Velikosrpska kuhinja sa HDZ-ovim specijalitetima

[BHCluster]

po zanimanju filozof pitagora, sokrat, platon se okrecu u grobu

Safet Oručević, Fatima Leho i Sefer Halilović u vrijeme napadne operacije Armije BiH, poznate pod nazivom Neretva 93., pregovarali s Ratkom Mladićem.

- Cilj operacije Neretva 93. bilo je ovladavanje dolinom Neretve i izbijanje u Ploče. Dakle u drugu državu. U tom su razdoblju Oručević i Mladić na tom području imali zajedničke interese - podsjetio je Raspudić,

poskok info presHao u maticu

Onako hebanje na suHo nisam odavno vidio, cista pornografija, od ovoga mogu nuciti mnogo i Brazzers, Bangbros, Diabolic, Kink, Evil Angel, Vivid, Reality Kings, Naughty America itd...

[seln]

Piše: Ante Tomić / Objavljeno: 04.12.2017. u 14:47h
Od nedjelje do srijede, prvo sa Šeksom, a zatim s Praljkom, otkrila nam se jedna istina. I udbaši su naši. Kao vanjski suradnik Službe, Vladimir Šeks sedamdesetih je godina prošlog stoljeća odlazio u osječke gostionice slušati što pijanci pričaju protiv druga Tita i Partije. Alkoholom je poticao dušmane da se razotkriju, lukavo zvao gemište i vinjake ne bi li ih naveo da se izbrbljaju. Očekivano, zbog toga je došao na zao glas. Nakon što se dovoljan broj njih probudio s teškim mamurlukom i agentima tajne policije pred vratima, ljudi su shvatili što je posrijedi i pazili da im se pred Šeksom ne omakne štogod kompromitirajuće. Vanjskom suradniku postalo je teže prevariti žrtve. Tražilo je više pića, naručivati stalno nove runde i provocirati sve drskijim antirežimskim izjavama da naivce namamiš na tanak led. I tako, što su drugi bivali oprezniji, Šeks je bio pijaniji i neobuzdaniji i na kraju je ostao jedini koji je nešto veleizdajnički srao za šankom. U šaljivom obratu, naposljetku je netko njega prijavio Službi da priča protiv druga Tita i Partije. “Vlado, jebem mu mater”, negodovao je njegov nepoznati pretpostavljeni, “pošaljemo te u gostionicu da vrebaš neprijatelje socijalističkog poretka, a iz gostionice nam javljaju da si ti gori od svih”. “Oprosti”, prostenjao je Šeks sklopljenih očiju, “da nemaš možda jedan aspirin”. Desetak, petnaest godina kasnije on će postati nacionalistički uglednik, jedan iz samoga vrha stranke koja će povesti borbu za hrvatsku nezavisnost, zastupnik, državni tužitelj, predsjednik Sabora, potpredsjednik Vlade, pisac Ustava mlade države, a upitno je, slušajte što ću vam sad reći, kako bi sve to uspio da se jednom nije, kao policijski provokator, istaknuo brojnim protujugoslavenskim ispadima u osječkim pajzlima. Tko zna kako bi Hrvatska danas izgledala da je Vladimir Šeks bolje podnosio alkohol i umio kontrolirati lajavi jezik. Služba je na čudnovat način odredila njegov život. Jedna suradnja koja je vjerojatno počela nevoljko, u muci, sramoti i krivnji, zapravo uopće nije naopako završila. Svijet je kontradiktoran i blesav. Nije to kao u herojskim epovima gdje besmrtnika vodi nebeski usud, junak ispunjava nekakvo ozbiljno i svečano proročanstvo, njegova uloga i cilj su otpočetka jasni, put mu je pravocrtan i ni u jednom trenutku nema nikakve sumnje što je dobro, a što zlo. U antiherojskoj stvarnosti obično vlada komični slučaj. Tu se ne zna tko pije, a tko plaća. Jadni se smrtnici kaotično gibaju, migolje kao prdac u gaćama, a ono što im se u početku činilo dobro ispadne katkad loše i obrnuto. I životna priča Slobodana Praljka, koji je u srijedu u Haagu popio otrov na čitanju pravomoćne presude za ratni zločin, zgodan je primjer za ovo. Njegov otac Mirko Praljak bio je u svoje vrijeme, nakon Drugog svjetskog rata, vrlo utjecajan u komunističkoj tajnoj policiji, nemilosrdno se obračunavao s reakcijom, s buržujima, kulacima, saboterima i ustašama škriparima. Čitava je Hercegovina uplašeno pišala u gaće kad bi komandir Praljak prolazio u otvorenoj kampanjoli, šutljiv i mrk, nikoga ne gledajući, u uglancanim čizmama, s lugerom u kožnoj navlaci na pojasu. Nekoliko desetljeća kasnije njegov će sin, jednako odjeven, izazivati