Crkva i čitavo selo 'izbrisani' u ponovno osvojenom Nagorno-Karabahu u Azerbejdžanu
Fotografija molitvene seanse unutar Crkve Svetog Jovana Krstitelja u Nagorno-Karabahu objavljena je na Twitteru od strane parlamentarke Azerbejdžana Jale Ahmadove u julu 2021. godine kako bi se demonstrirala, kako je nazvala, "atmosfera etničke i vjerske tolerancije", nakon što je Azerbejdžan ponovo osvojio Sušu, grad poznat u Jermeniji kao Šuši.
Danas ta crkva, izgrađena od strane Armena u 19. vjeku, više ne postoji.
Slika Crkve Svetog Jovana Krstitelja u Suši, Nagorno-Karabahu, fotografisana 2018. godine. Crkva je poznata kao Kanach Zham na Armenskom jeziku.
Slike nedavno objavljene od strane nadzorne grupe Caucasus Heritage Watch ukazuju da je crkva Suša/Šuši, koja je bila omotana skelama veći dio vremena pod azerbejdžanskom kontrolom, srušena zimus 2023-24.
Baku je ponovo preuzeo kontrolu nad Sušom/Šušijem od etničkih armenskih snaga u novembru 2020. godine nakon što je pokrenuo rat kako bi povratio teritoriju međunarodno priznatu kao azerbejdžanska zemlja.
Satelitske fotografije objavljene od strane nadzorne grupe Caucasus Heritage Watch u aprilu 2024. pokazuju uništenje Crkve Svetog Jovana Krstitelja i nekoliko okolnih zgrada.
Dva kilometra južno od izbrisane crkve, satelitske slike objavljene u aprilu otkrivaju da je čitavo selo srušeno do temelja. Danas se na razbijenoj zemlji, gde je nekad stajalo naselje poznato na armenskom kao Karintak, a na azerbejdžanskom kao Dasalti, gradi velika džamija.
Slike prikazuju selo Dasalti/Karintak pre i posle njegovog izbrisanja. Velika konstrukcija je džamija koja se gradi. Strukture južno od džamije možda su sačuvane kako bi služile kao smeštaj za radnike na gradilištu.
Husik Ghulyan, glavni istraživač u Caucasus Heritage Watch-u koji je objavio satelitske slike Dasalti/Karintak, rekao je za RFE/RL, "Mislim da je cilj Azerbejdžana u ovom slučaju bio potpuno srušiti [naselje] kako bi izgradili novo selo za azerbejdžanske raseljene osobe ili druge doseljenike."
Istraživač je rekao da je crkva sela, vidljiva desno od džamije, "pravno zaštićeni objekt kulturnog nasleđa čak i prema azerbejdžanskim zakonima", što je, kako je rekao, "verovatno razlog zašto su je ostavili netaknutu."
Slika Dasalti/Karintak napravljena od strane kanadskog profesora i fotografa Adama Jonesa, koji kaže da je prošetao kroz selo u junu 2015. godine dok je istraživao bazu stena Susa/Šuši.
Dasalti/Karintak, što znači "ispod stjene", kako na azerbejdžanskom, tako i na armenskom jeziku, dobilo je ime po masivnim stjenama koje se uzdižu iznad njega. Selo je bilo mesto gdje su se nalazili prirodni izvori i imalo je historiju poljoprivrede.
Putnik u selo krajem 1890-ih opisao ga je kao naselje gdje "je zemlja plodna, ali usjevi oskudni i slabo rađaju." Lokalni stanovnici, kako je primjetio posmatrač, "sijali su pšenicu, ječam, prasu i druge usjeve." Pod sovjetskom vlašću, selo je bilo domaćin fabrici za proizvodnju svile i fabričkim pogonima za proizvodnju električnih komponenti.
Lokalna žena prolazi kroz Dasalti/Karintak u junu 2015. godine.
Tokom drugog rata za Nagorno-Karabah 2020. godine, selo je postalo ključno bojište pred bitku za Sušu/Šuši. Fotografije napravljene u decembru 2021. pokazuju tragove metaka na zgradama u naselju.
Rupe od metaka na fasadi školske zgrade Dasalti/Karintak (prvi plan) u decembru 2021. godine.
Najnovije slike Dasalti/Karintak napravljene su kada je azerbejdžanski predsednik Ilham Alijev posjetio selo kako bi nadgledao napredak na izgradnji nove džamije. Slike objavljene od strane Alijevljevog kabineta u julu 2023. godine pokazuju da su kuće u naselju tada još uvjek bile netaknute, ali fotografije Alijevljeve posjete selu krajem decembra ne prikazuju široke kadrove pejzaža, što sugerira da je rad na rušenju možda bio u toku več tada.
Azerbejdžanski predsjednik Ilham Alijev (desno) posjećuje gradilište džamije u Dasalti/Karintaku u decembru 2023. godine.
Ali Mozaffari, iranski akademik azerbejdžanskog porijekla koji je viši istraživač na Deakin Univerzitetu u Australiji, kaže da je posljednji navodni napor za brisanjem fizičkih tragova jermenske baštine u Nagorno-Karabahu pitanje koje može da prevazilazi konflikt između Bakua i Jerevana. "Postoji snažan pritisak, predvođen Turskom, za ostvarivanjem ideje o ujedinjenom i povezanom turskom svjetu, i to proširenje ka istoku do kineske granice", rekao je Mozaffari za RFE/RL. "Baština je vrlo važna za opravdanje ove geostrateške vizije", rekao je.
Akademik dodaje da su i Azerbejdžan i Jermenija sprovodili dobro dokumentovanu kulturnu destrukciju, ali kaže da je Baku to činio "šire i sistematičnije."
Lori Hatchadurian, docent na Kornel Univerzitetu i suosnivač Caucasus Heritage Watch-a, kaže da je nadzorna grupa do sada primjetila uništenje 10 kulturnih spomenika unutar azerbejdžanske ponovo osvojene teritorije od 2020. godine i trenutno započinje novu studiju stotina lokacija kulturnog naslijeđa. Ona ukazuje na presedan gotovo potpunog brisanja armenske baštine u azerbejdžanskoj enklavi Naxcivan kao primjer onoga što bi moglo da slijedi u Nagorno-Karabahu.
"Jedna od važnih lekcija naučenih iz slučaja Naxcivan je da potpuno kulturno brisanje zahtjeva vrijeme", rekla je Khatchadurian za RFE/RL. "Rušenje armenskog kulturnog pejzaža u toj regiji odvijalo se tokom decenije, počevši od 1997. godine i trajalo je bar do 2009. godine, a možda čak i do 2011."
Istraživačka grupa kaže da će se, u slučaju Nagorno-Karabaha, "ova tužna priča vjerovatno odvijati tokom mnogo godina."
RFE/RL je zatražio komentar za ovu priču od predsjedničke administracije Azerbejdžana 23. aprila, ali do datuma objavljivanja nije dobio odgovor.