Forum Klix.ba

jednonogi_Jack wrote: ↑20/07/2023 09:46

mirota wrote: ↑20/07/2023 09:32

glupane, rat je bio od 1. okt, kakav celopek glupane spominjes

Aaaa, smrzo se.
Btw. glupani te napravili.
Kad genocidaš iz Trebinja palamudi drugima da nisu osjetili rat. Surealno.

JoseMujica wrote: ↑20/07/2023 10:14

mirota wrote: ↑20/07/2023 09:30

ma ja pitam ima li vreca dovoljno na UKR strani _

a ja sam mislio da se vi trenutno sekirate đe su kosti Čiče

mirota wrote: ↑20/07/2023 10:17

JoseMujica wrote: ↑20/07/2023 10:14

a ja sam mislio da se vi trenutno sekirate đe su kosti Čiče

kakav cica ? Srbi su uvijek bili za slobodu i zivot bez jarma, a Jasenovac i sve jame su samo posljedica naivnosti

Saperi riskiraju svoje živote kako bi vratili Ukrajinu, centimetar po centimetar
Ručno razminiranje, inženjerci pokušavaju probiti ruske linije

9. srpnja 2023. | U blizini Orikhiva, regija Zaporizhia



U OVOJ IGRI 50 centimetara može biti velika razlika. “Tsar”, 35-godišnji veterinar koji je postao borbeni inženjer, bio je dio petočlane grupe koja je razminirala polja u blizini Robotynea 27. lipnja. Saperi su bili tri sata u svojoj ranojutarnjoj misiji kada su počeli topnički dvoboji. Prvo su došli minobacači — sami po sebi nisu signal za prestanak rada. Ali onda je došlo kazeta koje je počelo eksplodirati iznad glave. “Znate gdje ste s minobacačima. S klasterima ste u jednom od dva tabora: sretnik ili nesretnik.” Tsar se izvukao s ozljedama od gelera u mekom tkivu stražnjice od kojih se oporavlja u lokalnoj bolnici. Pet podveza nije moglo spasiti njegovog suborca ​​Dimu Šulgina, samo 50 centimetara od njega. Umro je od krvarenja sljedeći dan, u dobi od 35 godina.


Sudbina ukrajinske protuofenzive ovisi o radu njezine inženjerije. Saperi su ključ za probijanje najmanje tri linije dobro isplanirane ruske obrane—i nigdje više nego u otvorenim ravnicama regije Zaporizhia, glavnom fokusu ukrajinske protuofenzive. Napredak je ovdje strateški važniji nego bilo gdje drugdje. Ali Rusija to zna i u skladu s tim izgradila je obranu. Ukrajinski saperi kojima je dan zadatak pronalaženja prolaza moraju se nositi s oko 1500 mina po kvadratnom kilometru. To je prije ruskog topništva, dronova, zrakoplovstva i elektroničkog ratovanja započeti svoj rad. "Saperi su postali meta broj jedan", kaže "Sleepless", zapovjednik čete zadužen za nesretnu misiju 27. lipnja. "To je lov, čist i jednostavan."

Ukrajina je promijenila taktiku u prvim danima protuofenzive. U neuspješnom napadu prema jugu od Male Tokmachke 7. lipnja većina najsposobnije opreme za razminiranje koju je dopremio Zapad zaglavila je u minskim poljima. Sada Ukrajina prvo baca sapere naprijed u malim skupinama od četiri ili pet, pješice, u nadi da će proći neotkriveni; zatim slijedi pješaštvo. To je otklon od NATO-a-standardna doktrina, koja naglašava ulogu oklopa kao zaštite. “Ovaj rat nas tjera da radimo nestandardne stvari,” kaže “Beaver”, koji zapovijeda inženjerijskom pukovnijom koja osigurava sapere ukrajinskim napadačkim brigadama. “Nemamo zračnu zaštitu niti obilje zapadne opreme, pa riskiramo svoje ljude. Taktika malih grupa, poput Finaca u zimskom ratu [1939-40.].” Taktika iznenađenja bila je jedini način da se probije staza s preprekama kakva nije izgrađena od Drugog svjetskog rata, rekao je.

