Tuzna chosha - kutija za slomljena srca :(

[pakica_]

dabogda vi meni svi sto prije preboljeli

[sha_ba]

dabogda vi meni svi sto prije preboljeli

eluna i ne trosi vrijeme na zahvaljivanje, vec na akciju

ljubim obje

[eluna]

dabogda vi meni svi sto prije preboljeli

eluna i ne trosi vrijeme na zahvaljivanje, vec na akciju

ljubim obje

a kad me to vidiš navečer na forumu

[sha_ba]

a kad me to vidiš navečer na forumu

nikad, jer me nema

[eluna]

a kad me to vidiš navečer na forumu

nikad, jer me nema

pa eto - vidiš koliko i ja znam

[CaneBos]

Nije brak kupovina cipela, svide ti se pa ih nataknes, pa onda skontas da ti jbg ne pasu bas za svaki dan, malo te nazuljaju kad duze hodas i skines ih i u cosak pa kupis nove.
Ko nakon prvog potresa i raskola ide preko vrata i pokrece razvod je obicno zivotno nezrela, sebicna osoba, osoba koja se boji uhvatiti u kostac sa zivotnim nedacama ili osoba sa manjkom senzibiliteta i tolerancije.

[serpico35]

da se i ja prijavim, poslije 9 god braka ,razvodimo se. jos sebi ne mogu da dodjem. ali je valjda tako moralo biti. ne znam kako je njoj ali meni je ebeno do bola.

serpico35 ne tuguj! Nisu svi brakovi da budu happilly ever after niti su svi razvodi stavr za prekid svakodnevnog života1 život ide dalje! I moj brak se raspao nakon 12 godina! 9 godina idile i tri godine pakla! Sve se dešava s razlogom! Ja sam sretna, a bit ćeš i ti ne sumnjaj u to!

ma cini mi se i ona je sretna, samo sam ja sjeban. kako sam ja skontao ona se priprema duze vrijeme za to, samo je meni odjednom saopstila. ono cekala moju gresku ,da bi krivicu svalila na mene.

[Amy82]

da se i ja prijavim, poslije 9 god braka ,razvodimo se. jos sebi ne mogu da dodjem. ali je valjda tako moralo biti. ne znam kako je njoj ali meni je ebeno do bola.

serpico35 ne tuguj! Nisu svi brakovi da budu happilly ever after niti su svi razvodi stavr za prekid svakodnevnog života1 život ide dalje! I moj brak se raspao nakon 12 godina! 9 godina idile i tri godine pakla! Sve se dešava s razlogom! Ja sam sretna, a bit ćeš i ti ne sumnjaj u to!

ma cini mi se i ona je sretna, samo sam ja sjeban. kako sam ja skontao ona se priprema duze vrijeme za to, samo je meni odjednom saopstila. ono cekala moju gresku ,da bi krivicu svalila na mene.

Meni je to tako podlo i sebicno...pripremati se za kraj, postepeno...ne komunicirati na vrijeme, ne pokusavati rijesiti stvari...nego onda tako iz vedra neba samo saopstiti drugoj strani odluku, prevrnuti nekom svijet naglavacke.... Ti kontas naletila neka kriza, proce, izvuci cemo se, a taj neko planira bijeg odavno...kukavice i sebicnjaci to rade

[serpico35]

tako izgleda, sam sam kriv kad nisam na vrijeme primjetio.

[sha_ba]

tako izgleda, sam sam kriv kad nisam na vrijeme primjetio.

a da mozda ne trazis razloge, da se prestanes preispitivati... tako ti je crnjak jos veci...
prihvati, trzni se pa polako, nije kraj svijeta (znam kako ovo glupo zvuci), zivot pred tobom

[Truba]

bolje dobar razvod, nego los brak..

[Ramzess Veliki]

tako izgleda, sam sam kriv kad nisam na vrijeme primjetio.

Ja sam ti tu jaro expert u svim oblastima pa i ovoj.
Mogu da ti dam mnogo savjeta, ali bi se svi sveli na jedan - zaboli te ...

