I ja to kažem.
Savršeno se uklapa u matricu.
Kako je drug Hamdija pomogao drugu Zlatku i njegovom drugu
Forsiranje Robota
Midžići, Hajdarevići, Fajkovići, Mujagići, Saračevići... grubo su izigrani kad im je Općina, na čelu s načelnikom Hamdijom Lipovačom, za kvadrat oduzetog zemljišta platila manje nego što se plati za kvadrat laminata - 15,40 KM! Dani otkrivaju kako je Lipovača istu zemlju ispod cijene na nelegalnom tenderu ustupio preduzeću Robot, u vlasništvu bliskog prijatelja šefa SDP-a
Ako tražite primjer kako je politička brutalnost odjednom smrvila živote desetak obitelji, naći ćete ga u Biha ću: Midžići, Hajdarevići, Fajkovići, Mujagići... grubo su izigrani kad im je Općina, na čelu s načelnikom Hamdijom Lipovačom, za kvadrat oduzetog zemljišta platila manje nego što se plati za kvadrat laminata - 15,40 KM! Za posjed kojeg je nacionalizirala jugoslavenska država nisu dobili odgovarajuću naknadu po tržišnoj cijeni, definiranu Zakonom o eksproprijaciji, nego načelnikovo slijeganje ramenima: "Žao mi je, ali tako je to! Oni su žrtve nesretnih okolnosti."
Građani su već uputili apelacije Ustavnom sudu BiH, kažu da će se za svoje boriti do zadnjeg, ali su im ta vrata za sada zatvorena jer još uvijek nema sudske presude koju bi pred Ustavnim sudom osporavali. Nikad nisu pristali na ponuđenu cijenu, bijesni su i što se ne mogu sastati s načelnikom. Jednom su već bili izigrani za sastanak, navode svjedoke, pozivaju se na sekretaricu, na načelnikovog savjetnika Amarilda Mulića, kažu, morali su ih svi u Općini vidjeti jer je među njima bio i paraplegičar, dva sata su ga čekali pred kancelarijom, ali...
Načelnik se kune da svi oni lažu, objašnjava da se on nije dužan sastati baš sa svakim.
No, on je istim udarcem, svjesno ili nesvjesno, prokrčio put i interesima svog stranačkog šefa, bošnjačkog socijaldemokrate Zlatka Lagumdžije, odnosno njegovom (Lagumdžijinom) prijatelju Selveru Oruču. Oteto zemljište je prodato kompaniji Robot General Trading Co., u Oručevom vlasništvu, za ciglo 1.222.000 KM ili nešto više od 97 maraka po kvadratu. Robot je pare uplatio 28. juna prošle godine, kada je i preuzeo obvezu da izgradi novi trgovački centar, zaposli sto ljudi i za deset mjeseci ispuni sve što je načelnik obećavao. Prekounje, a tako se taj komad Ljute Krajine zove, još uvijek je pusta ledina. Na njoj stoje prevareni (bivši) vlasnici i poručuju: "Nećeš moći!"
U Šijanovom remek-djelu Ko to tamo peva to je jedan od uspjelijih gegova. U Bihaću, pod vrijednim socijaldemokratskim načelnikom, to je, njegovim riječima, surova realnost.
Danas sa zemlje, sutra iz kuće Ljiljana Hajdarević je na svojoj koži osjetila kako surova realnost može biti. Ona je, s još četiri vlasnika parcela u Prekounju, pristala na uvjete iz Zaključka o isplati novčanih sredstava, koji je 3. 4. 2007. potpisao načelnik Lipovača. Isplaćene su joj (pažnja!) 20.302 marke za 1.318 kvadrata! Na tržištu nekretnina građevinsko zemljište A kategorije iste površine kao od šale dostiže cijenu od 260.000 maraka. Ljiljana sada tvrdi da je prevarena, kaže: "Faktički, bila sam primorana da uzmem te pare. Rekli su mi da nikad nećemo dobiti više. Oba moja djevera su potpisala pa sam morala i ja."