Posao ne može biti opasniji. Velik dio toga se radi u zoru. Ukrajinci imaju naočale za noćno gledanje koje su im osigurali zapadni partneri i lokalni volonteri, ali optika nije savršena. "Saperovo glavno oružje je njegovo oko", kaže Sleepless. Tako se inženjeri rano ujutro kreću naprijed puževim korakom, osam do deset metara jedan od drugog, ispitujući pod kutom od 45 stupnjeva dok ne udare u metal. Sve to vrijeme, dronovi lebde iznad, a saperi su u stalnoj opasnosti da izazovu baražnu graju topništva. Kiša i oblaci nude najbolje uvjete jer smanjuju vidljivost iz dronova. Ali u žarkom ljetu u južnoj Ukrajini, gdje je sunčanica postala uobičajena ratna nevolja, takva zaštita je rijetka.

Iscrpljeni saperi moraju se nositi s nizom onoga što je u struci poznato kao "iznenađenja". To uključuje cjelokupni inventar sovjetskih protupješačkih i protutenkovskih mina; mina OZM -72 “žaba” koja iskače iz zemlje i ispušta šrapnele u središte; i zamke prerušene u kutije cigareta ili pričvršćene na leševe. Na primjer, jedan od mrtvih Ukrajinaca u neuspješnoj ofenzivi na Mala Tochmachka u lipnju bio je miniran. Tri vojnika poslana u misiju evakuacije teško su ozlijeđena kada su premjestili tijelo. Misija je napuštena.

Velik dio ruskog inženjerskog rada je lukav, izvještava Tsar. "Možete se spotaknuti na žicu koja bi izazvala eksploziju točno na mjestu koje vaša grupa slijedi iza vas." Ali bilo je i primjera loše izrade. “Često zaborave staviti detonator ili kratko spoje žice.”

Saperi kažu da bi napredak bio mnogo brži kada bi Ukrajina imala dovoljno inženjerske opreme i zračnog pokrivanja kako bi mehaničko guranje bilo održivo. Ali nova taktika malih skupina daje skromne rezultate. Sporo napredovanje približilo je ukrajinske položaje u blizini Robotynea prema njihovom cilju Tokmaku na jugu, važnom željezničkom čvorištu koje bi raketne bacače HIMARS moglo staviti na domet pucanja od cestovne veze Rusija-Krim. Ukrajinci također primjenjuju nova tehnološka znanja. Dronovi opremljeni toplinskim senzorima najnovije su oružje. Oni traže položaje ruskih mina tražeći toplinske tragove 30-60 minuta prije zalaska sunca, kada su se metalne mine dovoljno zagrijale.

Ali najveći faktor u određivanju ukrajinskog uspjeha mogao bi biti moral. Beaver kaže da je protuofenziva njegovoj inženjerijskoj jedinici nanijela veće gubitke nego bilo kojoj drugoj vojsci. “Iskreno govoreći, mnogi naši ljudi su se uplašili.” Jedan vojnik izbije mu koprivnjača po koži svaki put kad čuje zujanje; boji se "muha", vojnog žargona za dronove. Drugi, poput “Caspera”, 29-godišnjeg zapovjednika satnije, priznaju da se bore s jezivijom stranom posla – radom kroz smrad krvi i leševa. Ali postoje znakovi da su najnovija dostignuća u blizini Robotynea možda ulila osjećaj hrabrosti među ukrajinskim saperima. Casper je izvijestio da se upravo vratio iz operacije razminiranja rute za medicinsku evakuaciju koja prolazi unutar 100 metara od ruskih položaja.

