Point. wrote:Iran, kao i Turska su priča za sebe no Kurdi nemaju jasno definisane granice zamišljene države, plus što se područja gdje oni žive prostiru na 5-6 država. Jasno je da je to nemoguća misija.
Apsolutno moguca misija i neminovnost.
Kurdi u Iraku vec imaju drzavu u drzavi. Autonomna jedinica sa granicama, parlamentom, vojskom, policijom i svakom drugom odlikom drzavnosti. Spor je oko grada Kirkuka, vecinski kurdski grad, pod okupacijom siitske vlade u Bagadadu. U irackom Kurdistanu 90% stanovnistva cine Kurdi, 6-7 miliona.
U Siriji su proglasili autonomiju. Imaju vojsku, policiju i sve druge poluge vlasti. I americku podrsku. U Siriji zivi 3-4 miliona Kurda.
Sljedeci na redu je Iran u kojem zivi 8-10 miliona Kurda na
kompakatnom podrucju. U kurdskom regionu Irana apsolutnu vecinu stanovnistva, preko 90%, cine Kurdi. Ako se desi americka intervencija, Kurdi ce formirati autnonomnu jedinicu po uzoru na Irak i Siriju. Vec imaju organizovanu vojsku i cekaju svoj trenutak.
I za kraj Turska, sa 20-25 miliona Kurda, uz demograski boom, uz tursko demografsko propadanja. Za 30-40 godina Kurdi ce biti vecina u Turskoj. Da li ce Turci pristati na odvajanje Kurdistana ili pristati da Kurdi uzmu cijelu Anadoliju, to je pitanje. Kurdi u Turskoj ce biti vecina a ukupno gledano Kurdi ce biti dvostruko veci narod od Turaka u narednih 30-40 godina.
Mlad narod i nezaustavljiva energija, ogromna zelja za drzavom i slobodom. Imaju nacionalni ponos, jezik, zastavu, himnu i san o nezavisnosti. Imaju populaciju od 35-40 miliona sa tendencijom da ce doci do 100 miliona. Tako veliki narod, sa tako velikom zeljom za drzavom, ne moze biti dovijeka sputavan. Samo se odgadja neminovno. Kurdi su ginuli za nezavisnost kada ih je bilo 10 miliona, kada nisu imali ni pusko ni pare ni saveznike, kako ce tek biti kada ih bude 100 miliona, kada imaju pusku, pare i saveznike. I Kurdi ne zele nikoga okupirati, zele vlast na svojoj zemlji. Motiv branioca je dugorocno jaci od motiva okupatora.