Ok, znam da će ti trebati duže vremena da to shvatiš, misliš da sve u životu treba da bude komplikovano i teško i da se ne može svesti samo na to "zaboli te ...", ali nije tako - život je u principu jednostavan kad ga shvatiš kao SVOJ život. Ti si vlasnik svog života. Zbog toga se nasmiješi jer, možda, a vjerovatno sigurno, sreća te tek čeka. Bio si sretan sa njom jedno vrijeme, i vrijeme je za razlaz. Bićete sretniji svako za sebe. Možda ona ima nekoga, možda nema, šta te briga. Istina je jedna gorka - kad krene nizbrdo ne vrijedi trošiti vrijeme na opravke, ne može se opraviti. Fino se sjedne, i bez dreke popriča i uraziđemo se kao prijatelji, bez prebacivanja i osuda, jer je svako za sebe onaj koji je u pravu i misli ispravno. Zbog toga osmijeh na lice jer ti se nanovo dešava život.
Zamisli samo - kreneš gradom, toliko novih prilika, vraćaš se u sretne dane kada si igrao igru zavođenja, prvog poljupca, prvog dodira. Vidjećeš, samo se okreni sebi. Neće biti lako, nismo svi isti, trebaće ti pola godine, godina, možda samo par mjeseci ... ali jedan dan ćeš se probuditi kao i ja i svako kome se to desilo i reći ćeš sebi - "Koja sam ja budala, zaboli me za sve, sebi sam najvažniji. Život je lijep ako hoću da bude lijep. Idem dalje. "
I izaći ćeš na ulicu i ugledati jedan novi početak za sebe.
Sreća te možda već čeka iza prvog ćošeta.

[Truba]

zanima me
kakav je odnos djece razvedenih roditelja
kasnije prema braku

ja znam neke fakere kojima to ni na kraj pameti
s druge strane znam neke što su mlade ušle u brak... valjda fali očinska figura ko će znati

[Ramzess Veliki]

zanima me
kakav je odnos djece razvedenih roditelja
kasnije prema braku

ja znam neke fakere kojima to ni na kraj pameti
s druge strane znam neke što su mlade ušle u brak... valjda fali očinska figura ko će znati

Djeca koja odrastaju u lošem braku imaju traume, ona kod kojih su roditelji sretno razvedeni (napominjem sretno) nemaju takvih trauma.

[CaneBos]

zanima me
kakav je odnos djece razvedenih roditelja
kasnije prema braku

ja znam neke fakere kojima to ni na kraj pameti
s druge strane znam neke što su mlade ušle u brak... valjda fali očinska figura ko će znati

Djeca koja odrastaju u lošem braku imaju traume, ona kod kojih su roditelji sretno razvedeni (napominjem sretno) nemaju takvih trauma.

Tacno. Samo sto su ti sretni primjeri fakat rijetki. Vazda se nadje makar jedna budala koja opstruira uspostavu normalnih odnosa poslije braka zarad te djece i onda je to vjeciti derbi gdje najcesce dijete prima golove.

[CaneBos]

zanima me
kakav je odnos djece razvedenih roditelja
kasnije prema braku

ja znam neke fakere kojima to ni na kraj pameti
s druge strane znam neke što su mlade ušle u brak... valjda fali očinska figura ko će znati

Djeca koja odrastaju u lošem braku imaju traume, ona kod kojih su roditelji sretno razvedeni (napominjem sretno) nemaju takvih trauma.

Vid'..pratim te

[Ramzess Veliki]

zanima me
kakav je odnos djece razvedenih roditelja
kasnije prema braku

ja znam neke fakere kojima to ni na kraj pameti
s druge strane znam neke što su mlade ušle u brak... valjda fali očinska figura ko će znati

Djeca koja odrastaju u lošem braku imaju traume, ona kod kojih su roditelji sretno razvedeni (napominjem sretno) nemaju takvih trauma.