Puževim tempom napredovanja znači da bi ova faza protuofenzive, usmjerena na iscrpljivanje vatrene moći i rezervi ruskog topništva, mogla još trajati mjesecima. Napredak nije ravnomjeran, kaže Beaver; ne možete napredovati prebrzo ili ćete biti odsječeni s bokova. Nadamo se da će se nakon probijanja prvih linija ruska obrana u drugom, trećem i ponegdje četvrtom ešalonu pokazati manje opasnom. Zatim, ograničeni mehanizirani kapacitet koji se trenutno drži u skladištu možda će još imati svoj dan na suncu. Saperi izražavaju uvjerenje da će na kraju slomiti rusku obranu i osloboditi okupiranu Ukrajinu. Svaki korak naprijed bio je nada. “Kao bubice, pronaći ćemo prolaz jer nam životi ovise o tome”, kaže Tsar.■ 7

mirota wrote: ↑20/07/2023 10:17 Srbi su uvijek bili za slobodu

Bobi wrote: ↑20/07/2023 10:20

mirota wrote: ↑20/07/2023 10:17

kakav cica ? Srbi su uvijek bili za slobodu i zivot bez jarma, a Jasenovac i sve jame su samo posljedica naivnosti

Pa da, zato ste sve džamije i katoličke crkve porušili devedesetih . Jel te sram imalo ?

mirota wrote: ↑20/07/2023 10:17

JoseMujica wrote: ↑20/07/2023 10:14

a ja sam mislio da se vi trenutno sekirate đe su kosti Čiče

kakav cica ? Srbi su uvijek bili za slobodu i zivot bez jarma, a Jasenovac i sve jame su samo posljedica naivnosti

sumirprimus wrote: ↑20/07/2023 08:57

Promatranje rata - za početnike, Čas II (3. dio)
Sarkastosaurus - Tom Cooper
20. srpnja 2023

Pozdrav svima!

Prije nego što se 'vratim' svojim uobičajenim izvještajima, evo trećeg i posljednjeg dijela ove značajke, koji objašnjava određene detalje o tekućim ukrajinskim operacijama na temelju vrlo specifičnog primjera.

***

'Prije otprilike tjedan dana' počeli su se pojavljivati ​​video zapisi koji pokazuju kako ruske trupe bježe sa svojih položaja , T- 90M je oštećen , a zatim uništen (fotografija ispod). Zatim, nekoliko dana kasnije, pojavio se još jedan video, koji prikazuje još jedan T-90M kako je izbačen ... Budući da je većina toga geolocirana na 'južnu Kliščivku', mnogi su ljudi brzo zaključili da je sve to djelo ukrajinske 3. jurišne , ili još jedne od brigada koje su napredovale u ovo područje sa sjevera.



Nema sumnje, postoje 'dobri razlozi' za određene zaključke. Uostalom, 3. udarna brigada je u međuvremenu poznata na društvenim mrežama: to je velika postrojba ( mnogo veći od opće poznatog; doista, mnogo veći nego što bi naziv 'brigada' mogao značiti za bilo koga), i izvrsno vođena i obučena. Danas, 3. uključuje neke od najboljih 'regularnih' postrojbi ZSU-a, 'crack' profesionalce, od kojih je nekoliko opremljeno 'gopro' kamerama. Ima i vrlo učinkovit PR-odjel: onaj koji redovito objavljuje fotografije i video zapise svojih akcija. Kombinacija svih ovih čimbenika znači da ova postrojba djeluje poput 'dobro podmazanog stroja': zapovjednici znaju što rade, drže svoje ciljeve i planiraju unutar dosegljivih granica; njihove trupe su dobro obučene, vjeruju svojim nadređenima, slijede njihove naredbe, znaju što rade, pa se njihove operacije mogu koristiti kao 'primjeri iz udžbenika' kako djelovati u danim okolnostima. Nije iznenađujuće, svaka 2-3 dana,

Bit taktike Treće je malo teže objasniti. Umjesto maksimalističkog 'napredovanja', kakvo valjda gotovo svi očekuju - tj. umjesto 'osvajanja terena' - ova brigada vrši "prepade" i 'mrcvari' Ruse.