jednaku stravu u Mostaru i Čapljini, no on će se proslaviti kao jedan od generala oslobodilačkog, antikomunističkog rata koji je većinski povela nekadašnja reakcija, buržuji, kulaci, saboteri i škripari. Zbog njegove će ga uzvišene geste s otrovom čak doživjeti kao vječni simbol hrvatske slobode i stradanja. Jedni će reći kako je Slobodan Praljak prešao na nacionalističku stranu jer se sramio svoga policijskog oca, ali ja ne vjerujem u to. Sinovi se svojih očeva ne odriču lako. Vjerojatnijim mi se čini da Služba nije uvijek bila jednoznačna. Njihova strana je mogla biti i jedna i druga i treća. Mogao bih čak zamisliti da je nekakav penzionirani komunistički policajac u srijedu, gledajući na televiziji Praljka kako pije iz male bočice, udahnuo kisika iz metalnog spremnika kraj fotelje i ponosno uskliknuo: “Dakle, to je Mirkov sin! To su naši najbolji kadrovi! Takve je junake Služba školovala!” Prošli tjedan su nam obilježila dva zaslužna i velika hrvatska muža koji su mnogo dugovali komunističkoj tajnoj policiji, jedan kao osječki vanjski suradnik, drugi kao sin znamenitog hercegovačkog komandira Službe. Ako vam se ovo čini proturječno, morate znati da je naš svijet jedno proturječno i blesavo mjesto. I da povijest nije herojski ep gdje besmrtnici ispunjavaju proročanstva i zavjete precima otpočetka znajući što trebaju činiti. Mi nismo ravno i bez skretanja došli do naše takozvane slobode i blagostanja, nego smo lutali i gubili se u mračnim bespućima, često ne razlikujući dobro od zla, ne znajući tko pije, a tko plaća. Prijatelji su nam nekad bili neprijatelji, a neprijatelji prijatelji. Hrvatsku kakvu imamo napravila je tako i Služba, i za nju ona možda nije manje zaslužna od Crkve. Dapače, kojiput je teško odrediti što je napravila Crkva, a što Služba, gdje završava jedna, a počinje druga. Od nedjelje do srijede, prvo sa Šeksom, a zatim s Praljkom, otkrila nam se jedna istina. I udbaši su naši. Oni mogu biti uzorni domoljubi, ni bolji ni lošiji od bilo koga drugog. I špije i provokatori samo su ljudi, isprepadani, tjeskobni bijednici poput nas. Vaclav Havel i Dušan Kovačević znali su se genijalno sprdati s njihovim slabostima, a da je među nama netko talentiran, ili da bar mi Hrvati nismo tako patetični, opazili bismo možda kakav je humoristički potencijal Šeksove priče, kako je zapravo urnebesno tko je sve radio za Službu. Ona je cijelo vrijeme bila tu, između nas, bdjela je nad nama u uredima, tvornicama, školama i bolnicama, pazila nas na gradilištima i njivama. Služba nam je preko ramena čitala novine u tramvaju, točila nam vinjake i gemište, frizirala i pedikirala, kuhala i peglala. Služba nas je ljubila u čelo i pokrivala prije spavanja. Kad je ono Franjo Tuđman bio neprijatelj socijalističkog poretka, Vladimir Šeks je možda i njega obrađivao. I nije mu, naravno, zbog toga bio loš prijatelj. Bože dragi, družba je družba, a služba je služba. To je samo posao, a nijedan posao, što kaže naš narod, nije sramota raditi. Ili da je, na primjer, Služba potajice predložila Ankici Tuđman da ih za pristojan mjesečni honorar izvještava o protujugoslavenskim aktivnostima svoga muža, što mislite da bi im ona odgovorila? Život je Tuđmanovih bio skroman i stabilizacijski nakon što je on zglajzao. U doba nestašica kave i redukcija struje hranili su se, kao i svi, svinjskim polovicama iz zamrzivača, Varteksova vunena odijela kupovali na šest obroka, u četvrtastu bocu Ballantine’sa bi kad se popio viski ulili bračku travaricu, a nedjeljnim popodnevima se u dvorištu šamponom prao auto i usisavali sicevi. Da se Ankici pružila prilika za dodatnom zaradom, ona se, mislim, ne bi mnogo premišljala. Kao školovana tajnica, stenografijom bi vrijedno zabilježila i kasnije učisto pretipkala do jednu izdajničku misao svoga zakonitog supruga. Franjo Tuđman je bio sanjar, vjerovao u herojske epove, ali Ankica je živjela u antiherojskoj stvarnosti. I na kraju krajeva, bolje da te špijunira netko tvoj, nego tkogod tuđi.

