hehegost iz ZG wrote:
zahvaljujem svim dobronamjernim BiH susjedima na lijepim željama, nadam se i skorom Vašem pozitivnom pomaku
no, da ne zaboravim, također "zahvaljujem" i "sveznajućem" polupismenom čobanu na krajnje frustriranom i iskompleksiranom komentaru,
Hrvatska se u zadnje vrijeme ponaša korektno prema BiH pa nema razloga da gajimo međusobni animozitet. Naprotiv, neka se komšiji oteli krava, neka mu je tavan pun suhog mesa, bankovni račun u plusu i neka su mu zdrava djeca. A onom drugom komšiji na istoku što nas još uvijek maltretira, neka crkne krava i izgori štalagost iz ZG wrote:
zahvaljujem svim dobronamjernim BiH susjedima na lijepim željama, nadam se i skorom Vašem pozitivnom pomaku
Duge njive.Ridjobrki wrote:Hehehehe... Za par godina krenem ja malo do Zagreba kad ono tabla:
WELCOME TO EU
a odmah iza nje:
LIČKA KORENICA
Uvijek postoji referendum i opcija NE koju ću vrlo rado zaokružiti. 
Ili je Jaca pomislila da nas uvede u EU bez izraza volje naroda? E ne more tako. U sred Zagreba imas Trg Marsala Tita, imas i ulicu Zrtava fasizma tako da nisi u pravu.test01 wrote:-nema podsticanja ali ima tolerancije na takve simbole dok se partizani satanizuju.
-ako je hrvatska na temeljima antifasizma,ima li npr. partizanska ulica u zagrebu jer su partizani bili nosioci toga antifasizma?? nema. postoje li ulice narodnih heroja? opet nema.
Pridružujem se čestitkama!-LIBERO- wrote:Hajde susjedi,svaka cast...bitan je pomak koji ste napravili,a EU eto i to je recimo bitno.
Sve najbolje,narocito za ovaj "normalni"dio Hr. pucanstva
Eto dodje nam EU i geografski na domak...ali samo geografski
Toto wrote:Cestitke susedima !!
sad ce se na more u EU
ZAGREB - Unatoč tomu što euroskepticizam u Hrvatskoj vidljivo jača, potpora hrvatskih građana ulasku u EU - raste.Ridjobrki wrote:Naravno, iskrene čestitke susjedima s druge strane Plješevice!
P.S. Nek neko ispravi naslov teme u ''Zbivanja u Hrvatskoj'', red bi bio...
test01 wrote:kada su primili pola Kipra mogu svakog pa tako i bih.
Dobra vijest,cestitke i svako dobro Hrvartskoj i hrvatskom narodu na njenom putu ka clanstvu EU-i,....amrica wrote:'Rvacka za dvije godine u EU....
http://www.sarajevo-x.com/svijet/region ... /110610048
Znači, nije Hrvatska 28. članica EU, nego 27. i po?ljubav_aha wrote:test01 wrote:kada su primili pola Kipra mogu svakog pa tako i bih.
EU nije uopće pokazala da je otvorena za zemlje zapadnog balkana, čak suprotno, od raznih kočenja reformi, stalnim novim zahtjevanjem, topničkim dnevnicima, popuštanje arbitraži u sporu s Janezima, naredba ukidanja ZERP-a te do dvostrukih mjerila u vidu primanja Rumunjske i Bugarske. Hrvatska je 2005. bila čak ispred Poljske po BDP-u pa što se dogodilo.Sasvim_Obican wrote:Čestitke ! OVim je EU pokazala da ima i više nego otvorena vrata za zemlje zapadnog Balkana, ali da ih ne želi iz samilosti već zbog njihovih napora i uloženog truda u obnovu i izgradnju države i društva. EU dolazi na granice BiH. Tako blizu, a opet tako daleko..
Kao što rekoh - EU je jednom iz samilosti u članstvo primila Rumuniju i Bugarsku, pa im sad te dvije zemlje rade o glavi poigravajući se fisklanom stabilnošću unije, a o korupciji i kriminalu koji cvjetaju u najvišoj politici te dvije zemlje da ne govorim . Evropska Unija daje puno, ali puno i uzima. I samo budala misli da ulaskom u EU ulaziš u raj u kojem sve što zamisliš, dobiješ, a zauzvrat plaćaš lijepim pogledom i ponašanjem.1pajdo wrote:EU nije uopće pokazala da je otvorena za zemlje zapadnog balkana, čak suprotno, od raznih kočenja reformi, stalnim novim zahtjevanjem, topničkim dnevnicima, popuštanje arbitraži u sporu s Janezima, naredba ukidanja ZERP-a te do dvostrukih mjerila u vidu primanja Rumunjske i Bugarske. Hrvatska je 2005. bila čak ispred Poljske po BDP-u pa što se dogodilo.Sasvim_Obican wrote:Čestitke ! OVim je EU pokazala da ima i više nego otvorena vrata za zemlje zapadnog Balkana, ali da ih ne želi iz samilosti već zbog njihovih napora i uloženog truda u obnovu i izgradnju države i društva. EU dolazi na granice BiH. Tako blizu, a opet tako daleko..
