GAU8 wrote: ↑01/08/2021 00:51
denden wrote: ↑01/08/2021 00:43
U čemu nisam u pravu? Kako funkcioniše sud?
Nijedan sud koji je u postupku suđenja utvrdio da optuženi JESTE počinio ubistvo, ali samo na drugačiji način u odnosu na optužnicu sasvim sigurno neće osloboditi tog ubicu. Biće proglašen krivim po drugom osnovu.
Nema nikakvog smisla.
Pa vidi, ako ti nekom odsijeces lijevu ruku, a tuzilac te optuzi da si odsjekao desnu i sud utvrdi da si odsjekao lijevu, kako te sud moze osuditi da si odsjekao desnu kad ti kazes "pa za sta me to hocete osuditi, zar ne vidite i sami da ima desnu, da nije odsjecena?"
To je znacenje onog da se pravo i pravda cesto razilaze. Sud je duzan suditi po pravu i biti neutralan izmedju dviju strana. Ne moze sud ispravljati greske tuzilastva na stetu optuzenog i zauzimati stranu. Prilika za pravdu je u tome sto tuzilastvo svoje greske moze ispraviti do kraja sudjenja.
Ili optuzi te neko da si ukrao 250 eura, a ti ukrao 500 maraka. Ako sud utvrdi da si ukrao 500 maraka, mora te osloboditi. Jer nisi ni od koga ukrao eure
Ova presuda je oslobadjajuca iz istog razloga, sto sud nije utvrdio da se desilo sve u detalj kako je opisano u optuznici. Preciznije gledano, tuzilastvo je tvrdilo da su Dzenanu od udarca kombijem (ram vjetrobranskog stakla) u potiljak nanesene sljedece povrede: oguljotine kože na lijevoj strani lica, prijelom lijeve lične kosti i prijelom poda lijeve sljepoočne kosti sa povredom tkiva mozga.
I laiku je jasno da bi od udarca u potiljak morala biti povreda na potiljku, a ne na drugim dijelovima glave. Tuzilastvo je fulilo lokaciju povrede, odnosno udarca. Da je samo umjesto "udarac u potiljak" napisalo "udarac u lijevu stranu glave", presuda bi bila osudjujuca, jer je ovaj detalj jedini razlog zbog kojeg je presuda oslobadjajuca.
Fino kaze u izvjestaju sa izricanja presude da Dzenanova smrtonosna rana nije nastala na nacin opisan u optuznici (udarcem u potiljak), da je sud dodatno pozvao vjestake Zuju i Karana koji su potvrdili da od udarca u potiljak ne moze nastati povreda lijeve strane lica i sljepoocnice, a da nema povrede potiljka.
I to je to. Detalj na kojem je pala optuznica.
Sud i može vršiti izmjene teksta optužnice, ali da ne dira u njen identitet. To je potencijalno čitava nauka. Ali u ovom slučaju, ako je Patria ispravno prenijela šta je pročitano, a tekst zvuči vrlo dosljedno i smisleno, Vrhovni sud to nije želio raditi, jer je sva suština obrazloženja oslobađajuće presude ta da se događaj nije desio na način kako je opisan u optužnici, a konkretno da su od udarca u potiljak morale biti povrede na potiljku, a ne lijevoj strani glave.
Nadam se da ces kroz analiziranje onog slucaja o koristenju drzavnih guma u licne svrhe razumjeti razliku izmedju prava i pravde i da sud ne smije davati primat pravdi naustrb prava.