[seln]

po zanimanju filozof pitagora, sokrat, platon se okrecu u grobu

Safet Oručević, Fatima Leho i Sefer Halilović u vrijeme napadne operacije Armije BiH, poznate pod nazivom Neretva 93., pregovarali s Ratkom Mladićem.

- Cilj operacije Neretva 93. bilo je ovladavanje dolinom Neretve i izbijanje u Ploče. Dakle u drugu državu. U tom su razdoblju Oručević i Mladić na tom području imali zajedničke interese - podsjetio je Raspudić,

poskok info presHao u maticu

Raspizdic je jedan od one vrste koju posebno prezirem, ono sto ja zovem "specijalista opste prakse", ljudi za sva vremena i sve sisteme.
Dva notorna primjerka su Nemanja Kusturica i Goran Bregovic, ljudi koji su se prije rata javljali za rijec na svaku temu, bilo da se radi o domacoj ili internacionalnoj politici, filmu, muzici, fudbalu, ljekovitom bilju ili seksualnim navikama. Mali od kuzine je bio Nele Karajkic.
Samo u jednom nije bilo greske: uvijek su bili na "pravoj" strani. Kako su se "prave" strane mijenjale, tako su i oni mijenjali misljenje.
Takav je i Raspizdic, filozof za po kuci, Bruce Lee sa prelaza vijeka, mostarska urbana gerila, a kasnije najodlicniji hrvatski muz, veci domoljub od najzadrtijeg Licana.

[detroit-mercy]

po zanimanju filozof pitagora, sokrat, platon se okrecu u grobu

Safet Oručević, Fatima Leho i Sefer Halilović u vrijeme napadne operacije Armije BiH, poznate pod nazivom Neretva 93., pregovarali s Ratkom Mladićem.

- Cilj operacije Neretva 93. bilo je ovladavanje dolinom Neretve i izbijanje u Ploče. Dakle u drugu državu. U tom su razdoblju Oručević i Mladić na tom području imali zajedničke interese - podsjetio je Raspudić,

poskok info presHao u maticu

Raspizdic je jedan od one vrste koju posebno prezirem, ono sto ja zovem "specijalista opste prakse", ljudi za sva vremena i sve sisteme.
Dva notorna primjerka su Nemanja Kusturica i Goran Bregovic, ljudi koji su se prije rata javljali za rijec na svaku temu, bilo da se radi o domacoj ili internacionalnoj politici, filmu, muzici, fudbalu, ljekovitom bilju ili seksualnim navikama. Mali od kuzine je bio Nele Karajkic.
Samo u jednom nije bilo greske: uvijek su bili na "pravoj" strani. Kako su se "prave" strane mijenjale, tako su i oni mijenjali misljenje.
Takav je i Raspizdic, filozof za po kuci, Bruce Lee sa prelaza vijeka, mostarska urbana gerila, a kasnije najodlicniji hrvatski muz, veci domoljub od najzadrtijeg Licana.

Miroslava Lazanski dok se je muzla Juga, nije bilo vece jugosa od njega, kad je nestala Juga, sad je Srbija na redu, nigdje vece i zadriglijeg Srbina od Miroslava

[Sinapsa]

@BAK-eV, @Moa,

ovo sto vi trazite je moguce samo kada posjedujes silu s kojom si u stanju da ostvaris pravdu. Bosansko-Hercegovacki rat je zavrsio nerijeseno. Elite zlocinackih SH-ideologija su kaznjene, dok oni narodi, koji su ih tada vecinski pratili (a narod je lako izmanipulisati i on prati elitu dok se ne oprzi), nisu morali da snose radikalne konzekvencije. Srpski politicari samo temporarno nisu smjeli govoriti o secesiji. Samo dok je krompir bio vruc.
Te ideologije nisu porazene poput njemackih nacional-socijalista. Treci Rajh je, materijalno potpuno unisten, BEZUSLOVNO KAPITULIRAO. Njemacka se smanjila za nekih 30% u poredjenju sa predratnom povrsinom. A nakon rata je totalna demontaza nacional-socijalizma bila mukotrpan rad, koji je samo vremenom urodio plodovima.