Ljiljana je samohrana majka. Sa poodraslom kćerkom Dijanom živi u, blago rečeno, užasnim uvjetima. Njen suprug Muhamed poginuo je na Hrasniku, kao pripadnik Petog korpusa ARBiH, 5. oktobra 1995. Budući da nije rođena Bišćanka, kaže da je, otkako joj je muž poginuo, postala stranac u gradu. "Katastrofa, umjesto da su mi kuću napravili... uh. Ja ovdje nemam familije, ni kuma, ni druga, nisam upućena u zakone. Rahmetli Muhamed se o tome brinuo, obrađivao zemlju... Mi, kao šehidska porodica, nemamo ništa, grehota je to što se radi", kaže. Ljiljana je zakonita nasljednica trećine parcele koju dijeli s Muhamedovom braćom Husnijom i Halidom. Iako ostavinska rasprava nikada nije provedena, Općina Bihać je parcelu prodala Robotu. Oba brata su također šutke uzela ponuđenu crkavicu.
Fikret Fajković, pak, ne odustaje od namjere da za svoju zemlju dobije pristojnu zakonitu naknadu. On posvećeno prikuplja dokumentaciju i tvrdi da njegov slučaj nije riješen po zakonu. Naime, Općinsko vijeće jest donijelo Odluku o određivanju visine naknade za preuzeto građevinsko zemljište u državnoj svojini, ali nikad nije postiglo sporazumnu naknadu s Fajkovićem. On je vlasnik 1.200 kvadrata te parcele i kaže da se "ne boji ni specijalaca" te da će "istjerat' svoje". Pokušao je na Općinskom sudu i izgubio proces, nakon čega je pisao molbu sudu da se oslobodi plaćanja sudskih troškova jer nije imao 100 maraka. Ali nije htio ni ponuđenih 18 i po hiljada.
Načelnik Lipovača tvrdi da se zakon ne može primjenjivati retroaktivno, iako Fajković napominje da se nikada nisu dogovorili oko cijene te da mu je ugovor, jednostavno rečeno, nametnut. Fikret je zanatlija, uglavnom nezaposlen, gaji dvije koze. Kaže da su ga u ratu spasile i da mu je to "od rata ostalo". Njegova supruga je zaposlena u bolnici kao serviserka i školuju tri kćerke. U isto vrijeme, u decembru 2005. odbačena je kao neosnovana tužba susjeda Hazima Saračevića po istom predmetu.
U istoj situaciji su i drugi sagovornici Dana. U prošlom broju smo objavili priču o braći Midžić - Edinu i Enveru s pozamašnim parcelama u Prekounju. Edin Midžić, nasljednik kuće Vasif-bega Biščevića, ponosno pokazuje dokaz da je izgrađena 1895, tek da kaže da u Bihaću nije "repa bez korijena". Ni Midžić nije pristao na ponuđenu cijenu, ali je i njega dočekalo "poljubi ili ostavi". "Moja porodica ima trag u ovom gradu preko 500 godina. Razočaran sam u ponašanje tako mladog čovjeka kao što je načelnik. Vjerovao sam u njega, iznenadilo me je sve ovo. Uvijek sam bio pošten, radio sam u Domu zdravlja kao vozač, vozio humanitarnu pomoć širom zemlje, do Srebrenice sam išao, u Zvorniku su me skinuli s kamiona... Deset godina nisam koristio godišnji odmor, radio sam i pomagao ljudima. Evo šta sam dočekao. Podržavam socijaldemokraciju, zakon kaže da imam pravo na tržišnu cijenu, ali džaba", govori dok pokazuje zahvalnicu od Organizacionog komiteta ZOI '84.