Spoiler

Show

Znači: izvodi gotovo stalne, male ofenzivne pješačke operacije na ruske položaje; ubijanje ili zarobljavanje ruskih vojnika; zarobljavanje njihovog oružja i streljiva; uništavajući njihove položaje….a zatim se povlači kako bi Rusi nadomjestili svoje gubitke s još više mobika, prije ponavljanja iste procedure…. opet…. i opet…..i opet… i opet…. dok Rusi ne odustanu i ne prestanu dopremati trupe u područje interesa brigade.

Kao posljedica toga, njihovo 'napredovanje' je 'izuzetno sporo'. 'Ali': ruski gubici su golemi, dok 3. ne trpi gotovo ništa. Ovaj video prikazuje jedan od najnovijih primjera : 12 sati napada, 40 ubijenih Rusa, bez vlastitih gubitaka.

https://www.facebook.com/10008975797241 ... 8842027013

Nemojte griješiti: to je izuzetno teško postići. Ne samo svaki od uključenih zapovjednika, već i svaka od uključenih trupa mora biti potpuno usredotočena na sve što osjete 12 sati i svaki put učiniti pravu stvar.

….i lokalno rusko zapovjedništvo (dva puta prevrnuta 72. mbr, u međuvremenu 'ponovno' popunjena osuđenicima Oluje-Z), za to nikako ne nalazi rješenje. Zapravo, situacija je beznadna do stupnja u kojem ga je VSRF prestao podržavati topništvom: on samo pumpa još više zamjena u liniju. Naravno, oni nadomještaju gubitke i čini se da 'drže' pozicije, ali zapravo: Ukrajinci onda 'ulete', unište ih i onda se povuku...

Naprotiv, relativno malo je onih koji su obratili pozornost na video snimke poput ove koju je objavila 28. mehanizirana brigada.
https://twitter.com/JagdBandera/statu ... 9253068802


Ovo je postrojba koju uglavnom čine mobilizirani rezervisti, uglavnom siromašni ljudi, uključujući vrlo malo vojnika koji govore engleski. To je postrojba koja je bila oštećena borbama u Khersonu u rujnu i listopadu prošle godine i sporo se oporavljala: 'ponovno je popunjena' 'prilično zelenim' regrutima dok je njenom zapovjednom osoblju ostalo vrlo malo vremena za reorganizaciju i ponovnu obuku svojih trupa. Vjerojatno, kao i 3. jurišna, tako i 28. nije opremljen nikakvim 'blještavim' zapadnjačkim tenkovima ili borbenim vozilima pješaštva, ali 'još uvijek' vozi stare T-72 i BMP-2…I, ruku na srce, rad njegovog PR-odjela se može ne opisati kao 'jadan'. Zaključak: vrlo malo 'ratnih promatrača' obraća pozornost na ovu brigadu - baš kao što vrlo malo ljudi obraća vrlo malo pozornosti na masu drugih ukrajinskih jedinica.

Sada, u svjetlu onoga što su takve 'čuvene' postrojbe poput 3. i 5. jurišne , 24. bojne Aidar i 210. bojne SF-a Berlingo radile (i još uvijek rade) Rusima unutar Klishchivke, samo nekoliko kilometara sjevernije, 'izvješće' 28. bojne – 'poznate' kao raspoređene u području Kurdyumivka - nekako je 'palo'.

Dakle, gdje je smisao?

Poanta je da je 'ponekad prošlog tjedna', 28. prvi izveo diverzantski napad na Ruse u Kurdjumivki – kako bi ih odvratio od svoje stvarne mete – a zatim prešao kanal Siversky Donets–Donbas, osiguravajući većinu dvije živice-međe koje idu (otprilike) u smjeru zapad-istok, u smjeru zaseoka poznatog kao Andriivka. Malo je vjerojatno da će potonji zazvoniti na zvona, ali: mjesto je na posljednjoj asfaltiranoj cesti u Klishchivku: opskrbnoj ruti za VSRF koji se bori u tom selu.


