Ali, eto, sazna se nekako, u skoli, na fakultetu, na poslu da nisam bas najcistija. I nije mi niko nikad rekao kako da se obucem, ali bude dobronamjernih upita treba li mi se i sta cestitati, kako ja gledam na ovo ili ono, do te mjere da mi je prije nekoliko godina prijateljica, bas bliska prijateljica koja je bila izricito protiv povratka u grad "cetnika" i "ustasa" koji su to sve provodili po Kanadama, Australijama i slicnim zemljama rekla da su moji stavovi previse meki i odraz moje genetike, dakle, greska dolazi otud sto moj cetnicki kod prepoznaje njihov, pa mi nije problem da ih primim nazad u nase, muslimansko Sarajevo. To je doslo od prijateljice koja u svojoj velikoj posvecenosti vjeri ne razlikuje pojmove hodze i mujezina...Ali, dobro, sve su to proizvodi ovog naseg drustva, i nista nije spontano. Danas ta moja prijateljica ima bitno drugacije stavove, zivi u Banjoj Luci. I priznaje da je bila zadojena onom situacijom koju je zatekla u postratnom Sarajevu u koje je dosla '97.
Moram, iako bih voljela da nije tako, ostati pri tome da Sasina i moja iskustva spadaju u mainstream, a tolerancija o kojoj govorite i primjeri koje sam ja navela, su ipak izuzeci. Koliko bismo intimno zeljeli da je drugacije je jedna stvar, a koliko smo spremni da to branimo kao objektivnu cinjenicu je nesto sasvim drugo. Vidim da smo dogurali i do revolucionarnih poklica, i to je super, ali se bojim da ovaj konstantni lov na vjestice, u ovom slucaju vjesticu Sanju V. ipak nije bas najbolje usmjeren. Ali o tome sam vec potrosila previse rijeci otkako sam ovdje. To koliko svaka njena rijec ovdje izazove revoluciju postaje tema za onog istog Frojda, kojeg smo nedavno zazivali.
Zelim vam da uzivate u sarajevskoj toleranciji, i svakako pozovete Sasu, mene i sve one koji mogu svjedociti drugacije da vam se pridruzimo.
Postovana Sanja, hvala vam na tekstu kojim ste progovorili ustima mnogih od nas, koji bismo voljeli da nije ovako kako je.
I svakako, draga Katarina, molim te da nam jednom umjesto klipa koji smo, kao i tvoju nadmenu poentu morali uvaziti, jednom postavis svoju diplomu sa Sorbone ili Harvarda, jer sve ispod toga je nista za tebe i tvoju mudrost
), ovaj tekst ne dokazuje i potkrepljuje.
; ali, valjda to kod nas tako i treba; u zemlji i društvu u kome je red, rad, disciplina, odgovornost, a izgledno je i rezultat incident, i ne može drugačije; uz neophodnu opasku o tome da zaista razumijem, poštujem,...pravo svakom pojedincu na vlastiti stav, razmišljanje,...i naravno iznošenje istih, kratak komentar na gospodina reditelja i autora teksta o mesu; ne pokušavajući shvatiti dubinu poruke i promišljanja istog, ostavljajući iza sebe dilemu konteksta, kritike ideologije, ličnih stavova, vremenskog konteksta,...zar je (namjerno neću upotrijebiti negaciju i takav kontekst pitanja), najbolji, najkvalitetniji, najsretniji, naj... dva ljudska bića, insana nazvati "faširanim ili bilo kakvim drugim mesom"; zamislite da Vas, Vašu sestru, dijete,...ili Vas gospođo vlaisavljević neko na, recimo ulici nazove mesom; složit će te se, da Vam ne bi bilo svejedno, naprotiv; ne moram i neću uopće pokušati da dočaram razliku između takvog "prozivanja" i kolumne ozbiljnog intelektualca i javne ličnosti; dalje zaista ne bih, izuzev da kažem da je moje pravo ne složiti se s mišljenjem i stavovima bilo koga;