Njegova supruga Nermina dodaje da ih je advokat posavjetovao da ne dozvole gradnju na zemljištu. "Ali, ako budem stalno tu, izgubit ću posao, ne mogu to svojim tijelom braniti", kaže Nermina.
Mirsad Fajković je izašao na ledinu kad je građevinski inspektor 13. marta došao u pratnji policije, ali je bio uhapšen. "Rekao sam im da nemaju pravo dolaziti na moju zemlju sve dok ne dogovorimo cijenu. Rekao sam im da je čista laž da smo mi isplaćeni. Uzbudio sam se i odmah su me priveli. U stanici su mi rekli da sam uhapšen jer sam imao kišobran u ruci. Šef smjene Keškić mi je rekao da on ne zna hoću li ga ja udariti kišobranom po glavi?! Bilo mi je smiješno - kud' ću s kišobranom na deset policajaca, nisam lud! A ni po prirodi nisam nasilan čovjek", priča Mirsad napominjući da je istoga dana u stanicu privedena i njegova sestra Mirsada koja je emotivnije reagirala na bratovljevo hapšenje. Zato je i kažnjena s 50 maraka. Oboje su odmah pušteni. Mirsad je demobilizirani borac, nezaposleni KV mesar, otac dvoje djece. Riješen je da brani svoje.
Njegov rođak Fikret dodaje: "Sva naša temeljna ljudska prava su pogažena. Ovo je protjerivanje. Danas sa zemlje, sutra iz kuće!"
Robotska računica Šta se, zapravo, događa? Kao što smo i naveli u prošlom broju Dana, Općinsko vijeće je spornu parcelu proglasilo zemljištem od općeg interesa usvajanjem regulacionog plana grada. Načelnik Lipovača kaže da je to sve odlučeno 2003, prije njegovog dolaska na mjesto načelnika. Regulacioni plan je tu predvidio gradnju trgovačkog centra, ali je procijenio iznos visine naknade koji bi investitor trebao izmiriti na 1.827.000 maraka. Dakle, mnogo manje od sume koju je platio Robot.
Nakon toga, ali sad već za Lipovačinog mandata, krenulo se u izuzimanje zemljišta. U vrijeme sporenja s vlasnicima zemljišta donesena je i Odluka o raspisivanju javnog konkursa za prodaju Prekounja. Tada se javio samo jedan ponuđač, pa je tender poništen. No, tačno godinu dana kasnije, raspisan je još jedan na koji su se javila tri ponuđača: Krajina-Eksport d.o.o., konzorcij Ilma-Entkomerc, obje iz Bihaća, i Robot General Trading Co. iz Sarajeva.
Istovremeno, u Općinskom vijeću je pripremana Odluka o određivanju visine naknade za preuzeto zemljište, koja je i stupila na snagu u martu prošle godine: izglasana je 23. marta, a u službenom glasniku objavljena tri dana kasnije. Prema toj Odluci, usvojenoj nakon isticanja roka za podnošenje prijava na natječaj, naknada za zemljište nije mogla biti manja od jednog ni veća od dva procenta od prosječne ugovorene cijene građevinskog zemljišta. "Eto odakle tih 15,40 maraka!", kaže Lipovača. Tako objašnjava pravni vakuum u kojem su se našli nezadovoljni vlasnici zemlje. Kaže da mu je jako žao što su "njegovi ljudi" došli u takvu situaciju, ali naglašava da je sve radio po zakonu.
No, na najbitnije pitanje u ovoj priči nije znao odgovoriti: kojeg su datuma u Općini zaprimljene tenderske dokumentacije ponuđača?! Sam je podsjetio da je Općina uredno raspisala javni konkurs - u Oslobođenju od 28. decembra 2006. i dan kasnije u lokalnom listu Krajina. Ostao nam je dužan informaciju do ponedjeljka (razgovor vođen u subotu 22. marta), kada nam je njegov savjetnik Nijaz Glumac napokon otkrio bitni detalj: Krajina-Eksport d.o.o. i konzorcij Ilma-Entkomerc svoje su ponude dostavili 12. januara, a Robot tri dana kasnije - 15. januara 2007. Što je još važnije, Robotova prijava je stigla dva dana nakon isteka natječaja, u kojem je naglašeno da traje 15 dana od dana objavljivanja! Bilo je sasvim dovoljno vremena da se otvore dvije pristigle ponude i da se procijeni koju minimalnu sumu Robot treba ponuditi da bi pobijedio na tenderu!
