iz zadnje klupe wrote:Ovi sa naknadnom pameću i procentima iz popisa 91. godine
Ne mozete porediti procente super homogenizovanih Srba i Hrvata iz 91. godine i Muslimana izgubljenih u vremenu i prostoru a tek ne Jugoslovene
Jača su tri Hrvata ili Srba kao politički element nego 20 muslimana koji nosaju Titne slike i djecu nazivaju snježana, Saša, što je posebno bili karakteristično za Mostar, prema tome rezultat rata u Mostaru je pokazatelj gdje su u stvari živjeli u Mostaru Bošnjaci, to i danas držr. a gdje titini muslimani
Šta znači super homogenizovana nacija sa jasnim ciljevima nek pogleda pod albance, ijako su bili vojnički i inferiorniji od Bošnjaka praktično su ostvarili sve svoje ciljeve.
Ali u Mostaru ništa nije izgubljeno, soliteri i stadion se mogu lako napraviti bil' u Sjevernom logoru ili Vrapčućuma, pare i poduzetnici sada trebaju Bošnjacima Mostara, tu je rješenje problema i opstanka u Hercegovini.
Slažem se sa dosta toga što iznosiš. Para vazda treba, to je tačno, ali prije para se nešto mora suštinski promijeniti u glavama Bošnjaka u Hercegovini, inače ni «američke» zalihe iz Fort Knox-a ne mogu zakrpiti rupu bez dna. U situaciji gdje je vrhunac političkog dostignuća prosperitet «samo moga plemena i plemenskih pašnjaka» (još malo fali pa da se počnu otvarati ambasade: drežnička, dubravska, stolačka, mostarska, nevesinjska, podveleška, gatačka i sl.), teško je razmišljati o državi i naciji. Ako se unutar svake od navedenih struktura ne nađe snage da se odmakne od takvog razmišljanja i generalizacija, teško će se išta promijeniti, a vrijeme leti. S druge strane, svi znamo da u stranačkim centralama sjedi jedan dio «stručnjaka» kojima to savršeno odgovara i koji su i sami tome svjesno doprinijeli, da bi zajedno sa svojim lokalnim pulenima lakše jahali na «gradu slučaju» i svu svoju pljačku pravdali onom otrcanom «vidi šta nam Hrvati (Srbi) rade, ne daju nam ništa». Kao, eto, oni mogu «svašta», a tebi ne daju ništa – to je za malu djecu. Ako je tako – što će onda Bošnjacima ikako politički predstavnici – svakako se, eto, Srbi i Hrvati pitaju za sve!
Zar nije činjenica da je u Hercegovini, kada su u pitanju unutarbošnjački odnosi, Bošnjacima najveći problem – «dijaspora»? Fuj riječ!
Sve je strpano u tu kategoriju, pa i oni koji su ratovali u Armiji, dopali Heliodroma ili drugog logora, preživjeli i protjerani vani. To je sramota za sve Bošnjake. Smeta im što neko iz dijaspore dođe na odmor sa dobrim autom, a ne smeta im što se Tihić ili Lagumdžija ili bilo ko drugi voza u Q7! I još neki roncaju «pa što se ne vraćaju» - što, da ga svaka budala udara po glavi kako stigne!? Ne smeta mu što mu je ratni komandant «stekao» 5-6 kuća (znači, naplatio masno svoj ratni angažman – pa za to je i ratovao, očito)! A dijaspora je bogom dana solucija, i za pare i za poduzetništvo, ali to ne može! Mogu i Heće i raznorazni mešetari o kojima niko ništa ne zna raditi šta god hoće po Hercegovini, jedino je dijaspora problem.
A da je izgubljeno – ma, nikad nije sve izgubljeno, u pravu si.