Denacifikacija je bila, uprkos unistenoj Njemackoj, samo pomocu masivnih represalija moguca. Dakle, pobjednici drugog svjetskog rata su, iako su imali apsolutnu moc, morali da uloze napore, kako bi iskorijenili nacizam iz njemackih drzavnih institucija.

Dakle, kako bi vi to konkretno Covica tuzili za sirenje mrznje i dobili parnicu. Sa kakvim potencijalno negativnim posljedicama na BiH drustvo bi morali racunati? I, napokon, postoji li mozda i neki efikasniji put do cilja, neka vrsta konfrontacije, kojom ces pogoditi HDZovu elitu a bosansko-hrvatski narod sacuvati?

Sve sto se trazi, jeste koristenje mehanzama pravne drzave kakvu imamo.
Pa kakva je god, tu je.

Problem i jeste ta svijest kao u tebe: Nismo pobijedili u ratu i ne smijemo koristiti one mehanizme, za koje jesmo pobijedili u ratu.

Osim toga treba izaci u javnost i reci, da se sa HDZ nece praviti nikakavi politicki aranzmani i bojkotovati tu stranu.

Bice stanje kao u Mostaru 10-20 godina i onda ce se morati mjenjati dio politickog sistema.

Sve ovo popustanje je samo bilo kontraproduktivno.

Kao prvo, nisi mi jasno odgovorio sta je to sporno u intervjuu sa Goranom Kovacevicem u "Bosanskom Vjestniku", osim sto ti se forma ne svidja (TV-kuca, voditeljica). Rekao si kako se ulizuje Hrvatima, a nisi iznio nijedan citat, nego si ostao neodredjen.

Napravio sam paralelu izmedju postratnog stanja u Njemackoj i u BiH, kako bih objasnio da denacifikacija nije bila neki dobrovoljan akt njemackog drustva i izraz njihovog merhameta, nego da je ona, uprkos totalnom porazu treceg rajha, bio jedan proces pracen masivnim represalijama od strane sila pobjednica.

Moja poruka je, da tu demontazu srpsko-hrvatske fasisticke ideologije, ne mozes ostvariti glasnim pozivanjem na pravdu. Za to je potrebno puno vise od poziva na procesuiranje hrvatskih politicara, koji se solidarisu sa ratnim zlocincima.
Bosna i Hercegovina je samo djelimicno pravna drzava. Ako jednog Milorada Dodika nije uspjela da uspjesno procesuira za krsenje ustava (koji je bio puno jasniji nego Covicev), a za govor mrznje se nije morao ni da pocese, kako onda mislis da ce to uspjeti kod npr. Covica.
Ako bi ga tuzili, samo da bi ga oslobodili, onda je bolje da ne ogoljavaju pravno-drzavnu impotentnost. To bi pro-bosanskoj strani nanijelo samo dodatni poraz i osjecaje frustracije i nemoci.

Ja sam itekako za konfrontaciju, puno jacu nego sto to danas vidimo. Ali, na inteligentiji i efikasniji nacin. Nama fali vizija BiH, nama fali intelektualna snaga i snazan obrazovni sistem, nama fale dobro promisljeni koncepti za transformaciju drzave, nama fali pro-bosansko politicko jedinstvo. Dakle, kada se sve ovo sabere sto sam nabrojao, dodjes do zakljucka da nam aktuelno fali politicka moc da bi ostvarili znacajne pomake.
Momentalno imamo status quo. Tu i tamo se ostvari poneka pobjedica, ali da bi se znacajnije pomjerili, treba puno mukotrpnog rada na sebi.
Mi moramo napraviti korak nazad i - kao dobar vojskovodja kada sagleda situaciju na bojistu - sveobuhvatno analizirati situaciju i koncipirati strategiju sopstvenog razvoja, radi jacanja politicke pozicije.

Ljudski je emocionalno reagovati na srpsko-hrvatska ponizavanja i uvrede, ali zar ne shvatas da nas time samo iscrpljuju i uvlace na teren na kojem samo mozemo izgubiti, jer igramo njihovu igru. Mi gubimo energiju na borbu protiv simptoma umjesto da je usredsredimo na borbu protiv bolesti.
Boriti se protiv "bolesti" bosansko-hercegovackog drustva podrazumijeva jednu transgeneracijsku sistematsku konfrontaciju, koja je dio projekta, iza kojeg stoji jedna plemenita vizija Bosne i Hercegovine. Ta borba je puno kompleksnija i zahtijeva puno visu svijest pro-bosanskih snaga. Metaforicki receno, moramo ojacati organizam Bosne i Hercegovine, kako bi pobijedili bolest.
Treba nam pozitivna vizija BiH, treba nam pozitivna utopija.