Naravno, ovo su još uvijek samo indicije, ali prevelik broj "slučajnosti" zaista ne da mira: drugoplasirani ponuđači Ilma-Entkomerc, u vlasništvu partnera Edina Dedića i Emira Rakovića, u svojoj ponudi su naveli da će za parcelu u Prekounju dati 1.200.000 maraka, da će pola uplatiti odmah, a pola u tri rate od po 200.000 te da će za 12 mjeseci završiti s izgradnjom trgovačkog centra. Robotova ponuda, pak, veća je za samo 22.000 maraka, a i ljepše ukrašena obećanjima da će pare uplatiti za pet dana te da će radove završiti deset mjeseci po prijemu rješenja o dodjeli zemljišta, što smo već naveli. Robot General Trading Co. d.o.o. dobio je od Općinskog vijeća Rješenje o dodjeli zemljišta 24. aprila 2007, a upisan je u teretni list zemljoknjižnog izvatka 26. jula iste godine.
Slučajno ili ne, na zvaničnom otvaranju tenderske dokumentacije redoslijed prvenstva učesnika konkursa utvrdila je Komisija, na čelu s Hamdijom Lipovačom, kao predsjednikom, i članovima: općinskim vijećnicima Franjom Jurićem, članom HDZ-a, i Adnanom Lipovačom, članom SBiH. Komisiju su, kako to pojašnjava načelnik, "pojačavali predstavnici struke" Jadranka Redžić i Amarildo Mulić. Redžićeva je pomoćnica načelnika za imovinsko-pravne poslove, a Mulić je Lipovačin savjetnik, takoreći attachment, kako ga zovu bihaćki šereti!
"Slučajnosti" ima još: konzorcij Ilma-Entkomerc je uputio i prigovor na zaključak Komisije, a uporište su tražili u činjenici da je Robotova ponuda veća tek 18 promila od njihove, na osnovu čega su isticali da bi oni, kao domaći ponuđači, morali imati prednost. Dvije sedmice kasnije, povukli su prigovor. Edin Dedić, direktor Ilme d.o.o., za Dane kaže: "Predomislio sam se. Sad mislim da je tender bio regularan. Preozbiljan sam čovjek da se tako razvlačim po sudovima. Papir je papir, advokati su mi rekli da to ne mogu dobiti i odustao sam."
Dedić nije želio odgovoriti ni na dodatna pitanja novinara Dana, a nije želio ni komentirati činjenicu da je Robotova prijava kasnila na natječaj. "Ne želim da se miješam u to. Sami zaključite", stalno je ponavljao.
A zaključak je jednostavan: slučajno ili ne, bivšim vlasnicima zemlje je udijeljeno i manje od deset posto od njene vrijednosti. Slučajno ili ne, na tenderu za prodaju zemlje je pobijedio prijatelj predsjednika SDP-a. Slučajno ili ne, na čelu Općine, a samim tim i Komisije za provođenje javnog konkursa, sjedi kadrovik SDP-a odan predsjedniku stranke. Slučajno ili ne, pored dva vijećnika, Lipovača je u Komisiji imao osiguranu podršku svoje pomoćnice i svojeg savjetnika. Slučajno ili ne, ponuda Robota je pobijedila u tijesnoj utrci, sa zapanjujuće minimalnom prednošću. No, jedno je sigurno: Robotova prijava na tender nije slučajno stigla posljednja. Dva dana po isteku konkursa.