joooj wrote:@detroit-mercy Izvini, vidim sada da je zvucalo ljutito, ali upravo sam shvatila da me svako ljeto uhvati "ljetno-dijasporska depresija", jer kako sam vec rekla dodje mi rodbina i svaki put je ista prica, a eto lakse napisati anonimno nego njima reci. I ja sam zavrsila ekonomiju, sad trazim temu za magistarski, ispite sam sve polozila i trazim posao, malo aktivnije nego dok sam bila "obicni student" i sada saljem prijave i za malo "bezveznije" poslove i nadam se da ce i corava koka nekad ubosti, jer svaki oglas koji pogledam traze iskustvo najmanje godinu na istim ili slicnim poslovima, a pitanje za veliku vecinu ovdje je odakle mi ta godina iskustva
Bez obzira na taj kriterij, ja saljem prijave, ali niko ne zove. Zadnji put sam bila na razgovoru u martu i eto srecom dobila priliku da radim mjesec dana u administraciji, dobila 200KM i ja sva sretna jer je to bilo volontiranje, ali sam ipak dobila nesto para.
Pretpostavljam da vi nama zelite dobro, ali nemojte pricati/pisati. Ni ti ni ostali sa strane, jer samo mi znamo kakva je situacija, ako vec ne znamo izlazak i rjesenje. Nedavno citam clanak o momku iz Vakufa, Maglaja (ne mogu se sjetiti) 28 godina, nema posla, nema djevojke (iskreno razumijem, ne zato sto sam zensko i sto sam sponzorusa ili sto je muskarac "stub", nego jer zeli biti dzentlmen) i ubio se. Ja sam se tako isplakala, jer mi ga je bilo zao i jer ga u potpunosti razumijem. Momak u najboljim godinama, kad treba ili da hoda, casti se, pomaze roditeljima ili da zapocne zajednicki zivot sa drugom osobom, ne moze.
Mozda sam se udaljila od teme, i ne mislim zaista nista lose, ali tema je
Jadi nas nezaposlenih, pa sam se eto pojadala i cak rekla da pisete vi van BiH, ali ako nista shvatite dokle ide nasa ogorcenost ovom zemljom i nasim zivotima.
Ja u potpunosti razumijem svaku osobu, onoliko koliko mogu jer ne kazu dzabe da tudja ruka svrab ne cese. Ja sa se samo osvrnuo na to da se ne podlijeze defetizmu ili apatiji tipa, necu raditi nista sto nije u mojoj struci. To ti je mnogo gore nego raditi bilo sta, nadam se da ce i nama jednom krenuti na bolje. Ono o cemu sam ja pisao je na sta moguci poslodavac moze da obrati paznju. Nikada se ne zna, dosta stranaca otvara firme i kod nas, mozda dodjes u priliku da se prijavis za takav jedan posao. Znaj da ti u tom slucaju svaki rad ma koliko irelevantno zvucao moze da ima veliku tezinu u odabiranu potencijalnog kandidata. Pored toga, vjeruj me da ne postoje bezvezni poslovi, svaki posao je sa vezom. Prijavljuj se na sto vise mjesta, uradi sto vise intervjua, jer i na intervjuima (ako dobijes sansu) se dosta uci. Da ti kazem na koliko sam sam se ja oglasa javio (na Zapadu) prije nego sto sam ubo prvi posao u struci, sjela bi na guzicu

. Koliko sam samo intervjua obavio, i svaki intervju sam bio bolji i bolji, jer na prvom sa bio kao june i padao sam na obicinim pitanjima, kasnije i to se nauci pa dobijes neku vrstu sampouzdanja koja ti mnogo znaci. I ne zavaravaj se sa onim ja imam fax, ja sam strucnjak, i ima da budem sef. Strucnjak postajes kroz struku, kada pocinjes posao nemas u principu blage veze ali si tu da ucis i bitno je da pokazes da imas volju da ucis i radis, sto donekle tvoja radna istorija pokazuje.
O tipu koji se je ubio, ne znam sta da kazem. Ljudi da bi dosli do boljeg zivota sjedu u camac njih 50tak i preko mora punog morskih pasa ili kroz pustinju preko grane, znaju da mogu umrijeti ali opet idu dalje i ne pokusavaju se ubiti. Ipak mi nismo tolio daleko stigli.