[moa]

Čelnici Haškog suda (ICTY) kritikovali su reakcije hrvatskih vlasti i Hrvata u BiH na prošlosedmičnu presudu šestorici bosanskohercegovačkih Hrvata, rekavši da se radi o "podrivanju suda" i dokazu da se "zločini još uvijek prihvataju".

BiH / Žrtve poručuju: Nagodba i odšteta ili će 41.000 logoraša tužiti Hrvatsku

[dzakailibu]

milioni dokumenata su u opticaju. da li postoji i jedan u kojem hrvatska poklanja oruzje armiji, dakle iz svog budzeta placeno i dato armiji? ne kupljeno od strane sarajeva i proslijedjeno nama a da je hvo uzeo trecinu. nego ono, susak rekao daj im sve stoh oce kako sada govore. bilo kakav dokument.

[DonieBrasco]

https://www.klix.ba/vijesti/bih/haski-t ... /171205135

[hizo ramidovic]

milioni dokumenata su u opticaju. da li postoji i jedan u kojem hrvatska poklanja oruzje armiji, dakle iz svog budzeta placeno i dato armiji? ne kupljeno od strane sarajeva i proslijedjeno nama a da je hvo uzeo trecinu. nego ono, susak rekao daj im sve stoh oce kako sada govore. bilo kakav dokument.

Od svake posiljke, bilo hrane bilo oruzja i municije, uzimali su otprilike 9/10

[Škobo Habu]

Ljudski je emocionalno reagovati na srpsko-hrvatska ponizavanja i uvrede, ali zar ne shvatas da nas time samo iscrpljuju i uvlace na teren na kojem samo mozemo izgubiti, jer igramo njihovu igru. Mi gubimo energiju na borbu protiv simptoma umjesto da je usredsredimo na borbu protiv bolesti.
Boriti se protiv "bolesti" bosansko-hercegovackog drustva podrazumijeva jednu transgeneracijsku sistematsku konfrontaciju, koja je dio projekta, iza kojeg stoji jedna plemenita vizija Bosne i Hercegovine. Ta borba je puno kompleksnija i zahtijeva puno visu svijest pro-bosanskih snaga. Metaforicki receno, moramo ojacati organizam Bosne i Hercegovine, kako bi pobijedili bolest.
Treba nam pozitivna vizija BiH, treba nam pozitivna utopija.

Good point.

Taj gubitak energije, zapravo prekrivanje vlastitih slabosti, kao što je nedostaka vizije samog bosansko-hercegovačkog društva, tranutačno tzv. politički izetbegovićevizam nadoknađuje tako što sitnoj raji, duboko frustriranoj svojim vlastitim egzistencijalnim nedaćama, omogućuje da se valja u besplatnoj kupki podgrijanom haškim presudama, stvarajući od toga iluziju kako se radi o njihovoj političkoj pobjedi i agendi, a ne o nečemu na što politički izetbegovićevizam nije imao nikakvog uticaja. Zapravo, ako ga je i imao, on je sasvim mali.
Sjetimo se samo farse oko Sakiba Softića, i sve je time rečeno.

Politički izetbegovićevizma, iako se on tako predstavlja, nikada nije, niti će biti, nosilac nekakve potpune bosansko-hercegovačke ideje, jer je on isprojektovana ne nekim načelima koji su potpuno suprotni toj ideji.
Kako u koncept jedne prevshodno humanističke ideje, kako je ona na početku rata izgledala (mada je voditi rat i biti human potpuni paradoks), a koja se zrcali u, recimo, Jovanu Divjaku, instalirati kompoziciju jednog "El Mudžahida".
Postoje ljudi koji su 92. godine otpor bosansko-hercegovački snaga promatrali poput španske revolucije '36. dok su neki drugi u svemu tome vidjeli ništa drugo doli "sveti rat" protiv nevjernika, priliku za "džihad" u srcu Evrope.
Naravno, postoji tu i ona opravdana frustracija muslimanskog stanovništva, kojem su svezane ruke po pitanju embarga na oružje itd. što je samo dovelo do toga da se Bošnjaci dodatno radikalizuju i skliznu na teren tzv. političkog islama.
Kome to nije jasno neka pročita stenograme sa Bošnjačkog sabora '93. pa da se uvjeri šta su tamo tadašnji delegati lupali o obavezi džihada, muslimanskoj državici, te ulozi Velikog Allaha u svemu tome.
Da skratim, vizija bosansko-herecegovačkog društva, rasterećenog ovdašnjim nacionalizmima, jedino je moguća ako se neke nove, patriotske snage odluče da prevaziđu politički izetbegovićevizam, kao ugaoni kamen vlastita patriotizma, i traže ga u sadašnjosti, odnosno u onome što je kohezivni faktor sva tri naroda.