EU ima otvorena vrata za novu jeftinu radnu snagu jer će sigurno Hrvat raditi za manju plaću u europskim zemljama od domaćih, naravno da je otvorena za šumska bogatstva, prirodne blagodati, a i sve ostalo su stranci počeli preuzimati. Nastavlja se s kreditima dok ne dođe do kritične točke kad ih hr građanin neće moći vraćati pa ćemo i službeno postati robovi.
Tri generala i solidarnost u zločinu
VLADAJUĆI HDZ danima najavljuje oslobađajuću presudu hrvatskim generalima u Haagu. Sasvim logično, s obzirom da je godinama zataškavao zločine i štitio zločince, bojkotirao Haški sud, relativizirao krivnju, politizirao optužnice, a sustavnu pljačku i palež nazivao pojedinačnim incidentima.
Katolička crkva moli za generale, drži mise, organizira hodočašća. Što je opet logično. Ako već nikad nije molila za ubijene civile u Oluji i nakon nje, onda je normalno da moli za ljude koji stoje iza tih ubojstava. Sasvim u skladu s učenjem Crkve.
Povratak u devedesete
I tako, dan uoči izricanja presude Anti Gotovini, Mladenu Markaču i Ivanu Čermaku, vraćamo se deset godina u povijest kada se stvarala slika o tome da hrvatskih ratnih zločina nije bilo, ni prije Oluje, ni za vrijeme, ni nakon nje.
Kao da nije ubijeno 600 civila, spaljeno 22 tisuće kuća i izbjeglo 150 tisuća ljudi. Pa ako je HDZ godinama svojim građanima nametao solidarnost u zločinu, sasvim je normalno da sada tvrdi kako su optuženi generali nevini.
No, ako budu osuđeni - kao što se to očekuje - onda bi makar Crkva morala biti zadovoljna. Tri generala ponijet će na svojim herojskim plećima grijeh cijele strukture: politike koja je huškala na mržnju, poticala zločine, skrivala zločince, sabotirala Haag, sponzorirala bijeg jednog optuženog, a na kraju zločine pokušala zamotati u sintagmu o svetosti Oluje. Umjesto da ih odvoji od nje.
Zločinačka politika
Ako presuda Gotovini i generalima doista bude presuda državnoj politici, odnosno "udruženom zločinačkog poduhvatu", onda će to biti zato što nas je ta ista politika godinama držala kao taoce svoje zločinačke politike.
Franjo Tuđman nije dao da se dira Oluja. Umjesto njega Haag je kasnije optužio Gotovinu. Tadašnji premijeri Nikica Valentić i Zlatko Mateša ignorirali su tromjesečno orgijanje po bivšoj Krajini. Oni su sada ugledni građani. Ondašnji ministar pravosuđa Miroslav Šeparović nije mjesecima učinio ništa kako bi se procesuirali zločini. On je sada sudac Ustavnog suda. Ivan Jarnjak bio je ministar policije za vrijeme i nakon Oluje. On je sada prvi zdesna Jadranki Kosor. Mogli bismo tako nabrajati unedogled.
Nema optužnica, nema presuda, ostaje krivnja
Svi oni slijedili su tezu prema kojoj Hrvat u obrambenom ratu ne može počiniti ratni zločin. Optužnica za Varivode pala je u vodu. Optužnica za Grubore podignuta je tek 2010. godine. Optužnice za ubojstva kod Knina, Gline i Korenice nikad nisu ni podignute. Sustavno paljenje 22 tisuće kuća proglašavano je pojedinačnim incidentima, za koje su rijetki optuženi, a gotovo nitko nije odgovarao.
Egzodus 150 tisuća srpskih građana proglašeno je planom evakuacije, no mnogi starci koji su ostali u svojim kućama kasnije su pogubljeni, dok je predsjednik države preživjelima poželio "sretan put".
Poticanje na zločin i zaštita zločinaca
Sve to dovelo je na kraju do toga da tri generala odgovaraju za zločine mnogih. Ne samo onih koji su ubijali, pljačkali i palili, nego i onih koji sve to zataškavali. I tako svojom politikom držali cijelu naciju kao svoje taoce. Ne treba nam haška presuda kako bismo zaključili da je to bila zločinačka politika. Politika poticanja zločina i politika zaštite zločinaca.
