¤ jelena ¤ wrote:Hakiz wrote:Nećeš vjerovati, ali ni pravo na disanje nije nigdje uvršteno kao osnovno ljudsko pravo. Jeste pravo na život, ali nije pravo na disanje.
Vidiš, kada smo već kod života, koje je osnovno ljudsako pravo, u nekim zemljma pod nekim uslovima, vlast te teritorije može uskratiti to osnovno ljudsko pravo, može nekome oduzeti život, tamo gdje postoji smrtna kazna.
Što znači da ni osnovna ljudska prava nisu apsolutna i mogu biti oduzeta.
Pravo na molitvu je, ipak, niži stepen prava od prava na život pa ga "niži stepen vlasti" može i zabraniti.
Nastranu to što i kada neko zabrani molitvu na svom privatnom posjedu nije nikome zabranio da bude pripadnik neke vjeroispovijesti. Samo je zabranio na svom posjedu javno ispoljavanje te vjeroispovijesti.
Kao kada se priadnicima LGBT zajednice kaže da nemaju pravo (Barem u BIH) javno ispoljavati svoju rodnu i spolnu pripadnost, neka to rade u privatnosti. I još gore, pripadnici LGBT zajednice po zakonima imaju prava, ali "narod" im ne dozvoljava.
E, pa takav "narod" ne bi trebao imati pravo ni na javnu molitvu u privatnom objektu kada vlasnik to zabrani.
I, kao što rekoh, prva moraju biti dvosmjerna, ne smiješ svoja prava podrazumijevati a tuđa kršiti.
Ali, kao što si sama rekla, 90% ljudi u ovoj zemlji je takvi kakvi su, pa jebo principe, može im se.
Iliti, argument sile, ne sila argumenta.
Usput, meni ne smeta da klanjaju u tržnom centru, na ulici ako ne ometaju druge ljude i odvijanje saobraćaja, nesam ja protiv toga da ljudi klanjaju. Ali sam protiv toga da zato što klanjanju imaju veća prava od onih koji to ne rade.
Pravo na disanje? Neš vjerovat - disanje nije
stvar prava, nego obaveze svakog živog čovjeka.
Ja i ne tvrdim da su osnovna ljudska prava apsolutna.
Naravno da nisu, čim neko ima mogućnost da ih nekom drugom, ništa manje vrijednom od njega, negdje uskrati. I to onako, proizvojno...
Ja kažem da su osnovna ljudska prava univerzalna, a to znači: namijenjena svakom živom čovjeku, bez obzira na to gdje se čovjek nalazi, kojoj grupi pripada, na koji način o nečemu, bilo čemu, razmišlja i kako se prema drugima ophodi.
Znači, svaki čovjek, bio on moralna vertikala i neupitni uzor ili serijski ubica i ratni zločinac - koji je hiljadama ljudi uskratio pravo na život - ima pravo na život, ima pravo na advokata na sudu, pa čak i pravo da se smatra nevinim dok mu se krivica ne dokaže, ima pravo na ljekara u slučaju bolesti i ima pravo na slobodu mišljenja, vjeroispovijesti...itd. u civilizovanom društvu i uređenom sistemu, negdje... na planeti Zemlji.
Prema tome, osnovna ljudska prava niti su, niti moraju biti, kako ti kažeš - dvosmjerna, jer objektivno nikog i ne ugrožavaju.
Ni tebe ili mene kao ateistu, kao ni nekog homoseksualca, ne ugrožava pravo jednog vjernika da se pomoli bogu, niti pravo jednog kriminalca da mu država dodijeli advokata. Sve to možemo/imamo i ti i ja i peti-deseti. Razlika je samo u tome što tebi to ne treba, ne treba ti molitva i ne treba ti advokat, pa potrebu za istim ne razumiješ, a kad nešto ne razumiješ, onda ti to smeta.
http://www.sostelefon.org.rs/zakoni/12. ... ravima.pdf
Član 18.