Vrijeme ja da se i Bošnjaci, međusobno, razračunaju sa svojim vlastitim "Akrepima".

[BHCluster]

Ljudski je emocionalno reagovati na srpsko-hrvatska ponizavanja i uvrede, ali zar ne shvatas da nas time samo iscrpljuju i uvlace na teren na kojem samo mozemo izgubiti, jer igramo njihovu igru. Mi gubimo energiju na borbu protiv simptoma umjesto da je usredsredimo na borbu protiv bolesti.
Boriti se protiv "bolesti" bosansko-hercegovackog drustva podrazumijeva jednu transgeneracijsku sistematsku konfrontaciju, koja je dio projekta, iza kojeg stoji jedna plemenita vizija Bosne i Hercegovine. Ta borba je puno kompleksnija i zahtijeva puno visu svijest pro-bosanskih snaga. Metaforicki receno, moramo ojacati organizam Bosne i Hercegovine, kako bi pobijedili bolest.
Treba nam pozitivna vizija BiH, treba nam pozitivna utopija.

Good point.

Taj gubitak energije, zapravo prekrivanje vlastitih slabosti, kao što je nedostaka vizije samog bosansko-hercegovačkog društva, tranutačno tzv. politički izetbegovićevizam nadoknađuje tako što sitnoj raji, duboko frustriranoj svojim vlastitim egzistencijalnim nedaćama, omogućuje da se valja u besplatnoj kupki podgrijanom haškim presudama, stvarajući od toga iluziju kako se radi o njihovoj političkoj pobjedi i agendi, a ne o nečemu na što politički izetbegovićevizam nije imao nikakvog uticaja. Zapravo, ako ga je i imao, on je sasvim mali.
Sjetimo se samo farse oko Sakiba Softića, i sve je time rečeno.

Politički izetbegovićevizma, iako se on tako predstavlja, nikada nije, niti će biti, nosilac nekakve potpune bosansko-hercegovačke ideje, jer je on isprojektovana ne nekim načelima koji su potpuno suprotni toj ideji.
Kako u koncept jedne prevshodno humanističke ideje, kako je ona na početku rata izgledala (mada je voditi rat i biti human potpuni paradoks), a koja se zrcali u, recimo, Jovanu Divjaku, instalirati kompoziciju jednog "El Mudžahida".
Postoje ljudi koji su 92. godine otpor bosansko-hercegovački snaga promatrali poput španske revolucije '36. dok su neki drugi u svemu tome vidjeli ništa drugo doli "sveti rat" protiv nevjernika, priliku za "džihad" u srcu Evrope.
Naravno, postoji tu i ona opravdana frustracija muslimanskog stanovništva, kojem su svezane ruke po pitanju embarga na oružje itd. što je samo dovelo do toga da se Bošnjaci dodatno radikalizuju i skliznu na teren tzv. političkog islama.
Kome to nije jasno neka pročita stenograme sa Bošnjačkog sabora '93. pa da se uvjeri šta su tamo tadašnji delegati lupali o obavezi džihada, muslimanskoj državici, te ulozi Velikog Allaha u svemu tome.
Da skratim, vizija bosansko-herecegovačkog društva, rasterećenog ovdašnjim nacionalizmima, jedino je moguća ako se neke nove, patriotske snage odluče da prevaziđu politički izetbegovićevizam, kao ugaoni kamen vlastita patriotizma, i traže ga u sadašnjosti, odnosno u onome što je kohezivni faktor sva tri naroda.

Vrijeme ja da se i Bošnjaci, međusobno, razračunaju sa svojim vlastitim "Akrepima".

I sva ta sranja sto si naveo ne dođu ni 1% onoga sto nas je okruzivalo, al eto mora se nesto napisati.

[Škobo Habu]

I sva ta sranja sto si naveo ne dođu ni 1% onoga sto nas je okruzivalo, al eto mora se nesto napisati.

Haveru, palo ti je nešto prašine na Dede Alije goblenu. Deder obriši je i produži...