Vjerojatno je napad 28. zaustavljen minskim poljima i ruskim topništvom nedaleko od Andrijevke, a masa kartografa rata smatra da sve to nije vrijedno njihove pažnje. U skladu s tim, jedva da je itko 'povukao crtu' koja označava ukrajinski mostobran na zapadnoj strani Kanala sjeverno od tog zaseoka. Još manje bi itko od njih došao na pomisao koliko je dubok ovaj mostobran: 'nema video zapisa odatle'. Kao rezultat toga, većina karata prikazana je otprilike ovako:





Ovo je jednostavno za crtanje. Teritorij pod ukrajinskom kontrolom lijevo, plavo za ZSU front, crveno za rusku stranu...

Do određenog stupnja, to je sasvim u redu, u to nema sumnje: na kraju krajeva, ne možemo - i ne bismo trebali - očekivati ​​da svi kartografi rata znaju točno kako i gdje je koja jedinica raspoređena, i gdje su koje vrste njezinog naoružanja i položaji. 'Šutnja' je važna - ako ni zbog čega drugog, onda zato što se velik dio procesa prikupljanja obavještajnih podataka ruskog bojnog polja oslanja na ono što se izvještava u društvenim medijima.

No, ne treba gubiti iz vida činjenicu da u stvarnosti ne postoje takve 'čvrste linije fronta'. Pogotovo nijedan koji se ne 'proteže kilometrima', sve je lijepo i uredno okupirano od strane istog broja vojnika cijelo vrijeme. Još manje su crte bojišnice u područjima aktivnih borbenih djelovanja kao 'fiks' u vremenu i mjestu kako pokazuju karte objavljene na društvenim mrežama. U stvarnosti, nijedna strana nema '100% potpunu kontrolu': niti nad svojim linijama bojišnice, niti područjem iza njih. U stvarnosti, većina te 'kontrole' zapravo se provodi uz ceste i 'odabrane živice', a situacija je u stanju 'konstantnog toka':

regularne ukrajinske trupe izvode svoje napade;

regularne ruske jedinice su u protunapadu;

obje strane svojim specijalnim snagama (Spetsnaz) jurišaju na stražnju stranu neprijateljske fronte;

oklopna vozila se dovode u položaj, djeluju vatreno, zatim se povlače;

još se druga oklopna vozila raspoređuju da podrže napad ili protunapad, a zatim se povlače;

topništvo se dovodi na položaj, izvodi vlastita vatrena djelovanja, uništava ovaj ili onaj položaj ili dio teške opreme….

Položaji su zauzeti, napušteni ili izgubljeni. S obje strane. Cijelo vrijeme. Tako se zapravo i fronta stalno mijenja.

Tako i u slučaju ovog napada 28. meh. Nekoliko sati nakon što je brigada stigla na svoje nove položaje zapadno od Andriivke - zapravo: dok su njene trupe još bile zauzete 'čišćenjem' osvojenih ruskih položaja - VSRF je izvršio protunapad s gotovo svime što je imao pri ruci. To je uključivalo elemente 83. brigade VDV-a, uz potporu T-90 iz 80. tenkovske pukovnije. Da, naravno, ove dvije postrojbe su obnovljene s mobicima , kao i mnoge druge, ali to nisu BARS-ovi, niti pretili dečki u četrdesetima (ili stariji), već mlađi, bolje obučeni, relativno dobri vojnici.

Ipak, svi su njihovi protunapadi odbijeni uz težak gubitak. Međutim, budući da 28. nema novca za bespilotne letjelice, tu ste: postoje samo dva videa koja pokazuju dva gubitka dva ruska T-90, plus onaj koji prikazuje 'meh pješački napad na drugu živicu' – i 'tu se ništa nije dogodilo'…