Svako ima pravo na slobodu misli, savesti i veroispovesti; ovo pravo uključuje slobodu promene veroispovesti ili uverenja i slobodu da čovek sam ili u zajednici s drugima, javno ili privatno, manifestuje svoju veru ili uverenje podučavanjem, običajima, molitvom i obredom.
Znači, ako nekom zabraniš molitvu, kao jedan od oblika manifestacije njegove vjere, uskratio si mu pravo na slobodu vjeroispovijesti.
Toliko što se tiče osnovnog ljudskog prava na vjeroispovijest, a i bez teksta deklaracije...zabraniti čovjeku da negdje, gdje nikom fizički ne smeta, izgovori molitvu je van pameti. A tek snimati nekog dok se moli bogu, čudom se čuditi i lupetati gluposti tipa:
uh, bože sačuvaj, da se neće raznijet sad poslije ovoga... 
i onda svu tu svoju glupost postavit na internet – kao što su to uradile one dvije...neandertalke u Mostaru - to više nije ni islamofobija/ksenofobija..., nego idiotizam neviđenih razmjera.
I sama znaš da je primjer disanja bio karikiran pristup temi. Hoćeš još karikiranja? Obavljanje nužde je biološka potreba, nužnost, biološki refleks svake žive osobe. Ako neko ne obavlja nuždu na kraju umire, tako da je to biološki refleks neophodan za preživljavanje. Kao i disanje što je biološki refleks. Pa je pravo na obavljanje nužde ograničeno, ne može osoba to obavljati gdje god hoće. I osnovna ne samo prava, nego i biološke nužnosti, refleksi, se, kao što vidimo, mogu ograničiti.
Ja sam ateista. Imam li pravo u svom privatnom objektu zabraniti molitvu, jer je ona suprotna onome što je moj sistem vrijednosti? Da li je pravo vjernika na molitvu veće od mog prava da u svom privatnom posjedu budem oslobođen njihovog sistema vrijednosti?
Ili ljudska prava vrijede za vjernike, a ne vrijede za ateiste? Ateisti nisu ljudi?
To jeste, da li je sloboda vjeroispovijesti pravo, a sloboda na nemanje vjeroispovijesti nije pravo?
Zato sam i napisao, prava su dvosmjerna. Pravo na ispoljavanje vjeroispovijeti osobe X ne može biti jače od prava da osoba Y bude zaštićena od ispoljavanja vjerosipovijesti osobe X.
Evo ti primjer: Imaju li muslimani pravo klanjati u sinagogama?
Ne govorim o tome hoće li to raditi ili neće, nego o tome imaju li pravo?
Šta ako jevreji ne žele da dozvole da muslimani klanjaju u sinagogama, da li bi tvoja diskusija o pravu muslimana na molitvu bila ista.
Isto pitanje za crkve.
Tvoja kopija navedene deklaracije i njen član 18 kaže:
"Svako ima pravo na slobodu misli, savesti i veroispovesti; ovo pravo uključuje slobodu promene veroispovesti ili uverenja i slobodu da čovek sam ili u zajednici s drugima, javno ili privatno, manifestuje svoju veru
ili uverenje podučavanjem, običajima, molitvom i obredom."
Dakle, boldirano, ja pravo na svoje uvjerenje manfestujem običajem nemanja, zabrane, vjerskih obreda u mom privatnom posjedu. I time podučavam druge o svom uvjerenju.
Već sam napisao da meni ne smeta klanjanje na javnom mjestu. Ali ako govorimo o pravu, to nije pitanje da li nekome smeta ili ne, nego o tome da li pravo jedne osobe ili grupe može biti jače od prava druge osobe ili grupe.
P. S.
Ta (ne)suptilna vrijeđanja tipa "Svakoj inteligentnoj osobi je jasno..."(Da je ono šta si ti naopisala ispravno), pa onda onoga ko napiše nešto suprotno tvome tako proglasiti neinteligentnim da ostaviš za neku drugu priliku, važi?