[Better Man]

Dragan Čović je deklarisani ustaša i fašista i ne treba mu ništa popustiti, niti udovoljiti. HDZ je ovom presudom razotkriven i označen kao ustaška i fašistička stranka, koja je vršila ratne zločine. HDZ-u ne treba ništa udovoljiti i treba ih na idzćim izborima izbaciti sa svih nivoa vlasti.

[Fudo387]

Ljudski je emocionalno reagovati na srpsko-hrvatska ponizavanja i uvrede, ali zar ne shvatas da nas time samo iscrpljuju i uvlace na teren na kojem samo mozemo izgubiti, jer igramo njihovu igru. Mi gubimo energiju na borbu protiv simptoma umjesto da je usredsredimo na borbu protiv bolesti.
Boriti se protiv "bolesti" bosansko-hercegovackog drustva podrazumijeva jednu transgeneracijsku sistematsku konfrontaciju, koja je dio projekta, iza kojeg stoji jedna plemenita vizija Bosne i Hercegovine. Ta borba je puno kompleksnija i zahtijeva puno visu svijest pro-bosanskih snaga. Metaforicki receno, moramo ojacati organizam Bosne i Hercegovine, kako bi pobijedili bolest.
Treba nam pozitivna vizija BiH, treba nam pozitivna utopija.

Good point.

Taj gubitak energije, zapravo prekrivanje vlastitih slabosti, kao što je nedostaka vizije samog bosansko-hercegovačkog društva, tranutačno tzv. politički izetbegovićevizam nadoknađuje tako što sitnoj raji, duboko frustriranoj svojim vlastitim egzistencijalnim nedaćama, omogućuje da se valja u besplatnoj kupki podgrijanom haškim presudama, stvarajući od toga iluziju kako se radi o njihovoj političkoj pobjedi i agendi, a ne o nečemu na što politički izetbegovićevizam nije imao nikakvog uticaja. Zapravo, ako ga je i imao, on je sasvim mali.
Sjetimo se samo farse oko Sakiba Softića, i sve je time rečeno.

Politički izetbegovićevizma, iako se on tako predstavlja, nikada nije, niti će biti, nosilac nekakve potpune bosansko-hercegovačke ideje, jer je on isprojektovana ne nekim načelima koji su potpuno suprotni toj ideji.
Kako u koncept jedne prevshodno humanističke ideje, kako je ona na početku rata izgledala (mada je voditi rat i biti human potpuni paradoks), a koja se zrcali u, recimo, Jovanu Divjaku, instalirati kompoziciju jednog "El Mudžahida".
Postoje ljudi koji su 92. godine otpor bosansko-hercegovački snaga promatrali poput španske revolucije '36. dok su neki drugi u svemu tome vidjeli ništa drugo doli "sveti rat" protiv nevjernika, priliku za "džihad" u srcu Evrope.
Naravno, postoji tu i ona opravdana frustracija muslimanskog stanovništva, kojem su svezane ruke po pitanju embarga na oružje itd. što je samo dovelo do toga da se Bošnjaci dodatno radikalizuju i skliznu na teren tzv. političkog islama.
Kome to nije jasno neka pročita stenograme sa Bošnjačkog sabora '93. pa da se uvjeri šta su tamo tadašnji delegati lupali o obavezi džihada, muslimanskoj državici, te ulozi Velikog Allaha u svemu tome.
Da skratim, vizija bosansko-herecegovačkog društva, rasterećenog ovdašnjim nacionalizmima, jedino je moguća ako se neke nove, patriotske snage odluče da prevaziđu politički izetbegovićevizam, kao ugaoni kamen vlastita patriotizma, i traže ga u sadašnjosti, odnosno u onome što je kohezivni faktor sva tri naroda.

Vrijeme ja da se i Bošnjaci, međusobno, razračunaju sa svojim vlastitim "Akrepima".

Ima dosta istine, s tim da su stvari o kojima pises bile samo pokusaju ocajnika da prezivi. Za neku viziju bosansko-hercegovackog drustva oko koje bi Alija okupio sve rodoljube, jebi ga, falilo je 300 tenkova. To je i Jovan Divjak negdje napisao.

[BHCluster]

I sva ta sranja sto si naveo ne dođu ni 1% onoga sto nas je okruzivalo, al eto mora se nesto napisati.

Haveru, palo ti je nešto prašine na Dede Alije goblenu. Deder obriši je i produži...

Zakljucak ti kao i "beseda" ravna nuli. Haj kmeci jos malo.

[wonkaw]

I sva ta sranja sto si naveo ne dođu ni 1% onoga sto nas je okruzivalo, al eto mora se nesto napisati.

