Forum Klix.ba

Pravim neke promjene u svom životu. Ako ne budeš čuo više ništa od mene, jedna si od njih...

Sigurno postoje mjesta na koja ćeš stići srcem,a ne korakom...

Bilo je teško izgubiti te, ali je još teže sresti te ponovo...

Jedna od istoriskih lekcija jeste da je "NISTA", cesto dobra stvar za uraditi, i uvek pametna stvar za reci.

Moram da te uništim u sebi...

Znala je da nisam taj, i ja sam znao da nam ne ide, ali htio sam suprotno. I još uvijek je tražim. I još uvijek je želim. Još uvijek je nemam...

Gdje god bih došao, izazvao bih razdor - ne zato što sam bio idealist nego zato što sam bio nalik na reflektor koji otkriva glupost i besmisao svega i svačega.Osim toga nisam se znao uvlačiti u guzicu.

Dok god volimo nekoga zbog njegovih vrlina, to nije ništa ozbiljno. Ali kad ga počnemo ljubiti zbog njegovih mana, onda je to ljubav.

Teško mi je! Teško veče, teško vrijeme, teško okruženje, teški ljudi, sve teško… preteško!Nemam više snage. Potrošila sam je na ko zna šta. Mala sitnica i shvataš koliko si sam. Sam u moru ljudi. Lome me, lome i pucam! Jedna mala, prozirna kapljica koja preli čašu. Jedino što mi večeras treba, očajnički treba, je topli zagrljaj, iskren osmijeh i stisak ruke, da mi ulije malo snage, da me ugrije u ovoj hladnoj zimskoj noći. Bilo čiji, samo da je iskren. Onako, baš iskren...

Nikad nisam bio siromašan, ali sam bio bez novca. Biti bez novaca je prolazno stanje, biti siromašan je stanje duha.

There is a "lie" in believe, "over" in lover, "end" in friend, "us" in trust, and "if" in life

Osjetio sam mučninu. Otrčao sam u WC, kleknuo ispred školjke i gurnuo dva prsta u grlo... Uzalud. Ne možete to povratiti. Ljudski organizam napravljen je tako da povraća samo sitnice. Hranu, cugu i takve stvari. Pokvarene starce, pokvareno djetinjstvo, i uopće pokvarenu prošlost ne možete povratiti.

Najnepoštenija stvar u životu njegov je kraj. Mislim, život je težak. I oduzme ti dosta vremena. I što dobiješ na kraju? Smrt. To je, kao, neki bonus?!
Uvjeren sam da je životni ciklus okrenut naopačke. Smrt bi trebala biti na početku. Potom slijedi život u staračkom domu iz kojeg te izbace jer si bio prezdrav. Onda počneš raditi tako što prikupiš mirovinu i već prvi dan na poslu dobiješ zlatni sat. Potom radiš četrdeset godina, dok ne postaneš dovoljno mlad za uživanje u mirovini. Piješ puno alkohola, ideš s tuluma na tulum i polako se pripremaš za srednju školu. Onda slijedi osnovna škola, postaješ klinac, igraš se i nemaš nikakvih odgovornosti u životu. Potom si malo dijete, pa beba, vraćaš se unutra i devet mjeseci lebdiš dok te grije najluksuznije centralno grijanje, kupka, a hrana stiže kroz cjevčicu. I kraj dočekaš jednim fantastičnim orgazmom!!! Amen.

Mi često odabiremo ciljeve koje odabiru drugi ljudi ili ono "što se nosi", pa se tako usmjeravamo na materijalne stvari, mladenački izgled, izlaske na određena moderna mjesta.., to su ciljevi koji možda dovode do kratkotrajna zadovoljstva, ali nikako do trajnije psihološke dobrobiti. Život treba živjeti u vlastitom vrijednosnom sustavu, a ne onomu koji je trenutno u modi, jer nas tek ostvarivanje ciljeva koji su u suglasnosti s našim vrijednostima dovode do istinskog zadovoljstva životom...

Ambrozija wrote:Mi često odabiremo ciljeve koje odabiru drugi ljudi ili ono "što se nosi", pa se tako usmjeravamo na materijalne stvari, mladenački izgled, izlaske na određena moderna mjesta.., to su ciljevi koji možda dovode do kratkotrajna zadovoljstva, ali nikako do trajnije psihološke dobrobiti. Život treba živjeti u vlastitom vrijednosnom sustavu, a ne onomu koji je trenutno u modi, jer nas tek ostvarivanje ciljeva koji su u suglasnosti s našim vrijednostima dovode do istinskog zadovoljstva životom...