Tacno. Samo sto su ti sretni primjeri fakat rijetki. Vazda se nadje makar jedna budala koja opstruira uspostavu normalnih odnosa poslije braka zarad te djece i onda je to vjeciti derbi gdje najcesce dijete prima golove.

Zbog toga i pišem o razumnom razgovoru prije razvoda. Ljudi treba da znaju kad je kraj i kad su istrošene sve mogućnosti. Zaobići na svaki način uslovno emocionalno reagovanje, nasilničko ponašanje, histerisanje ... ako je potrebno udaljiti se na neko vrijeme, smiriti emocije pa mna miru razmisliti o svemu i donijeti odluku koja je najbolje rješenje.
Nije lako, ali drugačije nije dobro.

[serpico35]

razmes hvala. mi i pokusavamo da se razidjemo na prijateljski nacin. nema svadja, malo vise krivice sam ja preuzeo na sebe jer ipak ne zelim o njoj nista lose reci. mozda se nije potrudila dovoljno da prebrodimo krizu,ali to je do nje. prva sedmica je bila uzasna,druga vec malo bolje a evo vec jedva cekam da se i ovo zavrsi. ne zelim sto bih nas narod rekao guzicom vrata zatvoriti, i radi nas, nasih godina zajedno, a i radi nasih roditelja.

drugog sumnjam da ima,a ako i ima zna ce se za par mjeseci.tako da o tome glavu ne razbijam.

[Truba]

ko je ba pito za traume pročitajte pitanje ponovo

[Ramzess Veliki]

ko je ba pito za traume pročitajte pitanje ponovo

A da ... odgovarao sam na post ispod.
A kakav će odnos biti? Svako dijete želi da je okruženo srećnom obitelji. Kakav će odnos imati prema braku ako je gledalo kako se roditelji u braku svađaju? To su strašne stvari za djecu i njihovu psihu. Vjerovatno će postati nasilni i asocijalni, lezbe, ženomrsci, skloni depresiji, alkoholu i drogama.
Nažalost, koliko njih koji se kurvaju misli o tome? Egocentrične samodovoljne sociopatske osobe koje će radi malo avanture rizikovati da ostave trajno negativne posljedice na sve oko sebe, na djecu najviše.

[DaysleepeR]

zanima me
kakav je odnos djece razvedenih roditelja
kasnije prema braku

ja znam neke fakere kojima to ni na kraj pameti
s druge strane znam neke što su mlade ušle u brak... valjda fali očinska figura ko će znati

ja sam dijete sretnog braka pa mi ne pada na pamet da se ženim a prešao sam 35 godina.

[eluna]

zanima me
kakav je odnos djece razvedenih roditelja
kasnije prema braku

ja znam neke fakere kojima to ni na kraj pameti
s druge strane znam neke što su mlade ušle u brak... valjda fali očinska figura ko će znati

ja sam dijete sretnog braka pa mi ne pada na pamet da se ženim a prešao sam 35 godina.

[Truba]

to su prelomne godine kada postaneš prepametan za žene

to se kaže
prekucao si brak i žene

[hmm19]

