Forum Klix.ba

za sad je OK

sharwoodforest wrote:

Preporucujem, ovo je knjiga koja se na prvo citanje cini teska i nejasna, ali je zaista hrana za dusu i tijelo. Prevedena je kao "Zenska francuskog porucnika", a snimljen je i film prema knjizi.

Dobar pastiche

Gospodare Prstenova - JRR Tolkien

Gledala sam film iz prema gore navedenoj knjizi. Nije mi bas nesto posebno bio.
A ako je i knjiga tako losa... Onda, ne hvala...

Nevidljiva ruka - uvod u istoriju zavjere ( Ralf Eperson)
http://eknjige.org/download.php?knjiga= ... ju-zavjere

Zapečaćeni džennetski napitak ( Safijurrahman El-Mubarakfuri )
http://islamski.net/dwld/Zap_dzen_napitak.rar

callmethebreeeze wrote:

procitah je prije par dana. sjajna knjiga.

budem i ovo zbavila hvala sto mi skrenu paznju

Sveta umjetnost na Istoku i na Zapadu : njena nacela i metodi
Titus Burckhardt


Burckhardtovo najbitnije djelo iz oblasti umjetnosti jeste Sveta umjetnost na Istoku i Zapadu (Sacred Art in East and West), koje sadrži veliki broj divnih poglavlja o metafizici i estetici hinduizma, budizma, taoizma, kršćanstva i islama...

zavrsila


dosla do pola


pocela

fundamentalisto

Boris Dežulović, Jebo sad hiljadu dinara
Sjajan!
Hvala Figurama:)

danas wrote: dosla do pola

i ja se spremam da pocnem fundamentalistu
trenutno uzivam u ovom



In The Assassin’s Song, Karsan Dargawalla tells the story of the medieval Sufi shrine of Pirbaag, and his betrayal of its legacy. But Karsan’s conflicted attempt to settle accounts quickly blossoms into a layered tale that spans centuries: from the mysterious Nur Fazal’s spiritual journeys through thirteenth century India, to his shrine’s eventual destruction in the horrifying "riots" of 2002.

From the age of eleven, Karsan has been told that one day he will succeed his father as guardian of the Shrine of the Wanderer: as the highest spiritual authority in their region, he will be God’s representative to the multitudes who come to the shrine for penance and worship. But Karsan’s longings are simpler: to play cricket with his friends, to discover more of the exciting world he reads about in the newspapers his friend Raja Singh, a truck driver, brings him from all over India.

Half on a whim, Karsan applies to study at Harvard, but when he is unexpectedly offered a scholarship there he must try to meld his family’s wishes with his own yearnings. Two years immersed in the intellectual and sexual ferment of America splits him further, until finally Karsan abdicates his successorship to the eight hundred-year-old throne.

But even as Karsan succeeds in his "ordinary" life – marrying and having a son, becoming a professor in suburban British Columbia – his heritage haunts him in unexpected ways. And after tragedy strikes, both in Canada and Pirbaag, he is drawn back across thirty years of silence and separation to discover what, if anything, is left for him in India.

Both sweeping and intimate, The Assassin’s Song is a great novel in the grandest sense: a book that captures the intricate complexities of the individual conscience even as it grippingly portrays entire civilizations in tumult.

svoje utiske pribiljezim kasnije za sada

ketrin nevil-osmica

preporuka svima koji su citali da vincijev kod

Ja trenutno citam dvije knjige, citam ih onako paralelno i dobro mi ide sa obzirom da nisam navikla na to
Amosa Oza, prvi put se susrecem sa ovim piscem - "A Tale of Love and Darkness" (ne znam prevod na Bosanski). Ukratko, ova novela je jedno zivotno putovanje i pisani memoari piscevog zivota od djetinstva u vremenu pred kraj Britanskog mandata i stvaranje noze drzave Izraela, prica nastavlja dalje u odraslim godina. Amosova prica je zapravo portret njegovog zivota od ranog djetinstva i emotivna sjecanja na odnos sa majkom i ocem, ali nadalje opisuje i odnose sa blizom i daljnjom rodbinom. Novela je i vise od personalnog jer se paralelno sa njegovim zivotom i zivotom svih ljudi koji ga okruzuju i ostavljaju na njega tragove opisuju i historijski tokovi u Evropi, Jerusalemu i Palestini a koji itekako ostavljaju duboko urezane tragove straha u njegovom narodu.

No agreement is possible about the history of this conflict. There is no objective truth, however much Zionists and anti-colonialists wrangle. The Palestinian writer Samir el-Youssef has remarked on the new genre that is emerging in Palestinian literature: memoir. The subjective truths of the participants are the real story of this long war between Jews and Arabs. The generation that escaped to Palestine in the 1930s were neither one thing nor another; the precursors of the idea of being Europeans, driven out of Europe by nationalism and racism, they arrived in the middle of a project to squeeze the ghetto of the Jewish soul. Everything they brought with them, the memories of forests and old cities, the polyglot soul, withered in the Middle Eastern heat, like the plants in the garden the Klausners tried to grow. Haunted by genocide that had claimed their own parents or brothers and sisters, they paid no attention to the population already there. They had enough to contend with, without that additional burden.

http://books.guardian.co.uk/reviews/bio ... 74,00.html

Druga knjiga je "Orientalism" od Edwarda Saida.