Što (i da malo skrenem s teme), mislim da je bilo (i još uvijek jest) 'jednako dobro' s ukrajinskim zapovjedništvom za ovaj sektor, jer kroz ovo napredovanje – bez obzira koliko 'ograničeno' – 28 .tako se uspostavila u takozvanoj 'kontroli vatre' te ceste od Andriivke do Klishchivke. Znači: kakva god pojačanja i zalihe Rusi žele dovesti iz južnog smjera, prolaze kroz područje pokriveno teškim mitraljezima i minobacačima ove ukrajinske brigade. Ruske trupe okupljene unutar Kliščivke sada sjede tamo u svojim rovovima i podrumima uništenih domova, granatirane, raketirane i nedostaju im streljivo, hrana, pa čak i voda – na temperaturama iznad 35°C. A budući da je topništvo ZSU-a u ovom području nadmoćnije od topništva VSRF-a, to također znači da ruske trupe unutar Kliščivke također dobivaju relativno malu topničku potporu: čim VSRF dovede drugi tenk ili topničko oružje na položaj, to je na meti ZSU-a… Očito,

….i ruku na srce: ne smatram svojim poslom da Ruse obavještavam…

Dakle, stvarna karta onoga što se događalo u ovom sektoru prve crte bojišnice prošlog tjedna zapravo bi trebala izgledati otprilike ovako:





28. je napredovala uz dvije živice u smjeru Andriivke. Njegov uspjeh u tom sektoru 'otvorio' je bok drugim jedinicama ZSU-a za napade na bok ruskih položaja unutar Kliščivke. U svim slučajevima, Rusi su reagirali 'protunapadima': neki su krenuli odmah, drugi satima kasnije; neki s ciljem zaustaviti ukrajinsko napredovanje, drugi s ciljem da ih potisnu natrag i povrate izgubljene položaje, a treći nemaju nikakvu drugu svrhu nego 'ponovno napuniti' potučene VSRF i VDV jedinice.

Kao rezultat toga, zapravo ne postoji 'čvrsta linija bojišnice' u nekoliko područja: neki položaji su zauzeti, drugi izgubljeni, neki su potpuno uništeni (bilo topništvom ili drugim sredstvima). Postoje 'velike praznine' između jedinica s obje strane: neke su poznate neprijatelju i odmah se iskorištavaju za novi napad ili protunapad...ali, previše ih nije...

Poanta je: uz nekoliko iznimaka, zapravo nema 'popravka', nema stalne linije fronta. A postrojbe koje su u jednom trenutku bile na jednom ili drugom položaju, u međuvremenu su udaljene barem 100, češće 1000-2000 metara - ako nisu (barem u slučaju Ukrajinaca) rotirane, i dato im je vrijeme za odmor i oporavak.

Sada bih mogao nastaviti s crtanjem slične karte - na primjer - područja Robotyne ili Staromaiorske. Ne samo da mi nedostaje vremena za to: mislim da je besmisleno jer a) nisam tako dobar u crtanju 'jasnih, lako razumljivih' karata,

b) zato što bi svaka takva karta bila daleko složenija od dvije 'jednostavne' gornje, i

c) čak i kad bih to učinio, ta bi karta već bila zastarjela, a time i dezinformirajuća, jer je situacija u međuvremenu sasvim drugačija.

Dovoljno za 'objašnjenje' nekoliko djelića, samo kao primjera. ZSU je izvršio niz napada na 'bok' 'glavnog' ruskog položaja sjeverno od Robotynea, a zatim je iskoristio priliku za napad južnije. Za razliku od područja Klishchivka, područje Robotyne je jako minirano: dok su Ukrajinci bili zauzeti širenjem svojih sigurnih linija kroz minska polja sjeveroistočno i istočno od Robotynea i dovođenjem svoje teške opreme (tenkovi, borbena vozila pješaštva itd.), Rusi su izvršili protunapad u svoje zapadno krilo, i - između ostalih - zarobili jednog Bradleya. Štoviše, Rusi su tada pokrenuli još jači protunapad pet kilometara istočnije (imajte na umu koncentraciju ruskih snaga u području Verbove, koju sam spomenuo prije otprilike tjedan dana) - i to preko dva vlastita minska polja. Razlog: pokušali su srušiti cjelokupno ukrajinsko napredovanje sjeverno i istočno od Robotynea. Pokvariti sve rezultate šest tjedana - često problematičnog - ukrajinskog napredovanja.