Na Svijetu uvijek postoji jedna osoba koja čeka onu drugu, bilo da je nasred neke pustinje ili usred velikog grada. A kad se te osobe sretnu i njihovi se pogledi ukrste,sva prošlost i sva budućnost gube svaki značaj. Samo postoji taj trenutak i ta nevjerovatna sigurnost da je sve stvari pod suncem ispisala jedna ista ruka, ruka koja je stvorila po jednu dušu blizanku za svaku osobu i koja je u njima probudila ljubav bez koje ni jedan san ljudske rase ne bi imao smisla!

..Susreo sam na ulici vrlo siromašna, zaljubljena mladića. Šešir mu star, kaput otrcan, ogrtač progledao na laktovima, cipele mu vodu propuštale - ali duša mu bijaše posuta zvijezdama...

Mogli su oni jedno bez drugog. Mogli su čak biti s drugima, pronaći nove ljubavi, okrenuti leđa jedno drugom. Ali su se uvijek vraćali. Bili su isti - isti inat, isti ponos, isti osjećaji. Voljeli su se i mrzili u isto vrijeme. A takva ljubav je jača od svega...

''Prolaze mi dani na neki sasvim čudan način, bez ljudi, dugih razgovora, prijateljskih zagrljaja. Ja se ne osećam nostalgično. Promena je neverovatna, zadivljujuća i kada razmišljam o tome, ne osećam nikakvu prisnost sa sopstvenom sobom od pre godinu dana. Uplašila sam se jedino od neverovatne hladoće koja se širi oko mene. Nekada sam glumila sindrom sante leda, i bila vrlo uspešna sa navlačenjem odgovarajućih maski, držeći svoju gordost grčevitom čvrstinom. Nadam se da je ovo sada samo privremeno, i možda samo zakasnela reakcija mog tela na šokove. Ne želim da se navikavam na beskonačnu ravnodušnost.
Trebala bih otići na planinarenje, i ispuniti nedelju smehom i koracima. Poljubiti nekoga. Fotografisati se. Zaplakati bez razloga.

Ako se pretvorim u kamen, ko će voleti kišu u proleće?''

"Ako ti nekada bude loše u životu, sjeti se mene, jer ne može se umoriti od čekanja onaj ko se ne umara od gledanja u tebe."

Luis Garsija Montero

Moll_Flanders wrote:''Prolaze mi dani na neki sasvim čudan način, bez ljudi, dugih razgovora, prijateljskih zagrljaja. Ja se ne osećam nostalgično. Promena je neverovatna, zadivljujuća i kada razmišljam o tome, ne osećam nikakvu prisnost sa sopstvenom sobom od pre godinu dana. Uplašila sam se jedino od neverovatne hladoće koja se širi oko mene. Nekada sam glumila sindrom sante leda, i bila vrlo uspešna sa navlačenjem odgovarajućih maski, držeći svoju gordost grčevitom čvrstinom. Nadam se da je ovo sada samo privremeno, i možda samo zakasnela reakcija mog tela na šokove. Ne želim da se navikavam na beskonačnu ravnodušnost.
Trebala bih otići na planinarenje, i ispuniti nedelju smehom i koracima. Poljubiti nekoga. Fotografisati se. Zaplakati bez razloga.

Ako se pretvorim u kamen, ko će voleti kišu u proleće?''

''Ako vam neko ne pruža ljubav i poštovanje, pravi je blagoslov ako vas ta osoba napusti. Ako vas ta osoba ne napusti, svakako ćete s njim ili s njom doživeti mnogo godina patnje. Odlazak može da boli neko vreme, ali će vaše srce na kraju zaceliti. Tada možete odabrati ono što zaista želite. Otkrićete da ne morate verovati drugima onoliko koliko morate verovati sebi da biste napravili pravi izbor.''

''Dajte mi jedno zasto, jednostavno zasto, bilo kakvo zasto. Kakva budala. Zna se.
Kad se zavrsi ljubav, moze se sve naci, samo nema tog zasto.''

Federiko Moca

Moje srce zacijelo boluje od šizofrenije. Tvoj lik na mom krevetu; čas sjedi, čas leži. I kad te zagrlim, zagrlim vazduh. I kad te osjetim, osjetim toplinu. I kad ti govorim, govorim u vjetar. I kad te želim, želim nedostižno.

Ako nam je suđeno, bit ćemo opet zajedno, verujem u to...