Obadvije knjige imaju jednu zajednicku komponentu, iako razlicti literarni zanrovi, a to je tema Orijenta i Evrope.

Strah od letenja- Erica Jong


Good !!!!!!!!

Danas zavrsih citanje Pamukove "Zovem se crvena". Prvi dojam mi i nije bas neko odusevljenje. Knjiga je preslojevita za samo jedno citanje. Autoru se mora odati priznanje za virtuoznost pisanja i interesantnu formu. Mislim da cu ponoviti putovanje u Orhanov literarni svijet.

otherside wrote:Danas zavrsih citanje Pamukove "Zovem se crvena". Prvi dojam mi i nije bas neko odusevljenje. Knjiga je preslojevita za samo jedno citanje. Autoru se mora odati priznanje za virtuoznost pisanja i interesantnu formu. Mislim da cu ponoviti putovanje u Orhanov literarni svijet.

A ja upravo zavrsih Pamukov "Snijeg." Po prvi put citam njegovu knjigu i jako sam odusevljen. Spremam se za Dostojevskog, "Zlocin i Kazna"

Khaled Hosseini, Hiljadu sjajnih Sunaca.

Fantasticno (iako ne bolje od Lovca na zmajeve).

Meša Selimović - Derviš i smrt

Vedrana Rudan - Crnci u Firenci

Simpatična priča, odnosno više priča u jednoj, koje na kraju čine više nego logičnu cjelinu.
Gdja Rudan je prepoznatljiva po svom specifičnom načinu pisanja. Vrlo duhovita, domišljata, smjela, žena bez dlake na jeziku, koja ne štedi nikoga.
Roman se sastoji od zanimljivih dijaloga koje vode blizanci, kao plodovi u utrobi još, šta će biti kad odrastu, hoće li se uopće roditi, prepričavaju i komentiraju ono što se kao dešava u vanjskom svijetu. Usto su pride i potpuno različiti, pa su njihove diskusije time zanimljivije. Drugi dio romana se sastoji od, može se reći, monologa none, mame, deke... Oni pričaju u kasetu, i to o svom životu, o svemu onome što medjusobno jedni drugima nikad nisu imali hrabrosti reći. Uhvaćeni kao na foru da je ta priča potrebna za neku anketu (pa još anketu za amerikance).
Sve u svemu, nije loše, ako zaboravimo ogromnu količinu psovki. No, psovanje je dio stila kojim piše Vedrana Rudan. Možemo joj to zamjeriti, možemo je osudjivati, ali je to prosto ono što ona želi prenijeti na papir, pomalo drsko, kruto, ali ipak inteligentno i duhovito.

Ali, ukoliko se ovaj roman, četvrti po redu, poredi sa njenim ranijim radovima, rekla bih da su "Ja, nevjernica" i "Ljubav na posljednji pogled" za nijansu bolji. Subjektivni dojam moje malenkosti. (Mada sam svjesna da je upravo ovaj roman stilistički bio mnogo zahtjevniji i sigurno iziskivao više truda. Ukoliko pročitate roman, shvatićete zašto.)

Kako god, zanimljivo štivo za subotu poslijepodne je tu.

Podsjetila sam se da sam davno citala Strah od letenja. Bas sam uzivala.
Ovih dana nema erotike, jer sam zanesena mudrostima knjige 'Tajna'. Knjiga koja me toliko inspirise da sam vec sada sigurna da ce mi promijeniti zivot. Na bolje, naravno.

sve se kanim da počnem i četvrtu knjigu: Martin, George RR - Song of Ice and Fire 04 - A feast for crows, a sve mi nekako tegoba...znam ako počnem, ništa od ispita...

Idiot od Dostojevskog. Inače rusi su za mene vrh u književnosti, a na tom vrhu sjedi upravo Dostojevski.

StLouis wrote:

otherside wrote:Danas zavrsih citanje Pamukove "Zovem se crvena". Prvi dojam mi i nije bas neko odusevljenje. Knjiga je preslojevita za samo jedno citanje. Autoru se mora odati priznanje za virtuoznost pisanja i interesantnu formu. Mislim da cu ponoviti putovanje u Orhanov literarni svijet.

A ja upravo zavrsih Pamukov "Snijeg." Po prvi put citam njegovu knjigu i jako sam odusevljen. Spremam se za Dostojevskog, "Zlocin i Kazna"

ja se nikako nisam mogla zainteresirati za snijeg...ali nikakoooooo :S

Ma vala, meni nije nešto taj Pamukov "Snijeg", pravio je velike gafove u njemu, e sad, da li namjerno ili nenamjerno ... a malo je i dosadan. Puno više sam uživao u njegovom drugom romanu "Zovem se Crvena"