Rezultat ? Povezane 'fotografije i videa' (objavljeni na drustvenim mrezama) onda zbunjuju ljude: 'što Rusi tamo rade?' i - budući da su Ukrajinci u međuvremenu ne samo zaustavili, nego i odbili taj ruski protunapad - rezultiraju sa još više 'pogrešnih ratnih karata'...

Zaključak: lako je - ali pogrešno - razmišljati o onome što se trenutno događa u ovom ratu kao o 'rovovskom ratu'. To je u najmanju ruku veliko pretjerano pojednostavljivanje. Zajedno s terenom, bilo kakve utvrde i sve druge prepreke su 'samo baza bojišnice'. Ono što je bitno je kretanje trupa i vozila. A oni se premještaju kako zapovjednici smatraju da je to potrebno u datom trenutku, na temelju njihove situacijske svijesti (ili nedostatka iste). Dapače, u ovom ratu je prilično tako da jedinice koje se predugo ne kreću sigurno će pretrpjeti teške gubitke. Tako se gotovo sve jedinice kreću svakih nekoliko sati, barem jednom dnevno.

Štoviše, manje od 5% stvarnih događaja ikada je zabilježeno na fotografijama ili videima, a vrlo je malo ljudi koji ih mogu ozbiljno interpretirati. Stoga je svako inzistiranje na 'snimci ili se nije dogodilo' i izvođenje zaključaka upravo na takvim 'dokazima' - pogrešno jer se situacija stalno mijenja.

Jedine stvari koje su sigurne su da ratovi nisu ni linearni, ni statični, već su uvijek zbrka stalnog terora i kaosa.

JoseMujica wrote: ↑20/07/2023 10:14

mirota wrote: ↑20/07/2023 09:30

ma ja pitam ima li vreca dovoljno na UKR strani _

a ja sam mislio da se vi trenutno sekirate đe su kosti Čiče

mirota wrote: ↑20/07/2023 09:32

jednonogi_Jack wrote: ↑20/07/2023 09:30

Jel ti bilo naporno po čelopeku rokat po Dubrovniku? Jadnik ti.

glupane, rat je bio od 1. okt, kakav celopek glupane spominjes

Dimu1927 wrote: ↑20/07/2023 09:18
u hodalicama marsiraju do lisabona... za 3 4 hefte...

mishic wrote: ↑20/07/2023 12:31 Umjesto traganja za kostima bolje sačekati svinjokolj pa namiriti koliko treba kostiju. Čiča je i onako izgledao kao svinja.

Bobi wrote: ↑20/07/2023 10:20

mirota wrote: ↑20/07/2023 10:17

kakav cica ? Srbi su uvijek bili za slobodu i zivot bez jarma, a Jasenovac i sve jame su samo posljedica naivnosti

Pa da, zato ste sve džamije i katoličke crkve porušili devedesetih . Jel te sram imalo ?

sumirprimus wrote: ↑20/07/2023 12:54 Mislim da je juce to bilo, al nema logike ako su u pitamju morski dronovi kakasv osumjiceni odnda?

Bobi wrote: ↑20/07/2023 12:56

sumirprimus wrote: ↑20/07/2023 12:54 Mislim da je juce to bilo, al nema logike ako su u pitamju morski dronovi kakasv osumjiceni odnda?

ovo je zajebancija

sumirprimus wrote: ↑20/07/2023 12:58

Bobi wrote: ↑20/07/2023 12:56

ovo je zajebancija

Da izvinees nisla ni otvaro samo citam
Ne dam zorta

sumirprimus wrote: ↑20/07/2023 12:56 Haj objekte, digne se novi dzamija crkva kuca, al ljudi. Ostala samo prezimena iz istocne hercrgovine od ljudi.
Od ww2 pa do ovog rata su dovrsili poso i doso ovde kenjat puu furdo puuu