Da su osuđeni ubojice u Varivodama i Gruborima - odnosno da ih je uopće netko optužio - da je netko spriječio i sankcionirao sustavno orgijanje koje je u oslobođenim područjima trajalo do polovice studenog 1995. godine, da je netko spriječio ili sankcionirao napade na izbjegličku kolonu, možda ne bi bilo haške optužnice. Ovako, za sve to i još mnogo toga odgovarat će tri generala.
Solidarnost u zločinu
Čak i ako budu oslobođeni, za što se moli Crkva i u što nas uvjerava HDZ, to svejedno neće značiti da se ti zločini nisu dogodili. Da ljudi nisu ubijeni, kuće nisu spaljene, čitavo područje nije opljačkano. Ostat će samo zabrinjavajuća činjenica da nitko za njih još uvijek nije odgovarao. I da će nacija i nadalje ostati njihov talac. Žrtva nametnute solidarnosti u zločinu.
U internoj hrvatskoj povijesti, Franjo Tuđman će, možda, još dugo vremena biti tretiran kao važna nacionalna ličnost koja je najzaslužnija za stvaranje samostalne Republike Hrvatske, međutim, vrlo je izgledno da će u međunarodnoj zajednici njegova uloga biti definirana kao kriminalna. Barem iz perspektive Međunarodnog suda za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji, koji je nedavno osudio generale Mladena Markača i Antu Gotovinu, a početkom jeseni, po svemu sudeći, još teže kazne očekuju bivše rukovodstvo tzv. Herceg-Bosne na čelu s tadašnjim premijerom Jadrankom Prlićem. No baš kao što je presuda Gotovini i Markaču predstavljala kaznu onoga što je Haag opisao kao Tuđmanovu politiku etničkog čišćenja, tako je i cjelokupni proces protiv Prlića i petorice bivših vojnih i političkih šefova Herceg-Bosne, de facto, raskrinkavanje Tuđmanovih pokušaja da se sa Slobodanom Miloševićem podijeli Bosna i Hercegovina.
Na to je ovih dana s pravom upozorio odvjetnik Anto Nobilo kada je u Dnevnom avazu izjavio da će presuda Jadranku Prliću i ostalima iz vojno-političkog vrha Herceg-Bosne biti mnogo gora za Hrvatsku od nedavne presude hrvatskim generalima i da će Hrvatska u tom slučaju biti proglašena agresorom na BiH. Nobilova prognoza ne zvuči dobro: “S jedne strane, najvjerojatnije će biti potvrđen udruženi zločinački pothvat. S druge strane, bit će utvrđeno da su ta djela počinjena u okolnostima međunarodnog oružanog sukoba, to jest BiH, odnosno Bošnjaka i Hrvatske. Budući da je sukob bio na teritoriju BiH, Hrvatska će tu biti označena kao agresor”,
upozorio je Nobilo u razgovoru za Dnevni avaz. Istovjetnu ocjenu za Nacional je iznio još jedan sugovornik iz odvjetničkih krugova u Haagu. Prema njegovu mišljenju, velika je vjerojatnost da će Haag drastično osuditi šestoricu vođa Herceg-Bosne, ali što je još važnije, i politiku koju je vodilo hrvatsko državno vodstvo na čelu s Franjom Tuđmanom između 1991. i sredine 1993. godine. Ostvare li se sadašnje prognoze, to će imati snažne reperkusije, kako u povijesnom, tako i političkom pogledu. S povijesnog gledišta, Republika Hrvatska (preciznije njezin tadašnji režim) mogla bi drugi puta u kratkom vremenskom razmaku, biti osuđena za “udruženi zločinački pothvat”, s ciljem osvajanja teritorija i protjerivanja domicilnog stanovništva.
Naravno da postoje goleme razlike između oslobađanja tzv. Krajine i aneksionističke politike Herceg-Bosne, ali, posljedice su prilično slične, a u procesu protiv Prlića i suradnika, činjenice neumoljiuvo terete Tuđmanov režim. Osude li u Haagu vođe Herceg-Bosne, to će, nažalost, biti još više osuda Hrvatske bez čije ideološko-logističke potpore ova paradržavica nikada ne bi mogla postojati. U političkom smislu, osude će dodatno smanjiti politički utjecaj dvije sadašnje stranke tamošnjih Hrvata, a to su HDZ BiH i HDZ 1991. I jedni i drugi vuku korijene iz Herceg-Bosne, i u biti, traže njezinu obnovu, iako pod drugim imenom i na nešto manjem teritoriju. Osudi li Haag nekadašnju Herceg-Bosnu, bit će to presuda ideji o ekskluzivnom hrvatskom entitetu, a upravo takvu teritorijalnu nezavisnost, zahtijevaju HDZ BiH i HDZ 1991.