Haveru, palo ti je nešto prašine na Dede Alije goblenu. Deder obriši je i produži...

bombas mi ga moj nije tema.... pridonosis umanjivanju zlocina i politike koja kontunirano radi na razbijanju drzave... postoji bezbroj tema na kojim mozes pljuvati po aliji i sda, razmisli malo... navuces kenjca i puskometraljezca i ode tema u 3pm...

[wonkaw]

Dragan Čović je deklarisani ustaša i fašista i ne treba mu ništa popustiti, niti udovoljiti. HDZ je ovom presudom razotkriven i označen kao ustaška i fašistička stranka, koja je vršila ratne zločine. HDZ-u ne treba ništa udovoljiti i treba ih na idzćim izborima izbaciti sa svih nivoa vlasti.

zasto se moraju cekati novi izbori?
zar se nista ne moze poduzeti sad i zbaciti govna sa vlasti?

[Škobo Habu]

Ima dosta istine, s tim da su stvari o kojima pises bile samo pokusaju ocajnika da prezivi. Za neku viziju bosansko-hercegovackog drustva oko koje bi Alija okupio sve rodoljube, jebi ga, falilo je 300 tenkova. To je i Jovan Divjak negdje napisao.

Sve da je imao i 3000 tenkova, Alija taj front ne bi održao na okupu.

Za takav front ti trebaju mudri ljudi, a ne karijeristi i debili.

[Fudo387]

Ima dosta istine, s tim da su stvari o kojima pises bile samo pokusaju ocajnika da prezivi. Za neku viziju bosansko-hercegovackog drustva oko koje bi Alija okupio sve rodoljube, jebi ga, falilo je 300 tenkova. To je i Jovan Divjak negdje napisao.

Sve da je imao i 3000 tenkova, Alija taj front ne bi održao na okupu.

Za takav front ti trebaju mudri ljudi, a ne karijeristi i debili.

Pa mozda bi se okupili i stavili na raspolaganje da su mu davali ikakve sanse za prezivljavanje, a ne k’o zadnje picke cekali i vagali ishod situacije.

[Maraschino]

Ima dosta istine, s tim da su stvari o kojima pises bile samo pokusaju ocajnika da prezivi. Za neku viziju bosansko-hercegovackog drustva oko koje bi Alija okupio sve rodoljube, jebi ga, falilo je 300 tenkova. To je i Jovan Divjak negdje napisao.

Sve da je imao i 3000 tenkova, Alija taj front ne bi održao na okupu.

Za takav front ti trebaju mudri ljudi, a ne karijeristi i debili.

kao npr.?

[stari grad Visegrad]

Dragan Čović je deklarisani ustaša i fašista i ne treba mu ništa popustiti, niti udovoljiti. HDZ je ovom presudom razotkriven i označen kao ustaška i fašistička stranka, koja je vršila ratne zločine. HDZ-u ne treba ništa udovoljiti i treba ih na idzćim izborima izbaciti sa svih nivoa vlasti.

[stari grad Visegrad]

Moze li se HDZ sada zbaciti?

Rade protiv drzave 25 godina, nazivaju medjunarodni sud u Haagu zlocinackim, klanjaju se zlocincima, raspiruju mrznju medju narodim, ucjenjuju itd.

Treba se militi izvan kutije.

[Fudo387]

Moze li se HDZ sada zbaciti?

Rade protiv drzave 25 godina, nazivaju medjunarodni sud u Haagu zlocinackim, klanjaju se zlocincima, raspiruju mrznju medju narodim, ucjenjuju itd.

Treba se militi izvan kutije.

Ne moze.

[Sanjarko]

Dragan Čović je deklarisani ustaša i fašista i ne treba mu ništa popustiti, niti udovoljiti. HDZ je ovom presudom razotkriven i označen kao ustaška i fašistička stranka, koja je vršila ratne zločine. HDZ-u ne treba ništa udovoljiti i treba ih na idzćim izborima izbaciti sa svih nivoa vlasti.

Jedno je zelja ali stvarnost je nazalost nesto drugo. Nemogu se nikako iz vlasti sa svih nivoa izbaciti.

[mO k3]

Dragan Čović je deklarisani ustaša i fašista i ne treba mu ništa popustiti, niti udovoljiti. HDZ je ovom presudom razotkriven i označen kao ustaška i fašistička stranka, koja je vršila ratne zločine. HDZ-u ne treba ništa udovoljiti i treba ih na idzćim izborima izbaciti sa svih nivoa vlasti.

"nosioce" evropskih vrijednosti nazivas ustasama i fasistima .... pa gdje ce ti dusa