Bili smo zajedno 3 godine i par mjeseci, poceli smo se zabavljati jako mladi (16 god.) i on i ja... Ja sam njemu bila prva djevojka i nekako sam ocekivala da ce mu kad tad dosaditi, da ce pozeljeti probati nesto novo jer ipak, premladi smo... Definitivno nisam ocekivala da ce potrajati koliko je trajalo ali rekla sam bit' cemo zajedno dok nam je dobro i eto, 2 godine i 10 mjeseci prodjose samo tako. Nakon 2 godine i 11 mjeseci poceo je da se udaljava od mene, prestao da mi prica sve a do tad je bio brutalno iskren i sve je postalo nekako mehanicki... Tada su poceli pravi problemi, nisam znala sto bih i kako bih. Poceo je sve vise izlaziti s najboljom drugaricom (s kojom se poceo druziti malo nakon sto smo se mi poceli zabavljati i koju sam ja upoznala i s kojom sam se druzila kad god bi me zvao s njim i njegovom rajom vani- a zvao je pa je i to prestao) nasamo, bez ikoga, samo njih dvoje... Ja nisam zeljela biti djevojka koja ne vjeruje partneru, jer znam kako je meni bilo u jednoj prijasnjoj vezi, vjerovala sam da postoje musko-zenska prijateljstva, i ja nisam od njega trazila da prestane s tim. Onda su poceli da se dopisuju preko mobitela, sve cesce, cak i u mom prisustvu... Kada sam mu skrenula paznju da mi to smeta i da barem u mom prisustvu pokusa da se ne dopisuje s njom on je neko vrijeme to i radio a onda bi opet poceo i kada bi vidio kako ja reagujem onda bi se izvinjavao i govorio kako je kreten i sve tako... Par puta sam ga pitala ima li ista izmedju njih i on bi rekao da nema da su samo prijatelji, nista vise... Meni jeste bilo cudno svo to dopisivanje i izlasci ali kako me nikad nije slagao (koliko znam) i kako je uvijek bio brutalno iskren, cak i kad sam mislila da nece biti iskren, nisam htjela da mu ne vjerujem. Sad mi se sve na neki nacin vratilo i pitam se jesam li trebala vjerovati sebi i svom instinktu i reagovati odmah?
Rekli smo nakon 3 godine i 3 mjeseca da raskidamo a sljedeci dan smo se vidjeli i plakali i vratili se na staro... on je mene poljubio a ja ga nisam sprijecila, nismo rekli da smo se "pomirili" ali smo se tako ponasali, kao da smo jos uvijek u vezi... To se vuklo tako 2 mjeseca... Sada, nakon 3 godine i 5 mjeseci, smo zaista raskinuli i rekli da ne mozemo vise tako... Da je sve postalo nekako bez puno emocija, mehanicki, po navici i da nam to ne odgovara jer smo mladi. Odlucili smo tako i da ne bi patili jedno drugo bez razloga, jer to vise nije bilo ono sto je trebalo biti, i s nadom da cemo, ako nam je sudjeno, biti skupa nekad u buducnosti. Naravno, ja kakva sam, morala sam ga pitat da li je ista bilo izmedju njega i te drugarice a njegov odgovor je bio "Nije, ali htjeli smo da bude "... ne znam zasto me to toliko povrijedilo kada sam realno i ocekivala slican, ako ne i gori odgovor, ali povrijedilo me uzasno. Sada to saznanje u meni budi gadjenje, svaki put kad pomislim na njih dvoje skupa i samo molim Boga ako vec ne moze biti sa mnom da bar ne bude ni sa njom, nek' bude s kojom god drugom... Ja njega volim, stvarno, mozda cete misliti da ne znam jos "sta je to ljubav" ali ja mislim da ja njega stvarno volim... Toliko me boli ova razdvojenost, nemogucnost da ga vidim, zagrlim, poljubim...Uzasno mi fali, vjerovatno jer nije proslo previse vremena od raskida. Sanjala sam ga, a snovi su bili toliko stvarni da nisam zeljela da ikad zavrse... Svaki dan, sat, minut, sve vise zelim da bude kraj mene a znam da ne moze i da tako treba da bude, jer je "bolje za oboje" kako smo rekli i sami odlucili. Nije mi samo jasno kako nesto sto bi trebalo biti "bolje" moze biti tako uzasno tesko i neizdrzljivo, ne samo meni vec i njemu (kaze on tako), kako moze ubiti covjeka u pojam, imam osjecaj kao da mi se neko igra sa srcem, stisce ga pa ga pusta, ne dopustajuci mu da pukne vec jednom... i sta sada, kako dalje? Cemu se nadati, da li se nadati uopce?

[Mutivoda]

ja ba, ovo sigurno nema veze s onim tamo raspravljanjem o muško-ženskim prijateljstvima

Što se pitanja tiče, ne nadaj se, nada je ku*rva